Jorge Masvidal dominantno je savladao Natea Diaza u glavnoj borbi UFC 244 priredbe. Svaku rundu pogađao je više, jače i konkretnije te je bio u velikoj prednosti cijelo vrijeme. U trenutku kad je liječnik odlučio prekinuti borbu, tj. nakon odrađene pune tri runde, bodovanje sudačkih kartica glasilo je dva puta 30-26 i jednom 30-27 u korist Masvidala. Da je to slučajno bila borba na tri runde, danas bismo pisali i govorili o demoliranju Diaza od strane Masvidala. Prema svemu tome, rijetko tko bi trebao zamjeriti liječniku na prekidu borbe, posebno nakon što su se pojavili konkretni dokazi o tome koliko su njegove dvije posjekotine zapravo bile velike i duboke.
Ipak, pokraj toga svega pojavila je tvrdnja kako se Nate Diaz zapravo tek uključivao u borbu na pravi način i kako je on borac koji najbolje izgleda u četvrtoj i petoj rundi. Tu informaciju je tijekom borbe iznio čak i najiskusniji UFC-ov komentar, Joe Rogan, koji je radio na velikom broju Diazovih dosadašnjih nastupa. I sam Nate je nakon borbe izjavio kako nije bio u potpunosti spreman te da se borio tako da ono najbolje ostavi za kasne runde. Upravo zbog toga mnogi komentatori zamjeraju liječniku na prekidu te traže revanš u kojem bi Nate mogao pokazati što zna i u kojima bi mogao iskoristiti te posljednje dvije runde u kojima je toliko dobar.
Jedini problem je što to niti približno nije istina. Nate Diaz samo se dva puta u karijeri borio četvrtu i petu rundu te se ne može reći kako je u njima imao nekih uspjeha. Što situaciji čini još gorim, spomenuti Joe Rogan na obje te borbe radio je kao komentator. Prva se dogodila u prosincu 2012. godine i bio je to jedini Diazov napad na UFC titulu. Tadašnji prvak lake kategorije, Benson Henderson, u potpunosti je dominirao cijelu borbu. Prema sva tri suca uzeo je svih pet rundi. Ako mislite da se Diaz možda pokušao vratiti u posljednjim rundama te je došao blizu tome, žestoko se varate. Zapravo, prema jednom sucu je obje spomenute runde izgubio rezultatom 10-8, a dominacija je bila takva da nitko ne bi prigovorio niti da su i preostala dvojica bodovala na taj način. No, isto tako se mora priznati da nije bilo potrebe za tim gledajući na veliku prednost u korist prvaka. Drugi slučaj dogodio se u kolovozu 2016. godine na UFC 202 priredbi. Riječ je o drugoj borbi protiv Conora McGregora. Diaz je prema sudačkim karticama, u posljednje dvije runde ušao s bodovnim minusom, ali i s fenomenalno odrađenom trećom rundom. Za pobjedu je trebao uzeti obje preostale, no četvrtu je izgubio prema mišljenju sva tri suca. Čak i službena statistika govori da je McGregor pogodio 46, a Diaz 36 značajnih udaraca. I u posljednjoj rundi je Irac prema toj statističkoj rubrici bio u prednosti (24:19), no ta runda je ipak dodijeljena Nateu na račun rušenja i kontrole, no nije mu bila dovoljna.
Iz ovoga se lako zaključi kako je Nate Diaz u karijeri odradio četiri "šampionske runde", od čega je tri izgubio. Dvije od te tri poprilično uvjerljivo, dok je onu jednu dobio "za dlaku", odnosno na račun kontrole u parteru. Niti jednom u te četiri runde nije bio blizu da završi protivnika ili da preokrene borbu. A kad smo već kod spomenutih rundi, nije zgorega spomenuti ih kod Masvidala. Jorge je prvi put osjetio borbu na pet rundi 2011. godine, kad je napao Strikeforceovu titulu lake kategorije. Izgubio je podosta uvjerljivo borbu protiv Gilberta Melendeza tako što je izgubio svih pet rundi. Puno je bolje prošao kad je na pet rundi išao u velteru. Riječ je o borbi protiv gore spomenutog Hendersona, koju je odradio u studenom 2015. godine. Tu borbu izgubio je podijeljenom odlukom sudaca, a posljednje dvije runde bodovane su dva puta do 19-19 te jednom 20-18 u korist Hendersona. No, zanimljivo je navesti kako su mu dva prvospomenuta suca dodijelili različite runde.
Bilo bi nam jasno da je tvrdnja o Nateu koji se "pali u šampionskim rundama" došla od UFC-a, s ciljem bolje promocije eventualnog revanša, no ona je došla od strane fanova, nekih medija te vjerojatno još uvijek najvećeg MMA autoriteta na komentatorskom polju. A vrlo lako je bilo pogledati podatke i iz njih sve izvući. Istina je zapravo takva da se Nate jako često budio u drugoj rundi nakon izgubljene prve ili je izgledao sve bolje kako je borba prolazila, da bi u trećoj rundi to kulminiralo. Najbolji primjer je njegova UFC 241 borba protiv Anthonyja Pettisa, gdje je uistinu u trećoj rundi izgledao najbolje ili spomenuta druga borba protiv McGregora, gdje se zapravo u trećoj rundi vratio i čak prema jednom sucu uzeo rundu 10:8. Izuzev borbe protiv McGregora, gdje je u prve dvije runde tri puta poslan na pod, takve su većinom bile borbe gdje je Nate biti dobar, da bi samo kako je vrijeme prolazio svoju izvedbu podigao na viši nivo. Protiv Masvidala je odradio borbu u kojoj je konstantno bio lošiji borac, a drugu rundu je čak po mišljenju dva suca izgubio 10:8.
Uistinu je konfuzno pratiti komentare ljudi koji tvrde kako je borba Diaza i Masvidala prekinuta u trenucima kad bi Diaz krenuo na sve ili ništa te bi ju možda uspio preokrenuti. Nevjerojatno je gledati one koji tvrde kako smo ostali zakinuti za dvije najbolje runde te borbe, runde u kojima bi se zapravo vidjelo tko je pravi BMF. Nevjerojatno je gledati komentare nekih MMA uglednika koji tvrde kako je Nate Diaz time što je htio nastaviti borbu potvrdio kako je on pravi "mother**cker". Nađite mi jednog borca ili borkinju koji je na odluku suca da prekine borbu rekao "U redu, slažem se s tim, ne mogu nastaviti." Ovo je sport gdje su se svi spremni boriti do kraja, jer adrenalin to čini. Leslie Smith željela je nastaviti borbu protiv Jessice Eye kad joj je uho doslovno visilo na niti, Curtis Blaydes je u Zagrebu pokušavao lagati koliko doktorovih prstiju vidi, samo da mu se dozvoli nastavak, Yair Rodriguez je protiv Frankieja Edgara bio spreman umrijeti u kavezu ako treba. Ove godine smo imali primjer borbe Donalda Cerronea i Tonyja Fergusona, a sjetite se samo Raquel Pennington koja je protiv Amande Nunes molila svoj kut da ne baci ručnik. Svi su oni zapravo pravi "madrfakersi" ili "madrfakerke".
Na kraju vrijedi samo pogledati situacija što bi se dogodilo da je borba bila dogovorena na tri runde i da se odvila ovako kako je. Jorge Masvidal slavio bi rezultatom 30-26, 30-26 i 30-27 te bi borba bila prokomentirana kao apsolutna dominacija dokazano boljeg borca, koji bi sad prema svemu sudeći mogao napasti titulu. Nitko ne bi govorio o sjajnim šampionskim rundama Natea Diaza, koji bi se vjerojatno podigao kao "Super Saiyan" ili Rocky Balboa te koji bi preokrenuo borbu u dominantnoj maniri jer je to ono što on inače radi. Jedini je problem što on to ne radi, nikad nije napravio i imamo pravo sumnjati da bi napravio u borbi protiv Masvidala. Posebno s onakvom posjekotinom kakvu je imao iznad i ispod svog desnog oka. Ne možemo tvrditi niti da ne bi, jer ovo je sport u kojem je sve moguće te je poznato kako za sve postoji prvi put. No, isto tako nemamo temelje na račun kojih bismo, poput nekih, najavljivali kako je to zapravo realna situacija.
Mario Katušić
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....