Zvučno pojačanje BKFC-a! Ugovor je potpisao sin jednog od najomiljenijih boksača 90-ih godina prošlog stoljeća

Nitko ne može sa sigurnošću reći da BKFC (Bare Knuckle Fighting Championship) organizacija posjeduje najbolje "bare knuckle" boksače na svijetu, ali definitivno se radi o organizaciji koja uživa najveću popularnost kad je u pitanju boks bez rukavica. Jedan od razloga leži i u potpisivanju mnoštva popularnih MMA boraca koji postižu zapažene rezultate u njihovom ringu.

Mike Perry ponajveća je zvijezda organizacije, Eddie Alvarez i Chad Mendes pružili su jedan od najboljih mečeva u povijesti BKFC-a, a vrlo dobre nastupe odrađuju i Ben Rothwell, Alan Belcher, Hector Lombard, Joe Riggs itd. Conor McGregor jedan je od suvlasnika organizacije i puno radi na promociji branda.

BKFC je sinoć obogatio svoje redove još jednim zvučnim imenom, ali ovo ime ne dolazi iz svijeta MMA-a. Radi se o Kenzijeu Morrisonu (puno ime James McKenzie Morrison), 34-godišnjem američkom profesionalnom boksaču. Kenzie iza sebe ima 25 profesionalnih boksačkih mečeva, a upisao je 22 pobjede, dva remija i samo jedan poraz. Čak 20 puta slavio je nokautom, a BoxRec svrstava ga na 106. mjesto najboljih svjetskih teškaša (ukupno 1569 boksača na ljestvici). U posljednjih pet boksačkih nastupa upisao je četiri pobjede i samo jedan poraz. Bolji od njega bio je Robert Simms (11-3-1 uoči meča), a Hasim Rahman Jr. jedno je od zvučnijih imena među boksačima koje je Morrison porazio. Kenzie ga je nokautirao u petoj rundi borbe, a tu nokautersku moć naslijedio je od svog oca.

Naime, Kenziejev otac legendarni je boksač i bio je jedan od najvećih miljenika publike tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća. Vjerojatno već pretpostavljate, radi se o Tommyju Morrisonu. Plavokosi "Duke" imao je sve predispozicije za biti megazvijezda u boksačkom svijetu. Plavokosi Amerikanac, zastrašujuće udaračke moći, atraktivnog borilačkog stila, ali i posebne karizme, uživao je ogromnu popularnost.

Popularnost teško dolazi, ako iza vas ne stoje i dobri rezultati. "Duke" je odradio 52 boksačka meča, a čak 48 puta došao je do pobjede. 42 pobjede došle su nokautom, a gubio je samo triput tijekom svoje slavne boksačke karijere. 1993. godine osvojio je WBO titulu svjetskog prvaka porazivši Georgea Foremana. Ring je dijelio i s velikanima poput Rayja Mercera i Lennoxa Lewisa, ali oni su bili nepremostive prepreke za njega.

Tommy Morrison prvotno se povukao iz boksa 1996. godine, kao 27-godišnjak. Sport je napustio nakon što mu je dijagnosticirana zaraza virusom HIV-a. Tommyja je ta vijest šokirala i ekspresno je kontaktirao Magica Johnsona kako bi dobio što više savjeta o životu s tom bolešću (AIDS). Johnson ga je savjetovao da se pridržava svega što liječnici kažu, ali Tommy Morrison nastavio je po svom. Noćni život, izlasci, alkohol, droga i seks obilježili su, ali i skratili njegov život. Tommy se vratio boksu 2007. godine, odradio je dva nastupa, ali nije to više bio nekadašnji Tommy Morrison. Nezdrave životne navike koštale su ga još bolje boksačke karijere, a dovele su ga i do rane smrti.

Legendarni Tommy preminuo je 2013. godine nakon srčanog zastoja, sepse i višestrukog otkazivanja organa. Nerijetko se tijekom njegovog života, ali i nakon smrti, raspravljalo o tome je li on uistinu bio HIV pozitivan. Sam Tommy kasnije je tvrdio kako je test bio lažno pozitivan, iznosile su se razne teorije, ali na kraju krajeva, više nije ni bitno. Njegov život prerano je završio, Tommy je mogao biti još veći nego što jest, ali njegov trag u boksu ostaje neizbrisiv.

Kenzie je nastavio očevim stopama, barem kad je u pitanju ljubav ka boksu. Podosta kasno krenuo je s boksom (kao 22-godišnjak) i očevu slavu nije dosegao, kao što to nije napravio ni drugi sin Trey Lippe Morrison, ali obojica su uspjeli izgraditi profesionalne boksačke karijere. Ne sumnjamo pak da će nastupi Kenzieja Morrisona u boksu bez rukavica privući podosta pažnje, a njegovo iskustvo iz profesionalnog boksa moglo bi činiti značajnu razliku nad ostalim borcima koji su na rosteru BKFC-a.