Naša rezervacija u Parasolu dogovorena je za 19 sati, dva sata prije početka Splitskog ljeta, ali Peristil je već zatvoren, što u ionako pretrpanom Splitu stvara gužve koje graniče s podnošljivošću. Rijeke ljudi je nemoguće presjeći pa vam se čini da bi po Getu, na izlazu iz sporednih ulica u glavne, trebao stajati prometni policajac i propuštati vas tu i tamo. Unatoč tome, čak i oni restorani po Palači za koje provjereno znamo da nude jako dobru hranu rade poluprazni. Turistima smo ponudili jeftine kineske suvenire, loše opere i gigantske plastične Bude u noćnim klubovima pa se čudimo što gosti koji su nam došli nisu tu zbog gastronomije. Ali unatoč svemu tome, u Parasolu bez rezervacije nećete naći mjesto cijeloga ljeta.
Otkako su otvorili, odlazimo u Parasol, a meni koji trenutno poslužuju možda im je i najbolji dosad. Zabavan, konkretan, zanimljiv, a nepretenciozan. Istina, imaju manje od 10 stolova pa ih je zasigurno lakše napuniti nego neki veliki restoran, ali neki od njih nemaju napunjen niti jedan. Ljudi znaju prepoznati što je dobro i takva će mjesta čak i u gradu opterećenom lošom turističkom politikom biti svijetla točka. Bitna stavka u tome je i dizajn. Kad negdje otputujete pa u nekom prostoru vidite gramofonske ploče i lampe kakve imaju iznad šanka u Parasolu, vjerojatno ćete moći naslutiti o kakvom se mjestu radi. Modern European restaurant - ime grada - i naći ćete u par klikova u bilo kojem koji posjetite, od Tokija do New Yorka, mjesto s prirodnim vinima i zanimljivijom kuhinjom, ali Parasol je stvarno više od toga.
Kad smo došli u restoran, smjestili su nas za posljednji nepopunjeni stol koji smo rezervirali tjedan dana ranije i dobra stvar je što nismo ni nešto viši ni nešto korpulentniji jer tada za svoje mjesto ne bismo uspjeli stati. Oko nas su uglavnom stranci, ali Parasol je jedan od onih restorana koji radi cijelu godinu, čak i onda kada ste konobarima jedini gosti tijekom dva sata koliko traje vaš ručak ili večera. Centar grada ne može se pohvaliti velikim brojem takvih lokala i zato ovo ne treba prestati isticati i nagrađivati, ako ničim drugim onda zimskim posjetima.
Cijene su im isto tako korektne, od vina nadalje. Boca Tomčeva Rockstara na njihovoj vinskoj karti stoji isto koliko u restoranu slične kvalitete u Zagrebu koji paralelno tijekom ljeta nema ni približnu posjećenost, da ne kažemo da povremeno samo zahvaljujući nama ne zjapi prazan. Često kod njih naručimo radije sva predjela jer želimo probati više stvari, ali sad smo umjesto toga naručili i dva glavna jela i nismo se prevarili, ne zato što predjela nisu bila dobra, nego zato što su ih glavna čak i nadmašila. No, krenimo redom.
Prvo predjelo koje smo probali je svježa tuna s artičokama (18 €). Tuna je svježa, precizno narezana, a marinirana artičoka daje super kontrast nježnoj teksturi. Međutim, ono što je posebno dobro u ovom jelu su začini koji nisu pregazili okus ribe, nego mu dodali na dubini. Jelo je lagano, ljetno, a ipak bogatog okusa. Sve skupa odlično, a super je i što smo ga probali prvo jer su predjela koja su uslijedila bila jača i dominantnija.
Ipak, od svih predjela možda nam je i najdraži bio tartar od odležanog junećeg ramsteka (18 €) koji, za razliku od klasičnih, rade u azijskoj interpretaciji. Pripremaju ga s kimchijem koji jelu daje svježinu, miso majonezom, hrskavim prženim ljutikama koje obogaćuju teksturu i maslacem s nori algama koji dodaje morsku notu. Klasični tartari, koliko god bili dobro pripremljeni, znaju dosaditi jer su svi jedni drugima nalik pa nam je ovaj bio osvježavajući.
Njihova varijacija vitella tonnata (28 €) jednostavno je odlična. Teleći filet precizno je ispečen, mekan je i sočan, sa slanijim zapečenim dijelovima, ali najvažniji je umak od tune koji zna biti napravljen rijetko, majonezasto, dok je ovdje lijepe svilenkaste teksture, ali zadržava ozbiljnu konzistenciju.
Međutim, naš pobjednik u jakoj konkurenciji naručenih jela je grilani kupus (18 €) koji svakome koga pogađa gastro algoritam zasigurno zatrpava feed na društvenim mrežama posljednjih godinu dana. Ne samo da je Parasolov najbolji koji smo kušali nego i koji smo u tom moru videa i fotki vidjeli. Imaju ga u vegetarijanskoj i mesnoj varijanti koju smo mi jeli, sa sitno narezanom ljutom kobasicom. Kupus je kremast zahvaljujući tahiniju, a kobasica, nori, yakitori umak savršeno se stapaju s njim. Nekako je svega malo previše, ali to nije loše, štoviše, jelo ima onaj efekt u kojem ti se tjeme naježi od užitka bez da točno znaš koji sastojak tako djeluje na tvoj mozak.
Deserti u Parasolu su jako dobri pa smo, iako na knap s vremenom, ipak naručili baskijsku tortu (7 €) koja je bila jako dobra, malo gušća nego inače, ali to joj je kompliment. Drugi put svakako planiramo probati i njihov sladoled sendvič u stilu splitske torte.
Naša konobarica je bila simpatična i super se nosila s punim restoranom, ali s obzirom na to da u Parasolu stvarno imaju zanimljiva jela, možda bi neka mogli predstaviti. I nama je naporno kad nam netko na stol stavi komad mesa i krumpire pa nam ih opisuje na dugo i na široko, ali smo se oko nekih jela baš pitali što je sve unutra jer se ne radi o najpoznatijim kombinacijama okusa. Svakako, ovo je restoran u koji ćemo uvijek s veseljem doći i svima koji posjećuju Split rado ga preporučiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....