Sarajevski glazbenik Damir Imamović sa svojim bendom nastupa u zagrebačkoj dvorani Lisinski, gdje će 2. listopada pokazati presjek svog rada u protekla dva desetljeća.
Sarajevski glazbenik Damir Imamović, 46-godišnja zvijezda sevdaha i world music scene, svoj prvi koncert u dvorani Lisinski održat će 2. listopada. U Zagrebu nastupa s basistom Ivanom Mihajlovićem, violinisticom Ivanom Đurić i perkusionistom Nenadom Kovačićem, te trubačem Benjaminom Drijenčićem, s kojima će svojoj publici pokazati presjek svog rada u protekla dva desetljeća. Nakon osam studijskih albuma, Imamović se posvetio pisanju doktorata iz etnomuzikologije na Sveučilištu u Sarajevu, čija su tema muzičke ljestvice i harmonizacije specifične za sevdah.
"Želim ostaviti nešto iza sebe u slučaju da mi klavir padne na glavu", smije se Imamović, koji je 2021. proglašen najboljim europskim umjetnikom na dodjeli "Svjetskih glazbenih nagrada" u Londonu.
Imate li svoje rituale uoči izlaska pozornicu?
Da. Prije svega se moram se usvirati i upjevati, a obavezno pojedem i red mliječne čokolade za energetski poticaj. I provjerim imam li u torbi dječji puder, koji mi treba za štimanje perzijskog tara.
Imate li tremu?
Da. Kod mene se ona obično manifestira kao u blagoj nervozi i povišenom raspoloženju uoči izlaska pred publiku.
Postoji li bolji osjećaj od izlaska pred punu dvoranu?
Ne, upravo zato se i bavim tim poslom. Nikad nisam doživio ništa bolje od toga.
Imate li formalno glazbeno obrazovanje?
Ne. Za tradicionalnu muziku s područja Balkana nema škole, pa je najbolje hodati unaokolo po gradovima i selima te upoznavati stare muzičare i moliti ih da vam pričaju, sviraju i pokažu kako rade svoj posao. Samouki sam izvođač i pjevač, ali ne osjećam da sam zbog toga na gubitku, dapače.
Što je za vas sevdah?
Svevremenska glazbena tradicija prožeta ljubavlju, seksualnosti i pobunom.
Jesu li turbo folk i cajke proizašli iz sevdaha?
Popularna narodna glazba i njezine estradne inačice dijelom se svakako oslanjaju na tradiciju sevdaha.
Kad slušate cajke?
Slušam ih u autu, jer su mi zanimljivije od formatiranih radio stanica: bude tu raznih provala, tipa javljanja uživo sa svadbe i sličnih nevjerojatnih stvari.
Koja su najneobičnija mjesta na kojima ste nastupali?
Nastupio sam na norveškom fjordu, u špilji u Sloveniji, na vrhu planine u Italiji, u indijskim selima..., da spomenem neka od njih.
Što biste bili da niste glazbenik?
Knjiški moljac, arhivar ili bibliotekar. Obožavam miris i teksturu starih knjiga, sveučilišne knjižnice i biblioteke.
Jeste li kolekcionar?
Imam svoju kolekciju ploča, čiji je temelj kolekcija prvih izdanja kultnih jazz, soul i blues sastava koju mi je ostavio moj anonimni obožavatelj. Nikad nisam saznao ime čovjeka koji me počastio tim nevjerojatnim darom.
Koliko je instrumenata u vašoj kolekciji?
Mnogo. Najviše je žičanih, gitara i sazova, a tu je i šargija koju mi je darovala Jadranka Stojaković, perzijski tar, te defovi i frame drum bubnjevi iz radionice Krunoslava Kobeščaka.
Koliko ste instrumenata sami izmislili?
Već dugo pokušavam spojiti gitaru i saz u jedan instrument, a definitivno sam uspio napraviti smiješnu gitaru s tijelom saza koja ima specifičan, orijentalni zvuk.
Koja su vam omiljena mjesta u Sarajevu?
Ponovno sam zaljubio u Sarajevo kad sam otkrio svijet starih mahala na brdima iznad grada po kojima obožavam šetati i pričati s ljudima.
Najbolji sarajevski bend svih vremena?
Indexi su najbolji, a nedavno sam ponovno otkrio bend Major, koji mi je vrlo interesantan.
Na što vam nije žao potrošiti novac?
Na putovanja, što luđa - to bolje.
A na što jest?
Na automobile i stanove, jer su preskupi.
Koji vam kućanski posao najteže pada?
S prašinom sam na vi, mrzim usisavanje.
Koje su vam neostvarene želje?
Imam ih za četiri života, a najveća mi je da na pozornicu izađem s veličanstvenim iranskim glazbenikom Kayhanom Kalhorom, što je ostvarivo još u ovom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....