Otkako zna za sebe, Ana Godinez željela je biti poput svoje sestre Loopy. Kao dvije od četiri kćeri u obitelji meksičkih doseljenika u zapadnoj Kanadi, Ana i Loopy bile su nerazdvojne unatoč razlici u godinama - Ana najmlađa, a Loopy najstarija.
"Kopirala sam baš sve što je ona radila", nedavno je Ana izjavila za MMA Junkie. "Govorila sam da ne volim majonezu jer ni ona nije voljela majonezu. Sve što sam činila, samo sam htjela biti poput nje. Divila sam joj se. Bila mi je velika inspiracija cijelog života."
No, odbojnost prema majonezi nije bio jedini sestrinski utjecaj. Jednog dana, kada je Ana bila u srednjoj školi, obiteljski odlazak na jiu-jitsu turnir na kojem je nastupala Loopy, zauvijek joj je promijenio život.
"Na istom turniru održavalo se i hrvanje, a sestra mi je rekla: ‘Trebala bi probati. Pomoći će ti u ragbiju i obaranjima‘ ", prisjeća se Ana. "Budući da su to imali i u našoj školi, sestra Karla i ja smo odlučile zajedno probati. Obje smo se zaljubile u taj sport i nakon nekoliko mjeseci počele ga ozbiljno shvaćati."
Ana je tada imala 16 godina, a ragbi joj je bio najveća strast. Bila je potpuno predana tom sportu, no s vremenom su je pohvale hrvačkih trenera potaknule na promjenu. Treneri Frank Mensah, Jason Jahani i Omid Farahani nisu htjeli dopustiti da njezin talent ode u drugim smjerom.
"Jahani mi je rekao: ‘Ako uspiješ uhvatiti moju nogu, jednog dana možeš osvojiti olimpijsku medalju.‘ Tako sam svaki dan vježbala s njim i jednog dana sam uspjela uhvatiti njegovu nogu", priča Godinez. "Rekao je: ‘Stvarno si uhvatila moju nogu.‘ Ja sam odgovorila: ‘Ma lažeš.‘ A on će na to: ‘Mislim da možeš na Olimpijske igre. Ako možeš uhvatiti moju nogu, možeš i osvojiti olimpijsku medalju.‘ Pomislila sam: ‘Vau.‘ Tada sam shvatila da napredujem. Jednostavno je kliknulo."
Početkom ove godine, to se proročanstvo približilo ostvarenju kada se Godinez kvalificirala za Olimpijske igre 2024. u Parizu. Godinez je rangirana kao sedma hrvačica svijeta u ženskom slobodnom stilu do 62kg. Prva borba čeka je 9. kolovoza.
Unatoč natjecanju na najvećoj svjetskoj sportskoj pozornici, Godinez ostaje prizemljena.
"Mnogi se nakon Olimpijskih igara osjećaju izgubljeno jer su toliko naporno i dugo radili za taj jedan trenutak", kaže Godinez. "Pokušavaju definirati sebe kroz taj jedan trenutak i taj jedan nastup. Izuzetno je teško biti najbolji baš tog dana. Možeš biti najbolji neki drugi dan, ali možda ne baš na olimpijski dan. Zato je izvanredno pobijediti na Olimpijskim igrama."
"Meni bi toliko značilo biti najbolja tog dana. Treniram kako bih pobijedila sve u svojoj kategoriji i na svoj najgori dan. To je ono čemu težim. Jer znam da mogu pobijediti sve u svojoj kategoriji na svoj najbolji dan. Zato sam usredotočena i kad sam umorna, imam menstruaciju, bolesna sam ili se ne osjećam najbolje, a ipak moram izaći na strunjaču i hrvati se. Želim biti u stanju pobijediti najbolje hrvačice na svijetu čak i na svoj najgori dan."
Dok Godinez briljira u hrvanju, trenutno nema poticaja za okretanje drugim sportovima. Međutim, to ne znači da MMA nije na njezinom životnom putu. Godinez je pomagala sestri u pripremama za borbe i zarazila se MMA-om. Samo je pitanje vremena.
"Definitivno sam razmišljala o tome i malo sam probala", kaže Godinez. "Okusila sam to zbog Loopy. Sviđa mi se i volim učiti. Mislim da već imam mentalitet za to, tako da ću definitivno probati. Bilo bi glupo da ne pokušam jer mi je tako lako dostupno preko sestre. To je definitivno nešto čime se planiram baviti nakon što završim s hrvanjem. Ne znam kad će to biti, ali sigurno ću barem probati."
Lupita ‘‘Loopy‘‘ Godinez (12-4) je u UFC-u od 2021. godine i bori se u slamka kategoriji. Posljednji put je bila u kavezu ranije ove godine u ožujku kada ju je svladala Virna Jandiroba jednoglasnom sudačkom odlukom. Time joj je prekinut niz od četiri uzastopne pobjede, a sveukupno je sedam puta slavila u najpoznatijoj MMA promociji.
Bilo kroz Olimpijske igre ili prelazak u mješovite borilačke vještine, Ana Godinez ima još jedan cilj: unaprijediti žensko hrvanje u Kanadi. Za to postignuće nema zlatne medalje ni pojasa, ali moglo bi biti još više ispunjavajuće.
"Imam osjećaj da će se, što više pobjeđujemo, to više promovirati", kaže Godinez. "Trudim se to postići. Vidim da mnogo djevojaka u Kanadi napreduje i postiže bolje rezultate na međunarodnoj razini. Mislim da ćemo slijediti korake SAD-a i približiti hrvanje većem broju škola i djevojaka. Stvarno se nadam da hoće jer je to sjajan sport."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....