Restoran Balon na zagrebačkom Prisavlju uspješno posluje već 20 godina, i to ponajviše kao dobar odabir za poslovni ručak, obiteljska i druga okupljanja te mjesto na koje se svraća za posebne prilike. Ne bismo ga prozvali restoranom visoke kuhinje, a ipak je nešto više od klasičnog bistroa. Takve su cijene, takva je i usluga. Ambijent je ugodan, imaju i prostranu terasu idealnu za slavlja različitih vrsta, gdje se posebno lijepo skloniti od jakog ljetnog sunca, ali i pogleda. Nije, stoga, čudno što je Balon čest odabir mnogih Zagrepčana već godinama i što se na račun ovog restorana neprestano nižu samo pohvale.
Mi smo se u Balonu zatekli na jedan od rijetkih svježijih ljetnih dana u Zagrebu, pa nam je stol na praznoj terasi restorana savršeno odgovarao. Temperatura je bila ugodna, idealna da uživanje u jelima u nekom trenutku ne postane prenaporno. Dakle, bili smo spremni isprobati veći dio ponude. Budući da je meni poveći i podijeljen na degustacijski (5 sljedova košta 76 €, a tri slijeda 52 €) i à la carte ponudu, nikako se nismo mogli odlučiti što bismo odabrali, pa smo za savjet pitali ljubazno osoblje. Na kraju smo naručili baš sve što nam je preporučeno.
Za predjelo to je najprije bio jedan od njihovih najnaručivanijih klasika - tatarski biftek (21,10 €). Zatim jelo koje se krilo iza naziva ‘Jadranske kozice‘, koje nam za cijenu od 19,70 eura nije govorilo baš ništa sve dok nije došlo za stol, a uz njega, osoblje nam je preporučilo da kombiniramo i tjesteninu punjenu kozicama i jakobovim kapicama u umaku od šafrana (21,40 €). Za glavna jela odabrali smo sabljarku s umakom od sira, cvjetačom i kandiranim limunom (28,60 €), te još jedan klasik - bečki odrezak (27,80 €). Desert smo na kraju podijelili, a iako je naš prvi odabir bio kolač od jagode, on nažalost nije bio dostupan, pa smo odabrali tiramisu s pistacijom (8,80 €). Uz to, popili smo i čašu austrijskog Rieslinga Wieninger (7 €) te Sauvignona Puhelek (7,50 €).
Prvo nam je na stol stigao pozdrav iz kuhinje u obliku panirane kuglice rižota s biftekom. Bila je ukusna, ali smo je, kada je na stol stigao biftek tartar, brzo zaboravili. Porcija je bila poveća, a meso i maslac posluženi su s pecivom nalik lepinji. Neobičan izbor uz ovo jelo, možda bismo voljeli da je bio malo hrskaviji, ali sve u svemu, kombinacija je funkcionirala dobro. Samom tatarskom bi, pak, dobro došlo malo više soli, kiseline i ljutine, što bi mu dalo više karaktera i učinilo ga pamtljivijim. Ovako je bio korektan, ali nije nas ostavio oduševljenima. Umak od bosiljka na dnu tanjura bio je nepotreban.
Nakon kratke pauze, na stol su stigla topla predjela u kojima su glavne uloge igrale kozice. Iza naziva ‘Jadranske kozice‘ krile su se sitne kozice prekrivene umakom od bosiljka. Sam umak bio je ukusan, slankast, lijepo izbalansiran, sir na vrhu dao je malo pikantnosti i mliječne dubine, ali s obzirom na to da nije bio glavni element na tanjuru, bio je prilično intenzivan, pa je prekrio slatkoću kozica. Ista stvar dogodila se i kod raviola s jakobovim kapicama i kozicama u ribljem umaku sa šafranom. Naime, aroma šafrana bila je toliko moćna da je prekrila okus punjenja u tjestenini, što je poprilična šteta ako se već koriste tako dobre, vrijedne i kvalitetne namirnice.
Glavna jela bila su zvijezde večeri. Riblji dio stola bio je zadovoljan odabirom sabljarke, koja je poslužena s paljenim sirom, kremom od cvjetače, kuglicom od škampa i tartarom od kandiranog limuna. Riba je bila nevjerojatno sočna i okusom puna, s blagom aromom dima, pa joj, zapravo, i nije trebalo toliko dodataka, ali kad su već bili tu, lijepo i skladno su je nadopunjavali.
Bečki je bio fantastičan! Prže ga u pročišćenom maslacu i poslužuju uz krumpir salatu i džem od brusnica. Meso je bilo odlično, tanko, dobro istučeno, ali ne presuho, a paniranje nevjerojatno aromatično, blago orašasto, pri čemu je, naravno, svoje odradio maslac. Krumpir salata bila je kremasta, jasno je bilo da je napravljena s dosta majoneze, ali joj je nedostajalo kiseline, soli i papra. Džem od brusnica bio je jednostavno ukusan. Ako volite i tražite dobar bečki, ovdje ga svakako morate isprobati.
Dio glavnih jela na kraju smo spakirali za ponijeti, jer porcije su bile velike i zasitne, a na kraju je trebalo ostaviti mjesta i za desert. Nakon kratkog razgovora s osobljem, odabir je pao na tiramisu s pistacijom, koji je bio dobro odrađen. Nije bio previše sladak, kava se lijepo osjetila u svakom zalogaju, a nisu štedjeli ni na pistaciji, pa je po vrhu bio obilno posipan hrskavim sitno sjeckanim komadićima. Ako bismo mu morali pronaći manu, mi bismo na vrh dodali i koju malinu, kad se već petljamo u klasik i mijenjamo ga, a čisto radi osvježenja.
Zahvaljujući profesionalnom, ali opuštenom i ugodnom osoblju, večera u Balonu pokazala se kao lijepo iskustvo. Hrana je bila dobra, na trenutke odlična, ali se povremeno činilo da se kuhinja previše trudi, želi pokazati što veću raskoš, pa ponekad pretjera u količini namirnica i jakim okusima, a onda ponovno ode u drugu krajnost, kada bi samo prstohvat soli jelo mogao učiniti odličnim. Ipak, trud i želja da se bude još bolji vidljivi su, pa nas nimalo ne iznenađuje to što Balon već godinama ima svoje vjerne goste koji im se neprestano vraćaju. Mi bismo se svakako vratili na top bečki, a voljeli bismo isprobati i neka druga jela s menija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....