Stambena kriza sve je izraženija u brojnim zemljama svijeta, a ne svodi se samo na visoke cijene nekretnina i najma. Ona podrazumijeva i nedostatak odgovarajućih stanova, sve teži pristup sigurnom i kvalitetnom domu te sve veći raskorak između troškova stanovanja i primanja građana.
O tim se izazovima ponovno intenzivnije raspravlja nakon što je početkom listopada obilježen Svjetski dan arhitekture, koji je još 1985. godine ustanovila Međunarodna unija arhitekata (UIA) kako bi istaknula važnost arhitekture za kvalitetu života i potaknula raspravu o izazovima u oblikovanju prostora u kojem živimo. Ovogodišnja tema "Stanovanje je ljudsko pravo. Gradimo ga" naglasila je važnost osiguravanja primjerenog doma za sve, a pitanja dostupnosti i priuštivosti stanovanja nastavila su se razmatrati i u narednim tjednima.
U mnogim gradovima problem nije samo nedostatak priuštivih stanova nego i ograničene mogućnosti širenja, bilo zbog gusto izgrađenih područja, nedostatka raspoloživog zemljišta ili postojeće infrastrukture. Kako onda povećati stambeni fond, a da se gradovi ne moraju neprestano širiti? Tim pitanjem pozabavili su se i američki arhitekti koji dio rješenja vide u boljem iskorištavanju već izgrađenog prostora, odnosno u prenamjeni objekata koji su prazni ili se ne koriste u punom kapacitetu. Takav pristup mogao bi biti relevantan i za hrvatske gradove, u kojima se pitanje dostupnosti stanovanja također nameće kao jedan od važnih izazova.
"Najveća prilika već stoji pred nama", rekao je Daniel Baumann, glavni arhitekt i direktor dizajna u međunarodnom arhitektonskom uredu Henning Larsen za Newsweek, ističući da je prenamjena postojećih zgrada u stambene prostore "najbrži, najpovoljniji i najodrživiji način stvaranja novih domova".
Gradnja novih naselja od nule zahtijeva velika ulaganja, troši mnogo resursa, a takvi projekti mogu biti udaljeni od postojećeg javnog prijevoza, škola, trgovina i drugih sadržaja važnih za svakodnevni život. Prenamjenom postojećih objekata gradovi mogu dobiti nove stanove bez širenja na nova područja, uz korištenje već izgrađene infrastrukture.
No, ni iskorištavanje postojećih zgrada ni gradnja novih stanova sami po sebi nisu dovoljni ako prostorni propisi ograničavaju koliko se i kakvih domova smije graditi. Scott Specht iz arhitektonskog ureda Specht Novak zato rješenje vidi i u promjeni pravila koja određuju što je dopušteno graditi u pojedinim dijelovima grada.
Ne propustite novi broj magazina D&D. U prodaji!
Kao primjer navodi Austin u Teksasu, gdje su izmjene prostornih propisa omogućile gradnju do tri stambene jedinice na parcelama koje su dotad bile namijenjene obiteljskim kućama, kao i gradnju na manjim zemljišnim česticama. Grad je poslije ukinuo i obvezan minimalni broj parkirališnih mjesta za nove građevine.
Specht upozorava da ni najjeftiniji način gradnje ne može riješiti problem priuštivosti ako prostorni propisi ograničavaju broj stanova koji se smiju izgraditi.
"Možete osmisliti najjeftiniji sustav zidova na svijetu, ali to neće nimalo utjecati na priuštivost ako prostorni propisi dopuštaju gradnju samo jedne kuće na parceli od približno 1000 četvornih metara", rekao je za Newsweek.
Specht smatra da takve promjene mogu povećati ponudu stanova i pridonijeti smanjenju cijena. U Austinu su, prema njegovim riječima, najamnine pale više nego u bilo kojem drugom američkom gradu, a cijene kuća spustile su se za približno petinu u odnosu na vrhunac iz 2022. godine. Ipak, na kretanje cijena utječu i drugi čimbenici, među njima kamatne stope i usporavanje doseljavanja, pa se promjene ne mogu pripisati isključivo novim pravilima.
Sličan zaokret dogodio se i u San Franciscu, gdje je lani u prosincu odobreno preuređenje prostornih planova koje otvara mogućnost gradnje viših stambenih zgrada u zapadnim i sjevernim dijelovima grada. Specht ističe da se stavovi prema novoj gradnji mijenjaju i kada obitelji shvate da njihova djeca više ne mogu priuštiti život u četvrtima u kojima su odrasla.
Ipak, veći broj novih stanova sam po sebi ne jamči da će oni biti dostupni ljudima kojima su potrebni. Max Berger iz arhitektonskih ureda Fogarty Finger Architecture i MSB Architecture upozorava da je za stvaran pomak potrebna i promjena stambenih politika.
"Značajan napredak zahtijeva politike koje omogućuju gradnju većeg broja stanova i osiguravaju da priuštivo stanovanje ostane dostupno ljudima kojima je potrebno", rekao je Berger za Newsweek.
Važno je, dakle, ne razmišljati samo o tome koliko se stanova može izgraditi nego i o tome tko će si ih moći priuštiti. Arhitekt Carmine Cafiero iz ureda Purple Cherry Architecture & Design smatra da bi se i prostorni propisi trebali oblikovati kroz suradnju, a ne donositi izolirano, bez uključivanja ljudi koji će u tim četvrtima živjeti. Za takav pristup potrebno je povezati gradske dužnosnike, stručnjake za prostorno planiranje, arhitekte, investitore i lokalnu zajednicu.
Saša Perko otkriva kako do jeftinijih stanova: Ovo nitko ne spominje!
Ni veća gustoća stanovanja pritom ne mora značiti lošiju kvalitetu života.
"Gustoća ne mora značiti žrtvovanje kvalitete života", ističe Cafiero za Newsweek, dodajući da je za to potrebno pažljivije planiranje i spremnost na preispitivanje tradicionalne podjele stambenih tipova.
Način gradnje također bi mogao utjecati na dostupnost stanovanja. Ben Wan iz bostonskog arhitektonskog ureda RODE Architects zagovara primjenu novih metoda, među kojima su prefabrikacija, odnosno izrada dijelova zgrade unaprijed, i panelizacija, pri kojoj se zidovi i drugi elementi proizvode kao gotovi paneli. Takav pristup može ubrzati gradnju i poboljšati kontrolu kvalitete.
"Gradnja koja primjenjuje načela učinkovitosti i održivije materijale, poput podnih konstrukcija od masivnog drva, može biti brža, održivija i jednako trajna kao gradnja betonom i čelikom", rekao je Wan za Newsweek. Iako su takvi sustavi zasad skuplji, nada se da će veća primjena, eksperimentiranje i jača konkurencija s vremenom sniziti troškove.
Cafiero pritom upozorava da se priuštivost stanovanja ne može promatrati odvojeno od prometnih veza, infrastrukture i planiranja zajednice. Dom nije samo zgrada nego i prostor iz kojeg ljudi svakodnevno odlaze na posao, vode djecu u školu i koriste javne sadržaje. Kako će se te potrebe mijenjati s razvojem tehnologije i novim načinima kretanja, arhitekti će morati uzimati u obzir i pri projektiranju budućih domova.
"Više ne projektiramo samo zgradu za način na koji ljudi danas žive. Projektiramo okvir koji mora ostati koristan i kako se njihov način života bude mijenjao", rekao je Cafiero za Newsweek.
U tom bi procesu svoju ulogu mogla imati i umjetna inteligencija. Berger smatra da bi optimizacija projekata uz njezinu pomoć mogla smanjiti količinu otpada i povećati učinkovitost gradnje. Cafiero dodaje da bi kombinacija umjetne inteligencije, računalno upravljane proizvodnje i robotike mogla omogućiti precizniju izradu građevinskih elemenata, potencijalno i uz niže troškove.
No, tehnološki napredak nije jamstvo da će stanovanje postati dostupnije.
"Umjetnom inteligencijom možemo smanjiti troškove gradnje stanova, ali ne možemo jamčiti da će stanovanje zbog toga postati priuštivo", zaključuje Berger za Newsweek.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....