Podjela imovine u obitelji u teoriji bi trebala biti jednostavna stvar: netko naslijedi kuću, netko zemljište, netko novac, sve se dogovori i život ide dalje. U stvarnosti, međutim, nasljedstvo često postane kamen spoticanja i razlog zbog kojeg se cijela obitelj opasno posvađa. U njega ‘ulaze‘ godine brige za roditelje, ulaganja u nekretnine, uređivanje kuće, održavanje zemljišta, vrijeme provedeno uz majstore, ali i stare obiteljske zamjerke koje su godinama čekale ‘pravi trenutak‘ da isplivaju.
Slična se situacija dogodila jednoj korisnici Reddita:
- Gledam starog kako ne priča s bratom i sestrom zbog podjele placa na moru. Jedan je dao najviše para za radove, drugi je najviše nadzirao radove, treća je najviše čistila... Imate li vi neke svoje primjere? - pitala je ostale korisnike te društvene mreže.
Odgovori su pokazali da takvih primjera ima mnogo, a neki traju desetljećima:
- Najbolje se skloniti od takvih tema. Moja šira obitelj se posvađala oko podjele od babe i djeda. Nisam dobio ništa, baš kao ni moja braća ni mama, ali smo najsretniji dio familije.
Jedna korisnica opisala je obiteljsku dinamiku u kojoj se nasljedstvo spominje praktički na svakom okupljanju:
- Znam neke bez djece koji su tako pola grada obećali stanove (uključujući i meni, ali sam ja to davno otpisala i ne nadam se). Moji koji imaju tisuću djece i unuka isto tako stalno pričaju o nasljedstvu samo da bi im se davalo više pažnje. Svaki obiteljski ručak završi s tim raspravama kome ide što, a sve su gluposti koje ne vrijede ništa.
Njezin je savjet vrlo konkretan:
- Morate ih posjesti i reći da napišu što kome ostavljaju. Isprva vjerojatno neće to htjeti napraviti jer onda gube svoju moć, ali s vremenom valjda hoće. Također, nemoj dijeliti plac na moru s braćom. Radije ostani bez ičega nego da moraš svake godine ostavljati 1500 eura u Bauhausu za gluposti koje si je žena tvog brata zamislila jer je treći brat prošle godine kupio novi bojler.
Jedan komentator smatra da je najbolji način za izbjegavanje svađe - odreći se svega:
- Ja sam se svega odrekao, ne mogu se svađati kad nemam ništa. Ja sam se prije osigurao, pa mi više ne treba.
Drugi je opisao situaciju koja traje desetljećima:
- Već 35 godina traje podjela, a nekretnina propada. Moj tata je imao devetero braće i sestara. Raseljeni svugdje, više od pola ih je umrlo pa ide na nasljednike za koje ni ne znaš gdje su.
Još jedna priča pokazuje koliko dugo neriješeno nasljedstvo može ostati otvoreno pitanje:
- Moj djed u Zagori, ne na moru, umro je prije valjda 40 godina, još danas nije napravljena ostavinska jer se nitko ne želi odreći svog dijela pa propada sve. Od petero djece, četvero je već umrlo, sad smo ostali samo mi nećaci, sad se tek neće nikad napraviti ostavinska... Išla sam vidjeti, sve je propalo, baš me duša boli... Da je na moru, tad bi se pobili valjda.
Nekima je, čini se, upravo pitanje ‘tko je koliko napravio‘ bilo dovoljno da se odnosi potpuno prekinu:
- Moj stari i stric odavno ne pričaju jer je svatko htio veći dio nego što bi pošteno trebao dobiti. Ovaj želi veći dio jer je par puta bio u vrtu. Kakvih idiota ima...
Jedan korisnik kaže da njegova obitelj ima sreću u nesreći jer nemaju dovoljno imovine da bi se oko nje svađali:
- Kad čujem ove priče, bude mi drago što nas ima šestero braće i sestara, a obitelj je poprilično sirotinjska pa se nemamo oko čega poklati. U startu smo se dogovorili da najstariji brat nasljeđuje roditeljsku kuću jer živi s obitelji na katu i brine se o roditeljima. Ostali smo sami sebi s partnerima osigurali stambeno pitanje. Za rascjepkane šume i njive me boli briga, toga ću se odreći pa neka se ostali kolju ako hoće.
Drugi korisnik smatra da bi roditelji trebali riješiti pitanje imovine još za života:
- Roditelji prije smrti moraju napraviti podjelu. To je najbezbolnije.
Na to se nadovezao komentar koji upozorava da nije dovoljno samo donijeti odluku:
- Ali da djeca znaju za tu podjelu, da sudjeluju i da je smatraju poštenom. Sve ostalo je put u sukobe. Međutim, kod nas ljudi uopće ne vole komunicirati o tome, što zbog straha od smrti, što zbog toga da se ne zamjere nekom djetetu za života ukoliko računaju na njegovu pomoć.
- Budući da ne znamo od čega se sastoji oporučna masa, teško je davati savjete, ali ja se uvijek vodim time da je suvlasništvo nešto što se treba izbjegavati. Ima jedan slučaj da su se četiri osobe prihvatile zakonskog dijela na automobilu, znači, nitko se nije htio odreći, ustupiti, nitko nikoga ne želi isplatiti i tako automobil trune već godinama na parkingu.
Jedan komentator opisao je i situaciju u kojoj je roditelj pokušao riješiti podjelu za života, ali se problem ipak nije u potpunosti riješio:
"Tata je napravio podjelu na taj način za svog života, ali nakon njega je ostala stara, i sad još nitko od nas djece nije vlasnik, nego je suvlasnik s mamom, koja pak može i ne mora napraviti kako želi. A i poslije starog je bila naknadno pronađena imovina koja je bila izuzeta iz ugovora, pa se opet trebalo odricati, slagati ugovore, križati i darovati i imovinu.
Jedan korisnik upravo sada pokušava izbjeći takav scenarij.
- Ja guram da brat i ja to riješimo dok su roditelji još tu, a primjera ‘zle‘ krvi imam s obje strane... čak i služenje zatvorske kazne. Kod nas dvojice je dobra stvar što nijednome od nas život ne ovisi o tim nekretninama i zemljištima.
No nije svaka situacija jednostavna. Jedan od komentatora otvorio je pitanje koje često zakomplicira svaku podjelu: što napraviti kad je jedno dijete desetljećima ostalo uz roditelje i brinulo se za njih?
- Ima situacija koje su škakljive. Netko ostane s roditeljima, dobije svoju djecu i brine o svima njima cijeli život. Da li bi tu kuću trebali dijeliti na petoro ako on ili ona imaju četvero braće i sestara? Što ako su je još i nadogradili u međuvremenu, s dijelom novca od roditelja?
Jedna korisnica opisala je kako su njezini roditelji odlučili razgovarati sa svojom djecom prije nego što problem uopće nastane:
- Mene su majka i otac posjeli zajedno sa sestrom da odlučimo što tko želi od nekretnina koje imamo jer ne želimo da se jednog dana pobijemo oko nasljedstva. Isto tako, sve što će jedna ili druga strana dobiti, isto će i druga strana moći uživati pravo dolaska u nju, tipa ono što je moje, i sestra će moći koristiti i obrnuto.
Ipak, jedan komentar upozorava da se obiteljski odnosi ne mogu uvijek svesti na jednostavnu računicu:
- U teoriji to zvuči jednostavno, ali problem postane kad imaš i vremensku dimenziju i nematerijalne vrijednosti. A nekad i okolnosti znaju biti nezgodne. Recimo da imaš dijete s posebnim potrebama ili sličnu višu silu. Nije uvijek lako sve ubaciti u Excel tablicu.
- Ali da, ljudi često zanemare to bure baruta, a ima i ono da roditelji ucjenjuju djecu jer se boje da će ih u starosti ostaviti na cjedilu.
Na kraju se jedan komentator vraća na možda najčešći izvor sukoba: osjećaj da netko tijekom života više daje, a na kraju dobije jednako kao i ostali:
- Problem postane kad dođe oporuka i kad netko misli da je više povukao za pretke, a shvati da će dobiti isto kao i onaj tko nije napravio ništa. I onda se ovaj prvi opravdano osjeća zakinuto i prevareno, ali tu su ga roditelji zeznuli.
- I zato se takve stvari trebaju riješiti dok su živi, ako su roditelji dovoljno pametni, a ne da se ostavlja djeci pa neka se oni nekako dogovore, pa to obično završi tako da više ne razgovaraju do kraja života.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....