Krčma Gabreku 1929. već desetljećima njeguje ono po čemu je postala prepoznatljiva: autentičnu kontinentalnu kuhinju, bogatu ponudu jela od gljiva te specijalitete od iznutrica pripremljene na tradicionalan način.
Sama riječ krčma označava jednostavniji ugostiteljski objekt u kojem se nekada prvenstveno posluživala rakija i vino, uz domaća jela pripremljena od kvalitetnih sezonskih namirnica. No, ta jednostavnost nikada nije značila skromnost okusa. Upravo suprotno, riječ je o jelima koja bude nostalgiju, podsjećaju na nedjeljne ručkove i bakinu kuhinju, na recepte koji se prenose generacijama i kojima se uvijek rado vraćamo. Upravo s tom mišlju stigli smo u Samobor, u potrazi za poštenim, tradicionalnim ručkom.
Vikendom je Gabrek gotovo uvijek ispunjen do posljednjeg mjesta pa rezervaciju svakako preporučujemo napraviti nekoliko dana unaprijed. Takva je situacija dočekala i nas. Iako restoran raspolaže ugodnom terasom, sjedili smo u prostranom unutarnjem prostoru čiji su zidovi oslikani motivima svodova, dok su dijelovi stropa ukrašeni zelenilom i toplim lampicama. Nekome će takav interijer možda djelovati pomalo raskošno, no nama je stvarao dojam bajkovite šumske atmosfere koja savršeno odgovara gastronomiji po kojoj je Gabrek najpoznatiji - gljivama.
Unatoč velikoj gužvi, osoblje funkcionira besprijekorno. Ovdje još uvijek živi ona stara konobarska škola, srdačnost, pokoja šala, iskrena preporuka i čašica domaće rakije kao uvod u ručak. Upravo takav pristup gostu dodatno naglašava karakter mjesta koje ne pokušava biti moderno pod svaku cijenu, već ostaje vjerno vlastitom identitetu.
Ručak smo započeli juhom od gljiva (8 €), goveđom juhom s domaćim rezancima (11 €) te jednim nešto hrabrijim izborom, mozgom s jajima (10 €).
Juha od gljiva bila je pravo malo otkriće. Već na prvi zalogaj jasno je zašto je upravo ovo jedno od njihovih najpoznatijih jela. Kako su nam otkrili, priprema se od čak petnaest različitih vrsta gljiva, što joj daje nevjerojatan okus. Tekstura je bila gusta, svilenkasta i kremasta, bez pretjerane težine. Poseban detalj predstavljali su prah od crnih trubača te pržene mljevene bučine sjemenke koje su dodale dodatnu aromu i laganu hrskavost. Uz simpatičnu napomenu osoblja kako se radi o "pravom afrodizijaku", nije nam preostalo ništa drugo nego ozbiljno prihvatiti preporuku.
Goveđa juha s domaćim rezancima predstavlja upravo ono što od ovakvog restorana očekujete. Bistra, ali izrazito bogata s dovoljno intenziteta da podsjeti na one juhe koje se kuhaju satima. Domaći rezanci ostali su čvrsti i nisu se raspali u juhi, a cijelo jelo ostavlja dojam topline i domaće kuhinje bez ikakvih nepotrebnih modernih intervencija. Porcija je, baš kao i kod juhe od gljiva, dovoljno velika da je bez problema mogu podijeliti dvije osobe.
Kako ipak nismo došli ostati na juhama, odlučili smo kušati jedno od jela koje se danas rijetko viđa na jelovnicima, mozak s jajima.
Riječ je o očišćenom telećem mozgu koji se polako pirja na luku i masnoći, nakon čega se povezuje s mekanom kajganom. Iako će mnogima upravo iznutrice biti prepreka pri naručivanju, ovo jelo ugodno iznenađuje čak i one koji ih inače ne preferiraju. Mozak je gotovo kremaste teksture, dok ga jaja, luk i začini zaokružuju u skladnu cjelinu koja djeluje poznato i utješno. Okus je blag, bez izraženih nota koje bi nekoga mogle odbiti. Posluženo uz odličan domaći kruh, ovo je zasitno i autentično predjelo koje lako može prerasti u samostalni obrok. Ako ga pojedete sami, glavno jelo moglo bi postati pravi izazov.
Za glavno jelo odabrali smo teleću koljenicu (34 €/kg), teleće pečenje s umakom od gljiva (21,50 €) te pečenu patku s domaćim mlincima (19 €).
Teleća koljenica stigla je u komadu, a konobar ju je profesionalno rasjekao za stolom. Već pri prvom rezu bilo je jasno koliko je meso dugo i pažljivo pečeno. Bilo je iznimno mekano, sočno i puno prirodnih sokova, toliko da se gotovo odvajalo samo od sebe. Kožica je ostala lijepo zapečena, dok je unutrašnjost zadržala savršenu ravnotežu. Blago začinjena i taman dovoljno slana.
Teleće pečenje s umakom od gljiva bilo je jedno od onih jela zbog kojih razumijete zašto Gabrek ima tako vjernu publiku. Meso je bilo mekano, pravilno pečeno i ostalo izrazito sočno, dok je umak od gljiva bio bogat, aromatičan i dovoljno intenzivan da naglasi okus teletine, ali ne i da ga nadvlada. Odabrali smo domaće njoke kao prilog, što se pokazalo izvrsnom odlukom. Njoki su bili mekani, lagani i dovoljno čvrsti da upiju svaki dio umaka.
Pečena patka s domaćim mlincima također je ostavila vrlo dobar dojam. Patka je bila sočna, s lijepo zapečenom kožicom. Mlinci su bili ukusni i dobro natopljeni sokovima od pečenja, iako su nam osobno bili nijansu žilaviji nego što bismo očekivali. To ipak nije bitnije narušilo cjelokupan dojam jer su okusom i dalje vrlo dobro pratili meso.
Uz teletinu smo naručili i kuhani krumpir (3,50 €) te pečeni krumpir (5,50 €). Iako većina instinktivno posegne za pečenim, upravo nas je kuhani krumpir ugodno iznenadio. Bio je savršeno kuhan i izvrstan dodatak bogatim mesnim jelima. Pečeni krumpir bio je također vrlo dobar, hrskave korice i mekane unutrašnjosti, no nama osobno djelovao je isto tako za nijansu preslan. Naravno, riječ je o vrlo individualnoj procjeni koja će ovisiti o osobnim preferencijama.
Ako su gljive zaštitni znak Gabreka, onda su palačinke njegov drugi zaštitni znak. Na jelovniku ih se nalazi čak pedesetak vrsta, u rasponu cijena od 4,50 do 11,50 eura, a pojedini recepti pripremaju se još od samih početaka rada ove legendarne samoborske krčme.
Iako su nas upozorili da su porcije izdašne, znatiželja je ipak prevladala pa smo, već poprilično siti, odlučili kušati i palačinke. Vrlo brzo postalo nam je jasno da ovdje ne govorimo o klasičnoj tankoj palačinki kakvu većina očekuje. Riječ je o velikim, debelim i iznimno bogato punjenim palačinkama koje više podsjećaju na ozbiljan desert nego na lagani završetak obroka. Punjenja su obilna, a jedna palačinka bez problema može zadovoljiti dvije osobe. Ako preferirate tanke, nježne francuske palačinke, ovo možda neće biti vaš prvi izbor. Osobno bismo voljeli vidjeti nešto tanje tijesto kako bi punjenje još više došlo do izražaja, no jasno je da upravo ovakav stil pripreme ima svoju vjernu publiku i dio je identiteta restorana.
Sve u svemu, Gabrek 1929. ne pokušava izmišljati toplu vodu niti reinterpretirati klasike suvremenim tehnikama. Ovdje dolazite upravo zbog tradicionalne kuhinje kakvu pamtimo iz obiteljskih domova, velikih porcija i recepata koji se nisu značajno mijenjali desetljećima. Cijene su korektne, porcije su više nego izdašne, često dovoljne i za dvije osobe, a osoblje je srdačno, duhovito i profesionalno.
Nećete ovdje otkriti novu gastronomsku revoluciju, kao što neće svako jelo odgovarati svakom gostu, no upravo zato Gabrek ostaje vjeran sebi i publici koja mu se godinama vraća.
Naša je preporuka vrlo jasna, nikako nemojte zaobići jela od gljiva. Upravo su ona najveća zvijezda ove samoborske krčme i najbolji razlog zbog kojeg ćete se, baš poput mnogih prije vas, poželjeti ponovno vratiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....