Kada je naš veliki chef Hrvoje Zirojević objavio kako preuzima još jedan projekt, kuhinju restorana Olivier, koji se nalazi na splitskom Žnjanu i sklopu istoimenog hotela, vjerojatno su svi pomislili istu stvar. Uz toliko kuhinja u kojima ostavlja svoj trag i s kojima surađuje, ovo će, bili smo sigurni, biti još jedna u kojoj će postaviti temelje i nastaviti svojim putem. Međutim, ova je kuhinja chefa Zirojevića nečime posebno osvojila, jer upravo ovdje dolazi svakog jutra, kuha, vodi svoj tim i stvara jela koja predstavljaju njegovu filozofiju i godine rada. Potvrdilo nam je to i osoblje u Olivieru, s kojim smo se odmah na početku večere upustili u razgovor i koje je o chefu govorilo s velikim poštovanjem. Upravo osoblje, posebice konobar Dario, na kraju su našu večer učinili još boljom, uzbudljivijom i onom koju ćemo zasigurno pamtiti još dugo.
U Olivier smo stigli u subotu u kasnijim večernjim satima, oko 21.30, uz prethodnu rezervaciju. Uz naš, na terasi su bila zauzeta još samo dva stola, što nas je pomalo iznenadilo, ali bio je već početak rujna, sezona se bližila kraju, za koji dan je počinjala škola, pa je sve to nekako možda i bilo razumljivo.
Umorni od cijelog dana i nakon što smo tog poslijepodneva pojeli nešto obilniji ručak, u Olivieru smo, na prijedlog konobara, odabrali nešto laganija jela. Preskočili smo meso, naručili samo jedno predjelo, i to ceviche od jadranskog škampa s kapesantama, bijelom ribom i citrusima (24 €). Za glavna jela naručili smo ono što zapravo stoji pod toplim predjelima, ali kako nam je osoblje reklo, porcije su poveće, pa bi nam trebalo biti sasvim dovoljno. Odabir je pao na dimljeni morski rižoto (25 €) i linguine u brujetu od plavog raka i kozica (27 €). Za desert smo naručili Velvet rose s malinom i ružom (16 €) i Dekonstrukciju limuna (15 €). Uz sve to, popili smo i Saints Hills Frenchie (10 € za čašu).
I već s predjelom ostali smo očarani. Nježna riba, moćan limun koji je svakim zalogajem iznova diže i orašasti plodovi koji daju punoću okusa. Nešto drugačiji, složeniji ceviche koji je odmah na početku na nas ostavio snažan dojam, a kako nam je najavio naš Dario, to je tek početak onoga što nas čeka.
Nismo sigurni je li oko rižota s dimljenim dagnjama, dimljenim i svježim kozicama i sladoledom od sira bio uzuđeniji on ili mi, ali toliko ga je lijepo, precizno prezentirao, da smo jedva čekali uzeti prvi zalogaj. Kako nam je savjetovao Dario, najprije smo kušali sam rižoto, a zatim sve zajedno pomiješali sa žličnjakom sladoleda koji se nalazio na vrhu. Prva varijanta ostavila nas je bez riječi i sa sjajem u očima, a druga nas je izula iz cipela. Kasnije, u razgovoru s onima koji su ovaj rižoto probali u nekim drugim prilikama, složili smo se da je vjerojatno najbolji na svijetu. Naravno, teško je takvo što tvrditi kada ih nismo isprobali baš sve, ali svaki drugi opis ovog jela nekako nam se čini preskromnim i prejednostavnim. Rižoto u kojem osjećate svaku komponentu, koji ima dubinu, moć, slast, koji je naprosto spektakularan i budi u vama osjećaje za koje ste mislili da hrana ne može probuditi. Zirojević je taj svoj rižoto proslavio još u Dvoru, a sada kao da još bolji.
Nakon njega, tjestenina, koja je bila zbilja ukusna, sočna i puna, bogata mesom plavog raka, rajčicama, kozicama, kaparima i maslinama, pala je u drugi plan. Tanjuru s rižotom neprestano smo se vraćali i u idućih 72 sata spomenuli ga vjerojatno još 30 puta. Definitivno jelo koje bismo uvrstili u jedno od najboljih koje smo ove godine i ove sezone Dobrih restorana kušali.
Deserti nas isto nisu ostavili ravnodušnima. Velvet rose napravljen je s dacquise biskvitom od badema, namelakom od jogurta i konfiturom od malina - i bio je svjež, lagan, bogat, ugodno kiselkast i ne presladak, što nam je posebno odgovaralo. Dekonstrukcija limuna napravljena je od spužve od maslinova ulja, lemon curda, kreme od limuna i crumblea od badema i bila je još svježija, kiselija i moćnija. Volimo kisele i limunaste kolače, a ovaj je bio upravo ono što očekujete kada pročitate opis. Kiselina nam je skupljala obraze i tjerala nas na još jedan zalogaj. Sve zajedno lijepo nas je osvježilo nakon rižota i tjestenine.
Kuhinja chefa Zirojevića uvijek je za preporuku, ali ono što smo početkom rujna jeli u Olivieru poželjeli bismo da isproba svakome tko imalo razumije i cijeni tanjur dobre hrane. Pomalo nas je rastužilo što je duž šetnice na Žnjanu svaki lokal i restoran bio dobro popunjen, dok su u Olivieru, gdje se kuha na ovako visokoj razini, gdje je usluga nešto što će vam dodatno popraviti dan ili večer, a ambijent ugodan i opuštajući, bila popunjena tek tri stola. Nadamo se da smo samo naletjeli na lošiji dan, jer ovakvo iskustvo zbilja je šteta propustiti ili zamijeniti za generičke tanjure restorana koji uglavnom svi nude istu hranu upakiranu na isti način. Ako ništa drugo, Olivier posjetite zbog famoznog rižota. Mi bismo se iz Zagreba u Split sutra vratili samo zbog tog tanjura.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....