Recenzija: Restoran Balon, Zagreb

Šetnja savskim nasipom u proljeće pravi je doživljaj za nas provincijalce koji živimo daleko od velikih rijeka. Tiho mrmorenje Save i kakva-takva divljina ima moć da u trenu isperu stres koji se nakupio u hektičnom centru grada. Terasa restorana Balon sa svojim elegantnim dekorom ali ipak biergartenški opuštenom atmosferom činila se idealnim mjestom za hedonistički završetak jedne takve antistres terapije.

Ambiciozna ali pomalo dosadno ziheraška vinska lista u svom je standardnom dijelu preskupa i ne vidimo razloga da butelja svježe malvazije stoji 165 kn. No dio s posebnom ponudom nudi lijepu plejadu vina na čaše (služi se 1,5 dcl što je za svaku pohvalu) po vrlo povoljnim cijenama. Primjer: A Mano Primitivo ili Bibich R6 stoji 29 kn. Naručujemo pola litrice Ledićevog Bonum Cuvéea, crno vino kuće, nepretenciozno voćnu kupažu frankovke, crnog pinota i portugisca.

Visoka razina usluge

Slažemo si četveroslijedni ručak iz jelovnika koji se dijeli na stalnu postavu i sezonsku ponudu, a u ovom potonjom trenutno dominiraju šparoge i pačetina. Visoka razina usluge vidi se i u tome da je ljubazni konobar rado prihvatio našu želju da sve slijedove podijelimo. Započinjemo s mesnim carpacciom koji oduševljava paperjastom teksturom mesa, vrlo nježnog, slatkastog okusa koje je lijepo nadopunilo delikatno dalmatinsko ulje (snažno istarsko ovdje ne paše!) i grana padano. Crni tartufi, potpuno izvan sezone, bili su okusom nevidljivi, a dosadnu rikulu valjalo bi zamijeniti nekom originalnijom proljetnom zelenjavom.

U ekstazu nas je bacila kombinacija okusa koju je donio teksturom kremasti rižoto od hruskavih tikvica, gorgonzole i kopra, pripremljen sa savršenim povrtnim temeljcem koji je u jelo unio korjenasto slatkasti registar (pastrnjak?), koji je pak onda kontrastirao intenzitetu i blagoj gorčini gorgonzole dolce. Da je umjesto kopra stavljen svježi divlji koromač bilo bi to remek-djelo.

Sezonske boje branila su pačja prsa koja ne samo da su bila majstorski pečena nego je i meso okusom bilo vrlo domaćeg štiha koji nas je podsjetio na zagorsku racu iz Vuglec Brega. Zabavnu točadu na tanjuru stvorio je umak od mladog boba, nježnog i slatkog okusa, zajedno sa svježe zapečenim krumpirom s malo kapule. Sve je na tanjuru prštalo od svježine, sve je bilo istovremeno i rustično i profinjeno.

Zanimljiva prezentacija

Dok je dosad ručak išao uzlaznom putanjom, deserti su bili blago razočaranje. Hrskave rolice od jabuka na umaku od vanilije, iako zanimljive prezentacije, bile su blijedog okusa u rangu obične štrudle iz pekare.

Parfe od badema na čokoladnoj tortici na kremi od mliječne čokolade, iako presladak, nešto je bolje izveden a svojom aromatikom nostalgično podsjeća na danas pomalo staromodne austrougarske torte.

Kuhar u Balonu, osim što je iznimno precizan, igra se s registrom okusa koji nema veze sa tradicionalnim, konobaškim jelima hrvatskih regija, i to je dobro. On stvara okusnu utopiju, suvremena jela s potpisom hrvatskog urbaniteta koje zamišlja da neka gurmanski osvještena domaćica (ili domaćin) priprema kad joj u posjetu dođu cijenjeni gosti iz inozemstva.