Nije tajna da porečka scena u posljednjih godinu, dvije cvjeta. Prošlog smo ljeta, primjerice, jeli odličnu, a vrlo pristupačnu hranu u restoranu Fogo by Bekal, nedavno je otvoren i Jaz by Ana Roš, tu je, naravno, i Harry‘s Piccolo, koji je ove godine, nakon samo tri mjeseca rada, nagrađen Michelinovom zvjezdicom. A onda imamo Spinnaker, kuhinju kojeg je nedavno preuzeo chef Marko Turković, a salu Ivan Maljevac. Spinnaker kakvog su gosti dotad poznavali nestao je i na istoj je adresi nastao potpuno nov, svjež koncept, koji nije nimalo pretenciozan, gdje je hrana fantastična, a usluga na razini kakva se rijetko viđa. Za sve su zaslužna dva glavna aktera, koji su čvrsto odlučili kako i što žele, ali i njihov tim, koji ih prati u stopu i obavlja posao na visokoj razini, čak i kad oni nisu u blizini.
U Spinnaker na večeru sjeli smo početkom mjeseca, Poreč je bio umjereno popunjen turistima, a restoran poluprazan, što je šteta za goste koji su na večeru odlučili svratiti na neko od okolnih mjesta, jer za 67, odnosno 103 eura po osobi, mogli su uživati u vrhunskoj hrani i zaokruženom doživljaju kojeg će se prisjećati još dugo. Mi znamo da hoćemo.
Spinnaker, dakle, danas nudi dva menija u sljedovima, kraći i dulji, ali uvijek možete naručiti i jela s a la carte menija, gdje se cijene kreću od 13 eura za predjela do 60 eura za brodet za dvoje. Nije to običan brodet, naravno, ali do toga ćemo doći kasnije. Za kvalitetno se pogostiti, najesti i osjećati ugodno vjerojatno bi vam trebalo predjelo, obavezno kruh i maslac (jer su senzacionalni) i glavno jelo. Uz to, uživati možete u odabranim vinima ili, ako ste u totalno morskom điru i volite osvježenja u formi koktela, prepustiti se ekipi iz zagrebačkog Peaches&Cream bara, s kojima je ekipa iz Spinnakera ostvarila suradnju. Vodit će vas kroz kartu, detaljno objasniti svaku kombinaciju i vjerojatno prilično iznenaditi tehnikama, okusima i cijelom idejom uparivanja koktela i hrane.
Mi smo se, poznavajući kuhinju chefa Turkovića i ponudu ekipe iz Peaches&Creama, odlučili u potpunosti prepustiti odabiru onih koji znaju više, pa smo tako do kraja večere isprobali gotovo sva jela i koktele s menija. Iako to u stvarnom svijetu, koji ne podrazumijeva apsolutni hedonizam kakav se proživljava samo na godišnjem odmoru, zvuči pomalo nerealno, iskustvo nam se totalno svidjelo.
Ne bismo vam rado stvarali zazubice usred radnog dana, što bi se svakako dogodilo da redom krenemo opisivati svako jelo, ali baš svi tanjuri, od volka i kapelunge s pimpinelom, biljkom nevjerojatno simpatičnog imena i svježine koju, kako su nam rekli, Turković uzgaja sam, preko maslaca s plavim rakom i kruha, koji je najprije teksturom, a zatim i okusom van svake pameti (što je i logično, jer ga prvo prže pa završavaju na vatri, a u paru sa slanim, aromatičnim maslacem postaje čudesan), pa do savur skuše s kremom od badema i grožđicama, koja je toliko bombastična da smo prije nego što smo te večeri zaklopili oči još oko sedam puta pomislili na to kakvu nam je eksploziju u ustima stvorila.
Zatim shrimp toast, u koji se chef Turković zaljubio na svojim putovanjima Azijom, pa ga ovdje reinterpretirao na neki totalno lud i moćan način, s puno sezama, blago paprenog, ljutkastog, slanog. I onda tjestenina s bisqueom od jastoga i hlapa, kvarnerskim škampom i vlascem, nevjerojatno slasna, svilenkasto kremasta, sočna i baš nekako seksi. Servis cijelo vrijeme na razini, do te mjere da su nam, nakon što smo tisuću puta pohvalili kruh, a kada smo ispraznili tanjur tjestenine i ostali s nešto umaka na dnu tanjura, na stolu ostavili još jednu košaricu s nekoliko vrućih komada kako bismo baš sve počistili za sobom. Našalili smo se da tanjure nakon nas možda i nije potrebno prati.
Glavna jela i vrhunac večeri – sabljarka odležana 20 dana, čičoka, salikornija, umak od kosti. I to taman kad smo se s vanjske terase, zbog lagane kiše, preselili u sam restoran, s pogledom na komoru u kojoj odležava riba, sve je bilo nekako baš na svome mjestu. Iako nam je već bilo teško disati, nismo propustili isprobati ni hvaljeni brodet. Riža pripremljena u stilu paelle, tuna potrbušina, kanoće, sve u nekoj fuziji koja najprije ostavlja upitnik iznad glave, a zatim tjera da se porcija na tanjuru ipak malo pojača. Čak i kad ste već siti. Ne možete, ali želite. Porcije su taman. Lagano pretjerujete, ali oprostit ćete si.
Deserti za kraj – dva sladoleda. U jednom kombinacija čokolade, tropa i pjenice od mlijeka, u drugoj granita od jagode, aceto, ulje od verbene, labneh s farme Kumparička. Sve taman, ništa previše, ali s potpisom chefa koji se lako prepoznaje.
Uz sve to kokteli koje prezentira i toči jedno od poznatijih lica Peaches&Creama – Antonio Jakovac. Profesionalac, strastveni barmen, čovjek koji bi mogao živjeti samo od priča o koktelima. A kokteli ludost, svaki na svoj način. U jednom marakuja koja osvježava, u drugom jabuka koja blagom kiselinom gricka obraze, u trećem se kroz alkohol provlači svilenkasta nit kave, a četvrti su napravili fat-washingom sa svinjskom masti. Sve ima smisla, sljubljuje se s hranom, gosta vodi kroz večeru, opušta i, u kombinaciji s ugodnim i komunikativnim osobljem, tjera da se osjeća kao da je ovdje bio već tisuću puta i vratit će se još toliko. Sve je baš na mjestu.
Možda se na trenutke čini kao da s opisima ovog mjesta pretjerujemo, ali Spinnaker kakav je danas doista zaslužuje svaku pohvalu. Velik dio toga, naravno, pripisujemo tome što je u projekt uključen chef Turković koji, zapravo, nekoliko godina unatrag sustavno mijenja scenu. Na prvu skromniji lik koji samo iskreno voli kuhati, ali iza staloženog lica, veliki talent. Jasno je to još od prve verzije Sopala, gdje je započeo igru s vatrom, Bekala, gdje je nastavio progresivnije, do Foga, gdje u suradnji s Tvrtkom Šakotom, konceptom i nazivima kuha jednostavno, ali tehnikama i okusima očarava. Pa, evo, sve do Spinnakera, gdje stvara neku novu eru.
I ne bismo stali ovdje, jer velika zvijezda naše večeri, uz sva pobrojana jela, bio je i Ivan Maljevac sa svojim timom. Profesionalac s dozom topline koji točno zna što gostu treba. Čovjek koji je spreman na sve i u svakom trenutku i koji je svojim prisustvom večeru učinio zabavnijom, cijelo iskustvo odmaknuo daleko od granice pretencioznosti, kakva se često osjeća na sličnim mjestima, i zbog kojeg smo još dugo nakon povratka kući razmišljali koliko je vremena, discipline i truda potrebno da se od osobe u servisu postane netko tko na gosta ostavi tako dobar dojam. Maljevac, ali i svi koje je vodio, koji su činili sve da se osjećamo ugodno, od ove večeri napravili su iskustvo u svakom pogledu još boljim nego što smo to uopće mogli i očekivati. Spinnaker je odličan i sam po sebi dovoljan da organizirate izlet u Poreč i počastite se. Tog doživljaja sigurno ćete se sjećati još dugo nakon što vruće ljeto dođe svome kraju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....