Klaus Meine, njemački pjevač i frontmen kultnih Scorpionsa, vlastoručno je napisao prvu verziju njihovog hita "Wind of Change" (Vjetar promjena). Kada su ga pitali kako je do toga došlo rekao je: "Kada sam sjedio u Gorky Parku (op.a. centralni park u Moskvi) jedne ljetne noći promatrao sam rijeku Moskvu. Tada sam osjetio neku energiju, a pjesma je zapravo moj osobni osvrt na turbulentne godine kada se bivši SSSR raspadao". Boksački parafrazirano, Rijad je posljednjih godina ishodište novih vjetrova koji su bitno promijenili dinamiku svjetskog boksa, a posebno onog teškaškog.

Kada bi vas netko, recimo 2018. godine, pitao tko će danas biti pri vrhu svjetskog teškaškog boksa gotovo sigurno ne biste rekli Joseph Parker ili Agit Kabayel, a pogotovo ne Oleksandr Usyk koji se u ovoj raspravi sada nalazi u vlastitoj kraljevskoj dimenziji. Mnogi od nas bi se vođeni svojim osobnim preferencijama odlučili za Anthonyja Joshuu, Tysona Furyja ili Deontayja Wildera.

No, sudbina je ispisala neke druge priče. Bivši WBC-ov svjetski prvak u teškoj kategoriji Deontay Wilder praktički je umirovljen nakon četiri poraza (tri teška nokauta) u posljednjih pet borbi čime je vladavina "The Bronze Bombera" koji na svom kontu ima zastrašujuća 42 nokauta došla kraju.

Joshua je nakon nakon "back-to-back" poraza od strane maestralnog Ukrajinca Oleksandra Usyka upisao četiri uvjerljive pobjede protiv respektabilnih protivnika izuzimajući "show" borbu protiv bivšeg UFC prvaka Francisa Ngannoua čime je nagoviještao "novu zoru" svoje karijere. No, rujan 2024. bio je rezerviran za najteži poraz njegove karijere. Daniel Dubois je u petoj rundi na prepunom Wembleyju klasičnim nokautom ugasio Joshuine snove o trostrukom osvajanju svjetske titule.

Tyson Fury je, pak, doživio istu sudbinu kao njegov sunarodnjak Joshua kada govorimo o obračunima protiv Oleksandra Usyka. Nakon dva uzastopna poraza sudačkim odlukama, Fury je objavio kraj svoje karijere. Insajderi govore o tome kako se u širem krugu njegove obitelji priča o tome kako "jednostavno više nema motivacije za šaketanje". Neki će reći da je bivši svjetski prvak koji svoje dane krati na plažama engleskog Morecambea povukao ovaj potez kako bi natjerao Eddieja Hearna da maksimalno "odriješi" kesu kada ga pozove da dogovore "svebritanski" okršaj protiv Anthonyja Joshue. Gledano kroz prizmu biznisa, to bi bila najlogičnija opcija s obzirom na trenutno stanje u svjetskom teškaškom boksu.

Sinoć su opet briljirali "dečki iz sjene"

Mnogi od tvrdokornijih fanova plemenite vještine će se zapitati zašto Josepha Parkera i Agita Kabayela potpisnik ovih redova predstavlja kao "dečke iz sjene", ipak radi se o bivšim WBO i EBU prvacima te sadašnjim WBC i WBO "interim" prvacima . No, krenimo redom.

Retrospektivno gledano, Parker i Kabayel probijali su se u sredinama svojih karijera kroz vrlo teška imena.

Kabayel je već 2017. godine boksao protiv Dereka Chisore koji se nalazio u ponajboljim boksačkim godinama. Tada je obranio europsku titulu (EBU), a nakon toga je na svoj konto dodao još respektabilnih imena poput Andriija Rudenka. Nakon toga je upisao kontroverznu pobjedu nad hrvatskim boksačem Agronom Smakićijem.

Onda je uslijedio pravi "boom" na svjetskoj sceni. Boksač kurdskog porijekla koji boksa pod njemačkom zastavom "skinuo" je tada nepobjedivog i neustrašivog Arslanbeka Makhmudova. Mnogi su sumnjali da će tu doći kraj Kabayelovog savršenog niza, ali boksač koji svoje vještine brusi pod budnim okom cijenjenog boksačkog trenera Sukrua Aksua dobro je znao u što se upušta. Svjestan da su mu potrebne jedna do dvije pobjede kako bi osigurao svoje mjesto među novooformljenom boksačkom elitom u Rijadu nije tražio neko lakše ime. Iako će se mnogi opravdano zapitati radimo li neku vrstu hiperbole od Makhmudovog imena trebamo znati par stvari. Radi se o bivšem stipendistu Ruske Federacije, a državni projekt koji sveobuhvatno podupire mlade koji pokažu iznadprosječne sposobnosti za uspjehe u određenim sportovima najsličniji je fiktivnom projektu čiji je izdanak Ivan Drago. Baš poput fiktivnog zlatnog Olimpijca iz Sovjetskog Saveza, Makhmudov je istovremeno pohađao Rusko državno sveučilište za tjelesni odgoj, sport, mlade i turizam u Moskvi, a između predavanja je brusio formu u kultnom boksačkom klubu "Dinamo Moskva". Tko god zna ponešto o boksu, zna zašto su boksači ovakvog kalupa zadnja opcija za mečeve u najkritičnijim fazama karijere. Kabayel je svjesno ušao u obračuni s tada neporaženim gorostasnim Rusom jer je bio svjestan da unatoč mnogobrojnoj podršci Kurda nije u tolikoj mjeri zanimljiv i reprezentativan primjer svjetskog prvaka poput spomenuta "bivša" tri kralja.

Nakon te pobjede, Kabayel je opet posjetio Kingdom Arenu u Rijadu kako bi se obračunao s tada neporaženim kubanskim nokauterom Frankom Sanchezom. Kubanac je potekao iz nadaleko poznatog boksačkog grada Guantanamo, a tek sinoć se uspio vratiti nakon teškog nokauta od strane Kabayela. U meksičkoj Tijuani pobijedio je apsolutno nepoznatog Ramona Olivasa Echeverriju koji u svojoj dugogodišnjoj karijeri "journey mana" ima više poraza nego pobjeda.

Nošen velikim pobjedama, Kabayel je ovog tjedna suvereno posjetio Rijad po treći puta u svojoj karijeri kako bi ukrstio rukavice s kineskim divom Zhileijem Zhangom. Nakon šest rundi, Zhangu je kako već svi znamo bilo dosta. Pametnim i agresivnim pristupom Nijemac kurdskog porijekla "bombardirao" je nebranjene dijelove Kinezovog torza, a evidentno se radilo o itekako prostudiranoj taktici. Voljeli ga ili ne, svjetska promotorska elita sada neće moći ignorirati "nekog tamo tipa koji pobjeđuje samo po njemačkim dvoranama".

Baš kao i Agit Kabayel, Joseph Parker je u posljednje dvije godine osigurao vlastiti vez u luci najelitnijeg teškaškog boksa. Njegov put se bitno razlikuje u više stvari, među kojima se ističe jedna stvar - radi se o bivšem svjetskom WBO prvaku.

Ponos Oceanije i Novog Zelanda, prvi je svjetski teškaški prvak iz tog dijela svijeta. Impozantna je to činjenica 33-godišnjeg boksača koji je sa samo 24 godine postao "punokrvni" svjetski prvak u kraljevskoj kategoriji! Mnogi bi pomislili kako Parker na osnovu ove činjenice nema pretjerano ostvarenu amatersku karijeru, no tu bi gadno pogriješili. U amaterima je nastupio čak 66 puta, a valja istaknuti kako se Parker 2010. na Svjetskom juniorskom prvenstvu pod pokroviteljstvom AIBA-e sučelio s našim Filipom "El Animalom" Hrgovićem. Teškaš iz Sesveta suvereno je odnio pobjedu nakon tri runde čime je ušao u finale spomenutog turnira kojeg je na kraju, ispostavit će se, i osvojio pobjedom nad Tonyjem Yokom. Ironično ili ne, šest godina kasnije hrvatsko-francuski dvojac se sastao u polufinalu Olimpijskih igara u Riju kada je Yoka upisao izrazito kontroverznu pobjedu nad našim predstavnikom. Parker je također i osvajač cijenjenog "Beogradskog Pobednika", a 2012. godine u finalu je pobijedio Johana Lindea.

Sada već daleke 2016. godine većinskom sudačkom odlukom pobijedio je Andyja Ruiza u bitki za WBO naslov, a Spark Arena u Aucklandu je tada pružila ogromnu podršku svom boksaču. Velika je to bila stvar za sport općenito u tom dijelu svijeta, ali nakon dvije obrane naslova protiv Razvana Cojanua i Hughieja Furyja Parkerova vladavina je došla kraju.

Nakon što si je "digao" cijenu obranom protiv Furyja na gostujućem terenu u Manchesteru, Parker se odlučio za unifikaciju titula s Anthonyjem Joshuom koji je tada nosio IBF i relativno nepriznati IBO pojas. Principality Stadium u Cardiffu je bio ispunjen do kraja, a nakon 12 ratobornih rundi sudci su ujedinjenom sudačkom odlukom poslali Parkera kući bez WBO pojasa.

Nakon toga Parker je tražio instantni revanš protiv Joshue, ali britanski promotori su mu "smjestili" Dilliana Whytea koji ga je također pobijedio ujedinjenom sudačkom odlukom nakon 12 rundi. Parker nakon toga ostvaruje šest pobjeda u nizu među kojima se ističu "back-to-back" pobjede nad Derekom Chisorom. Krajem 2022. godine ponudila mu se šansa za WBO "interim" titulu protiv Joea Joycea, ali Manchester je ovoga puta bio koban za Novozelanđanina. "Juggernaut" je na svoj konto upisao klasični nokaut u 11. rundi.

Parker nakon toga mijenja trenera, a od tada mu u kutu stoji Ben Davis. Radi se o čovjeku koji je trenirao brojna svjetska imena među kojima se ističe Tyson Fury. Parker je Davisa upoznao upravo u pripremnom kampu Furyja u Morecambeu gdje je Novozelanđanin bio glavni sparing partner svom prijatelju iz spomenutog engleskog lučkog gradića.

Ostalo je povijest - tri pobjednička povratnička meča (Jack Massey, Faiga Opelu, Simon Kean) te prava "čistka" Deonatyja Wildera, Zhileija Zhanga i sinoć Martina Bakolea. Parker je baš kao i Kabayel primorao boksačku javnost da ga svrsta u najbolje teškaše današnjice, a što je sljedeće za njih - ostaje da vidimo.

Jedno je sigurno - neki novi kraljevi su tu, a može li itko napakostiti apsolutnom kralju Oleksandru Usyku pitanje je koje mnogi boksački sladokusci postavljaju sebi nakon sinoćnjih maestralnih izvedbi.