Daniel "The Dynamite" Dubois (22-2, 21 KO) ušutkao je sve svoje dežurne kritičare koji su kroz britansku boksačku javnost provlačili konotacije koje su se bazirale na tome da se radi o osrednjem boksaču s izrazito sposobnim menadžerom (op.a. Frank Warren). Mnogi su smatrali da zbog "nepostojanja" njegove amaterske karijere iako ima 75 amaterskih mečeva, doduše većinom među "otočkom" konkurencijom.

Većina medija bila je "zgrožena" činjenicom da je odustao od kvalifikacijskih sparinga za boksački olimpijski tim Velike Britanije prije igara u Tokiju 2020. godine, a tada je mlađahni "The Dynamite" odlučio potpisati za Quensberry Promotions. Pet godina kasnije, nalazi se na tronu boksačkog svijeta, a kada se slegnu dojmovi sinoćnje epske večeri u sjeverozapadnom Londonu ući će "boksačku besmrtnost". Gotovo 100 tisuća ljudi na Wembleyju je svjedočilo njegovom najvećem nokautu u karijeri, a pokazao je da pobjede protiv Millera i Hrgovića nakon poraza od Usyka pretprošlog ljeta nisu bile slučajnost.

Gdje su sada Hrgovićevi dežurni kritičari?

Jedan od najvećih hrvatskim umova 20. stoljeća, Miroslav Krleža, jednom je prilikom rekao: "Tko traži ružnoću, naći će je svugdje, a tko traži ljepotu, mora je nositi u sebi". Zanimljiva je to analogija, koju možemo iskoristiti ovom prilikom. Naime, kako svi već znamo, Hrgović je na samom početku lipnja ove godine upisao svoj prvi profesionalni poraz u saudijskom Rijadu. "Pljuvačina" je krenula odmah nakon meča, a izgleda da su u hrvatskom javnom prostoru bili najglasniji koji se ne mogu pohvaliti nekim životnim ostvarenjem. Hrgović s druge strane, brončani je olimpijac, i jedan od najostvarenijih hrvatskih amaterskih boksača u povijesti. Jedan meč, jedna vruća rijadska noć dijelila ga je od prilike da boksa na jednom od najkultnijih stadiona na svijetu. Podsjećamo, Hrgovićev zadnji meč bio je za privremenu IBF titulu. Nakon toga, IBF je promovirao Duboisa u "pravog" prvaka i naredio je ovu borbu, što znači da je Hrvatska i bez ove hipotetske borbe mogla imati trećeg prvaka profesionalnog boksačkog prvaka (Mate Parlov po WBC-u 1978. i Stipe Drviš po WBA-u 2007. godine).

Dubois je gubio dva puta (nokautom od strane Joycea 2020. godine i nokautom od strane Usyka 2023. godine) te se uspješno vratio iz ponora nakon ta dva poraza. Joshua s druge strane, sada ima već četiri profesionalna poraza - šok Andyja Ruiza Jr. 2019. godine u Madison Square Gardenu, Oleksandr Usyk u Londonu i Rijadu te sinoćnji nokaut.

No, realnost je često surova. Boksačka realnost se bazira na strukturama moći čiji je osnovni motiv onaj financijski, a jedan Hrvat se baš i ne uklapa u tu priču. Britancima se, dakako, puno lakše vratiti nakon poraza jer "tržište" to opravdava. Koliko je sam Anthony Joshua privilegiran, dokazuje i činjenica da iako je sinoć imao status izazivača - ušao je u ring poslije prvaka Duboisa što se gotovo nikada u modernoj boksačkoj povijesti nije dogodilo. Jedan fan je na X-u napisao: "Ušao je zadnji, pao je prvi".

Joshua vs. Dubois - Wembley

ADRIAN DENNIS Afp

"Ne smijemo čekati da nam drugi daju pravo na život, moramo ga sami uzeti," rečenica je kojom se vodio Stjepan Radić. Hrgović će puno teže dobiti svoju šansu, ali ne treba sumnjati kako teškaš iz Sesveta ima još puno toga za ponuditi u boksačkom smislu.

Duboisova dominacija

Suvišno je pokušati pretočiti dominaciju 27-godišnjeg Britanca iz Greenwicha u riječi, pa vam ostavljamo video u kojem možete vidjeti kako je "The Dynamite" ugasio Joshuine snove o tome da postane trostruki svjetski prvak. Rušio je Joshuu više puta, da bi u petoj rundi primio Joshuin desni "swing". Prelazi u povlačenje te savršeno kontrira bivšeg dvostrukog svjetskog prvaka koji je napravio osnovnu i kardinalnu boksačku grešku - nije zadržao gard, već je prilikom desnog krošea spustio svoju prednju lijevu ruku.