Ako ste odrasli uz baku ili prabaku, velika je vjerojatnost da se negdje u kući nalazio stari željezni mlinac za meso. Bio je pričvršćen za rub kuhinjskog stola, težak poput utega i izgledao je kao da može trajati cijeli život. Mnogi su završili na tavanu ili u podrumu, a neki su čak završili i na otpadu. Ipak, posljednjih godina sve ih više ljudi ponovno vraća u kuhinju, i to iz vrlo jednostavnog razloga - žele znati što se nalazi u mljevenom mesu koje jedu.

Ljetni broj magazina D&D potražite na kioscima i u trgovinama diljem Hrvatske ili ga naručite na shop.hanzamedia.hr i stiže u odabrani paketomat!

Nekada ga je imala gotovo svaka kuća

Prvi ručni mlinci za meso pojavili su se krajem 19. stoljeća i vrlo brzo postali nezaobilazan dio kućanstava. Nisu služili samo za mljevenje mesa. S njima su se radile krušne mrvice, mljeli orasi i lješnjaci za kolače, pripremali razni nadjevi, a u vrijeme kolinja bili su nezamjenjivi za izradu kobasica. Bio je to jedan od najkorisnijih kuhinjskih alata svojeg vremena. Njegova je prednost bila jednostavnost. Mlinac nije trebao struju, gotovo se nije mogao pokvariti, a uz malo održavanja mogao je trajati desetljećima. Zato nije neobično što se i danas mogu pronaći primjerci stari više od 80 ili 90 godina koji i dalje besprijekorno rade, piše The Minnesota Star Tribune.

Željezni mlinac za meso

/SHUTTERSTOCK

Zašto je nestao iz kuhinja?

Dolaskom električnih uređaja i industrijski proizvedenog mljevenog mesa ljudi su sve rjeđe sami mljeli meso. Bilo je jednostavnije kupiti već pripremljeno pakiranje u trgovini nego vaditi težak mlinac iz ormara. S vremenom je gotovo zaboravljen. No posljednjih godina situacija se ponovno mijenja. Sve više ljudi želi znati od kojeg je komada mesa napravljen njihov burger, pljeskavica ili punjena paprika. Upravo zato stari ručni mlinci ponovno pronalaze svoje mjesto u kuhinjama.

/SHUTTERSTOCK

Zašto je domaće mljeveno meso drugačije?

Kada sami meljete meso, imate potpunu kontrolu nad onim što jedete. Birate koji ćete komad mesa koristiti, sami određujete koliko će biti masnoće i odlučujete hoćete li dodati slaninu, začine ili nešto drugo. Mljevenjem se prekidaju duga mišićna vlakna i meso postaje mekše. Istodobno se ravnomjerno raspoređuju meso i masnoća pa je smjesa ujednačenija, sočnija i lakša za oblikovanje. Ako meso sameljete dva puta, tekstura postaje još finija, što je posebno važno za ćufte, mesne okruglice, paštete ili domaće kobasice. Profesionalni kuhari zato rijetko koriste unaprijed mljeveno meso. Većina radije bira cijele komade koje melju neposredno prije pripreme.

Kako su ga koristile naše bake?

Naše bake gotovo nikada nisu bacale ostatke hrane. Komade pečenja, kuhani krumpir i luk provukle bi kroz mlinac, dodale malo začina i od svega napravile novo jelo koje bi zatim zapekle u pećnici. Mlinac je bio nezamjenjiv i tijekom pripreme zimnice te kolinja. Njime se mljelo meso za kobasice, salame, paštete i mesne štruce, ali i orasi za orehnjaču ili suhi kruh za domaće krušne mrvice. U vrijeme kada se ništa nije bacalo, bio je jedan od najvažnijih kuhinjskih alata.

Mlinac za meso

/SHUTTERSTOCK

Vrijedi li ga danas ponovno koristiti?

Ako kod kuće još uvijek imate bakin ili djedov stari mlinac za meso, možda je vrijeme da ga ponovno stavite u pogon. Ne samo zbog nostalgije. Domaće mljeveno meso svježije je, možete birati svaki komad koji će završiti u smjesi i izbjeći nepotrebne dodatke. Osim toga, okus je teško usporediti s industrijski mljevenim mesom koje je već satima ili danima stajalo u pakiranju. Ponekad se pokaže da najbolja kuhinjska pomagala nisu najnovija ni najskuplja. Ona su već desetljećima skrivena na tavanu ili u podrumu, čekajući da ih ponovno otkrijemo. Možda je upravo bakin stari mlinac za meso jedan od njih.

U prodaji je ljetni broj magazina Dom&Dizajn!

D&D/