Kada pokušate planirati izlet, ljetovanje ili zimovanje u Gorskom kotaru, u gastronomskom smislu, čini se, nemate puno mogućnosti. I čini se, nažalost, točno. Dio je do toga da se starom cestom više uglavnom ne ide do mora, pa su janjeći rajevi manje-više ugasli, osim par časnih iznimki, žablje krake u nas se više ne lovi, pa je ono što vam preostaje krepka, žestoka hrana u planinarskim domovima. Svodi se to na gulaše i odreske od razne divljači, plus pohano i pomfrit za djecu.
Za one malo zahtjevnije, tu je srećom, restoran Eva. Možda u previše opuštenom modu, zaključili smo da rezervacije nisu potrebne, ta veliko je to mjesto! S obzirom na to da je bila sredina tjedna, taj put bili smo u pravu. Već u subotu ostali smo bez mjesta u pokušaju da rezerviramo par sati ranije. Restoran Eva smješten je u blizini Lokvarskog jezera, no ne na samoj obali. Zato oni iskusni znaju da trebaju rezervirati stol na terasi koja ima pogled na jezero (sad znamo i mi za sljedeći put!). Obje terase nalaze se u pretežitom hladu, okružene šumom i visokim drvećem koje stvara ugodnu sjenu i za najvrućijeg dana. Unutarnje uređenje vrlo je klasično, old school goransko: drveni stolovi i stolci, ne baš sasvim planinarski dom đir, ali ni puno dalje, s pokojom novijom fotografijom koja pokušava dati dojam svježine. Glavni adut ovog mjesta ipak su terase, lijepo okolno uređenje s cvijećem, i igralište za djecu! Također su, kao što smo mogli primijetiti, osim djece dobrodošli i psi.
Ono što nam se odmah po dolasku učinilo problematičnim bila je činjenica da relativno velik broj gostiju (desetak stolova) poslužuje samo dvoje konobara. To znači da ćemo svi uskoro postati nervozni, ili da ćemo strpljivo čekati svoje narudžbe žaleći to dvoje vrijednih ljudi koji jednostavno ne mogu raditi brže nego što mogu. (U konačnici, za cijeli nam je ručak bilo potrebno dva sata, što je ok u kontekstu godišnjeg i kada niste u žurbi. Pa smo se tako i mi odlučili opustiti.) Kako u Gorskom kotaru ne vjeruju u pjenušce, krećemo s lokalnim rakijama koje smo iskamčili od konobara, jer ih u karti pića nema. Pili smo poznatu rakiju „papra“ te borovniček lokalnog vilenjaka Vida Arabanasa, koje se proizvode u neposrednoj blizini.
Pogled na jelovnik otkriva da ne znamo što bismo prije ili radije, pa krećemo s predjelima: bruschetta s dimljenom pastrvom i lovačka pašteta. Ukiseljeni luk i džem od ribizla koji zadržavaju svoj oblik pojavljuju se uz više jela na jelovniku, i čine nam se kao super dodatak okusa i teksture. Tako je i s predjelima: lovačka pašteta vrlo je snažnih okusa, pretpostavljamo od mesa miješane divljači, pa joj slatko-kiseli ribiz i hrskavi kiseli luk čine izvrsnu protutežu. Dimljenoj pastrvi jednako dobro pašu obje komponente na hrskavo tostiranom kruhu plus osvježenje od hrena i malo salatice.
Dok čekamo glavna jela, pokušavamo se zabaviti s vinskom listom, no puno zabave tu nema. Šest bijelih (od čega tri malvazije) i pet crnih na čaše teška su klasika, i iako bi se moglo reći da je korektna, vinska lista je dosadna. Puno bolja pomoć stiže u vidu goranske krem juhe od šumskih gljiva (5 €!) Gusta, prepuna okusa i gljiva, a bez vegete! Digla nam je standard restoranskih juha od gljiva, pogotovo nakon što smo shvatili da je bila začinjena ljupčacom, čini se - svježim.
Za glavna odabrasmo pljeskavicu od divljači s krumpirom i kiselim lukom (22 €), te rižoto od divljači i šumskih gljiva (15 €). I jedno i drugo bilo je izvrsno. Neviđeno mekano meso uz pokoju gljivu davali su jelu slasnost i mnoštvo okusa, koji su se još dodatno pojačali uz džem od ribizla i hrskavi luk. Pljeskavica je bila velika, sočna i puna okusa, koji nisu bili prežestoki s obzirom na sastav mesa. Krumpiri sočni, mekani, dobro pečeni uz osvježavajući dressing i opet, ukiseljeni luk.
Iako nije baš bilo sasvim nužno, ručak smo završili jednom porcijom štrudle od šumskog voća, koja je, za razliku od štrudle s borovnicama, po preporuci konobara, ipak nešto manje slatka. Mnogo punjenja, domaće kore koje nisu one klasične, hrskave, nego više nekakva ovojnica koja drži hrpu šumskog voća koje evidentno nije ono iz vrećice (osjetili smo divlje borovnice i kupine).
Sve u svemu, boravak u restoranu Eva ispao je vrlo ugodan, iako nam je zaista bilo žao dvoje konobara koji su se silno trudili odraditi sve maksimalno profesionalno. U kuhinji se jela i namirnice promišljaju, primjereno obrađuju i dižu na višu razinu od teške, klasične goranske kuhinje kakva se nudi na većini mjesta. Dobro zamišljeno, dobro napravljeno. Htjeli smo se vratiti još jednom, probati, naprimjer, goransku hladnu pliticu, biftek od jelena ili tjesteninu s fileom od jelena, ali smo se prevarili misleći da vikendom možemo uletjeti u zadnji čas. Preporučujemo da se malo više pozornosti posveti adekvatnom servisu (brojčano), kao i da se netko zainteresiraniji pozabavi vinskom listom. Hrana u Evi to zaista zaslužuje. S obzirom na to kakve nam se temperature ljeti spremaju (i već nas muče), vjerujemo da će Gorski kotar biti sve zanimljivija i posjećenija ljetna destinacija. Bilo bi sjajno kada bi se više restorana tog kraja povelo za pristupom koji u kuhinji pokazuje restoran Eva. Lokalno, tradicionalno, sezonski, ali inventivno i kvalitetno pripremljeno.