Već je u djetinjstvu, od mame, naučila kako je važno davati drugima, a tu humanitarnu notu prenijela je i na svog sina. Osječka glumica otkriva nam kako volontira u jednom domu za starije i kako je ti trenuci ispunjavaju pozitivnim emocijama i energijom.
Humanitarni rad je za glumicu Sandru Lončarić dio njezina života. Majka joj je prenijela ljubav prema pomaganju drugima i danas je uvjerena kako su male geste itekako dovoljne da nekoga razveselimo.
"Meni to ide iz moga doma. Sjećam se još kao dijete kako je moja mama cijeli život nekome nešto davala. Kad god bi netko pokucao na vrata – tražio hranu ili neku drugu pomoć – ona bi pomogla. Tako sam odrasla – da je davanje lijepo i da je važno pomagati drugima. I tome učim i svog sina", govori glumica koja naglašava kako smatra da smo rođeni da budemo tu jedni za druge, a ne jedni protiv drugih. A da sve ne ostaje samo na riječima, Sandra nam je otkrila da je jedno vrijeme, kada joj je posao to dopuštao, volontirala u jednom domu za starije u Osijeku.
"Samu sebe sam u jednom trenutku upitala što mogu dati zajednici, kako mogu doprinijeti. Razmišljala sam o tome tko bi bio najpotrebitiji i činilo mi se da su to djeca i stariji. Najprije sam mislila otići u dom za nebrinutu djecu, no jednog dana sam prolazila pored doma za starije i odlučila se ipak javiti ravnatelju s idejom da se svake subote, prije večere, družim s korisnicima doma, da im nešto odglumim. Oni svi ionako gledaju televiziju, serije u kojima sam glumila, pa ću biti i netko tko im je poznat, makar preko televizije", objašnjava glumica te dodaje kako joj je cilj bio da im pokaže da nisu sami, da imaju podršku.
"Dovoljno je da samo pričate s njima. Govorila bih im kako mi je izgledao tjedan, kako to izgleda iza scene kad se priprema predstava, kako izgleda set snimanja serije. Osim toga, mnogi od njih su pisali svoju poeziju pa sam i čitala njihove pjesme. Divan je osjećaj kad vidite tu sreću na licima ljudi koji su te stihove napisali prije nekoliko godina, a sada su oživljeni, izašli su iz ladice i u njima je uživao cijeli dom. To su te male geste koje učine mnogo. S druge strane, i kroz njihove životne priče se može naučiti mnogo. Prvenstveno da je život kratak i da moramo biti tu jedni za druge. Da moramo biti što bolji ljudi", poručuje glumica koja kaže kako ju je volontiranje promijenilo u svakom segmentu njezinog bića i to zbog osjećaja zahvalnosti što nekome može pomoći.
"Pomoglo mi je da spoznam koliko su te male geste važne u životu i da shvatim koliko je zahvalnost bitna. Mene je volontiranje promijenilo i svakog čovjeka će promijeniti jer ljubav i dobrota mijenjaju. Humanitarni rad ne mora biti spektakularan. Dovoljno je da posjetimo nekoga, da kažemo tu sam za tebe, saslušat ću te. Nekome je to sve, a nama je pet minuta – što je nama pet minuta u životu?", zaključuje Sandra koja je iznimno ponosna na to što je i njezin sin toga svjestan.
"S njim sam, kad je bio dijete, umjesto priče za laku noć, pričala o tome na čemu je zahvalan taj dan. Na početku se nije mogao sjetiti ničega pa bih mu ja krenula govoriti kako moramo biti zahvalni što imamo krov nad glavom, što imamo hranu, da su to stvari koje se ne podrazumijevaju i da na njima trebamo biti zahvalni. Tako smo razvijali zahvalnost i on bi se sve lakše i lakše prisjećao lijepih stvari na kojima je zahvalan. Mislim da je zahvalnost temelj svakog sretnog života."
Za kraj Sandra priznaje kako je o svom humanitarnom radu govorila kako bi bila inspiracija i primjer za djelovanje.
"Znam da su neki zahvaljujući mojem volontiranju u staračkom domu došli na ideju da istu stvar rade u dječjem domu. I zbog toga sam pristala pričati o tome. Ne zato što se želim isticati, nego da osvijestimo ljudima da je to toliko divno i moćno i dobro za nas ljude. Ako pomogneš nekome, tebi život to na neki drugi način vrati."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....