Još kad je isti vlasnik držao TEN22, unatoč nekim našim svjetonazorskim neslaganjima oko pušenja u kafićima (posebno onima koji nemaju terasu), nismo mogli ne priznati da su se tamo posluživali neki od najboljih koktela u gradu. Ništa se u tom pogledu nije promijenilo ni u novom Tenderu. Šteta je što nema više lokala u Ulici Franje Račkog. Visoka stabla i duboka hladovina, malo do gotovo ništa prometa, dopuštaju neku nedjeljnu gradsku smetenost čak i u ponedjeljak nakon posla. To vrijeme je baš dobro provesti u Tenderu, ljeti na terasi te ulice, ali i zimi u kul uređenom interijeru.
Isto tako, ako baš svaki put kad dođete u neki restoran i naiđete na ekstremno simpatične i opuštene konobare, onda znate da ih ili tretiraju jako dobro ili plaćaju iznimno fer, a to nije zanemarivo jer ne volimo ostavljati svoj novac tamo nekim izrabljivačima ili na mjestima s toksičnom atmosferom. U Tenderu se po tom pitanju uvijek osjećamo jako dobro, a konobar iz inozemstva, zaboravili smo zemlju, koji trenutno radi, baš je simpa, vidi se da ga hrana i taj posao iskreno zanimaju.
Imaju osam klasičnih i pet svojih, highball, koktela od kojih su svi odlični. Mi smo se ovoga puta odlučili za skinny peach (10 €). Ako volite votku, ako volite skinny beach, onda jednostavno morate probati ovo piće. Bez puno filozofije, osvježavajuće a jako, znate da pijete votku bez da vam namršti čelo.
Tender u kulinarskom pogledu nije najbolji restoran u gradu niti to pretendira biti, barem se nama tako čini, ali imaju baš ok sezonske menije uz stvari koje možete kod njih naći uvijek i platiti korektno. Znali smo čuti neku zabrinutost da neki ne žele tamo ići očekujući da će na takvom mjestu za sve morati potrošiti malo više, ali ne bojte se, uđite unutra, ne radi se o nikakvom pretencioznom hipsterskom mjestu s prenapuhanim cijenama.
Njihov meni nije podijeljen klasično - na predjela, glavna jela i deserte - nego na sezonska jela, klasike, gyoze, slatka jela i par priloga, a mi smo se odlučili na one stvari koje u ponudi imaju uvijek. Od sezonskih jela često imaju varijacije štrukli koje će se više svidjeti onima koji vole nježnije, kuhane varijante nego pečene i nešto slanije.
Možete naručiti tri ili pet njihovih talijaniziranih inačica gyoza (9 - 13 €). Punjenje je sočno, sušene rajčice se dobro slažu s blagom mozzarellom, a pesto je ukusan, dok je šalša precizno skuhana i nimalo kisela. Naribani grana padano logičan je nastavak na ostale sastojke. Ono po čemu se ove gyoze posebno ističu jest njihova tekstura jer je tijesto nešto hrskavije nego kod klasičnih, a nama se ta varijanta baš svidjela.
U Tenderu uvijek imaju i smash cheeseburger (5 €) koji je korektan. Osim sira i junećih pljeskavica ima i intenzivan karamelizirani luk, kisele krastavce koji daju malo svježine i umak koji sve to povezuje. Jednostavan burger mogao bi biti malo nadahnutiji, ali mu nemamo nikakvu konkretnu zamjerku. Uz njega smo naručili i pommes frites (5 €) koji je također dobar, hrskav, ali ne tvrd. Ovo ne ide direktno ovom restoranu, nego se uvijek pitamo zašto baš nitko tko servira francuske krumpiriće ne radi na način kao Francuzi. Znate one tanke, bjelkaste, a kao čips hrskave krumpire koji se ne miješaju dok se peku nego se vade zalijepljeni jedni za druge kao skulptura. Ovo je čisto savjet svakome tko ima restoran da ćemo ih, uvedu li to u svoju ponudu, posjećivati redovito neovisno o tome kakva bude ostala hrana!
U Tenderu crab candwich (11 €) ne rade od raka nego sa surimijem, kojeg nismo ljubitelji, i škampima. Nadjev povezuje lagani umak, a cijeli nadjev mogao bi dobiti još malo kiselosti da bi ostavio snažniji dojam. Tijesto je mekano i ugodno, tek blago slatkasto pa se super slaže s njim, isto kao i svježa rikula. Sendvič je lagan, a zasitan, ali bi mu, da bi ostavio upečatljiviji dojam, nedostaje još neki izraženiji okus koji ne dobivamo od ikre na vrhu.
Tiramisu u čaši (5 €) sve je popularniji izbor u našim restoranima, a iako bismo mogli reći da nam je draži rezani, druge zamjerke ovome nemamo. Izrazito je kremast i nije presladak. Kako nema suvišnih šećera, okus maskarponea, bogate note kave i kakaa dolaze do izražaja.
Zagrebu baš nedostaje ovakvih mjesta gdje možete doći popiti koktel i očekivati stvarno okej i raznoliku hranu koja bi ponekad mogla biti bolja, ali je uvijek na razini. Trebamo mjesta na kojima možemo pojesti samo par gyoza i još nešto sitno ili se odlučiti za pravi obrok, doći s jednom osobom pa popričati s drugim gostima ili većim društvom i uvijek se ondje osjećati dobro.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....