Treći Sparkling Wine Fest Croatia, održan u petak i subotu u Jastrebarskom, pokazao je koliko sadržajan može biti hrvatski vinski festival kada se degustacijama i zabavnom programu pridruži i ozbiljan stručni dio. Pokazao je i da interes za razgovor o problemima domaćeg vinarstva nije nužno najveći među onima kojih se ti problemi izravno tiču. Na panelima u petak ujutro sjedilo je tek nekoliko vinara. Ostali su, pretpostavljamo, već znali dovoljno o međunarodnom pozicioniranju hrvatskih vina, globalnim trendovima i odnosu cijene i kvalitete u ugostiteljstvu.
Publika se tijekom prvog dana postupno okupila, a drugi je dan bio osobito dobro posjećen. Međutim, razlika između interesa za festivalsko druženje i interesa za stručni program ostala je, nažalost, primjetna.
To ne znači da je odluka o jutarnjim panelima bila pogrešna. Naprotiv, pametno je festival koji uključuje mnogo kušanja i zabave započeti edukacijom. Činjenica da stručni razgovori nisu privukli punu dvoranu ne umanjuje njihovu vrijednost. Prije govori o tome koliko još treba raditi na navici da se na vinske festivale dolazi i slušati, a ne samo točiti, piti i susretati poznanike. Ali, naravno, zabavni dio festivala bio je veoma uspješan.
Paneli o problemima hrvatskog ugostiteljstva i odnosu cijene i kvalitete bili su sadržajni (posebno kada se govorilo o izvozu, odnosno manjku izvoza hrvatskih vina) i dobro moderirani, a svidjela su nam se zapažanja Stivena Vunića i Mije Šeparović iz supetarske Kale. Ipak, najzanimljiviji je bio razgovor Stefana Neumanna i Mikka Parrea koji je vodio Suwi Zlatić. Zlatić je s vidljivim entuzijazmom otvorio pitanje organizacije plešivičkih proizvođača i prostora za napredak, a njegovi su sugovornici konkretno upozorili na problem pristupa u kojem svatko radi po svom.
Individualnost proizvođača nije problem, ali ne može zamijeniti dogovor o tome što ime regije jamči kupcu. Plešivica se ne može međunarodno pozicionirati samo kroz nekoliko uspješnih vinarija, dok svaka od njih zasebno objašnjava što bi ta regija trebala predstavljati. Zlatićev prijedlog čvršćeg povezivanja proizvođača, odnosno čvršće regulative, ima smisla. Ne znači da svi trebaju proizvoditi jednaka vina, naprotiv, već da trebaju postojati zajednički kriteriji kvalitete, odležavanja, podrijetla i predstavljanja regije.
Neumann i Parre nisu dovodili u pitanje potencijal Plešivice. Njihovi su odgovori, međutim, pokazali razliku između kvalitete pojedinih vina i međunarodne prepoznatljivosti regije. Prvo ne jamči automatski drugo. Za proizvođače koji žele ozbiljnije poslovati izvan Hrvatske taj je dio razgovora bio posebno koristan.
Radionice su bile (za nas) najbolji dio festivala. Neumann, Parre i Zlatić imali su različite pristupe, ali su sva trojica ponudili sadržaj zbog kojeg se isplatilo odvojiti vrijeme i osigurati mjesto na kušanju.
Neumannova radionica "Život kroz mjehuriće" bila je jedan od ključnih točaka ovogodišnjeg SWF-a. Nekadašnji Krugov ambasador predstavio je vina Jacquesa Lassaignea, Kruga, Bründlmayera, Hambledona i Šembera, povezujući ih s pojedinim razdobljima svoje karijere. Neumann je iznimno dobar predavač. Govori jednostavno i duhovito, i veoma ga je lako pratiti. Kad smo s njim nasamo razgovarali, posebno je izdvojio Šembere i Tomce, a i u radionicu je uključio Šember Baba Draga 100. Vino koje se posve dostojno nosilo s ostatkom jake postave.
Parreova je radionica bila podjednako uspjela, ponajprije zahvaljujući selekciji. Izbor šampanjaca i pjenušaca, s naglaskom na minimalnu intervenciju. On i zaručnica nekoliko su dana obilazili obližnje vinarije, a osim spomenutih vinarija osobito su pohvalili vina obitelji Braje.
Odlične radionice održali su i velemajstorski komunikator Suwi Zlatić, čija je bila namijenjena ponajprije ugostiteljima, te naši Kristijan Harjač i Antonio Gregorić. Što se zabavnog programa tiče, bio je upravo onakav kakav smo mogli očekivati. Glazba uživo, jazz, DJ i saksofonski nastupi te cabaret privukli su mnogo publike, osobito u subotu. Posjetitelji su se očito dobro zabavljali, jer je fešta drugog dana trajala do kasno.
Na Grand Tastingu moglo se kušati više od 80 etiketa pjenušaca i šampanjaca. U ponudi su bili i bezalkoholni pjenušci, a polovica prihoda Bubbly Bara bila je namijenjena humanitarnim svrhama. Publika je rado naručivala i koktele. Pjenušci su, uostalom, posebno dobar izbor za cjelodnevni vinski sajam. Osvježavaju, odgovaraju različitoj hrani i mame na novo kušanje. Većinom su bili vrlo dobri, a sviđa nam se i odluka da se izbor alkoholnih pjenušaca na Grand Tastingu ograniči na vina proizvedena tradicionalnom metodom, sa sekundarnom fermentacijom u boci. Nije, dakle, bilo pjenušaca proizvedenih metodom Charmat, karakterističnom za prosecco, kod koje se sekundarna fermentacija odvija u tankovima.
Gastronomsku ponudu u sklopu JRE & METRO Experiencea pripremali su Marin Pleše iz Ville Rova, Matija Bregeš iz Boškinca, Dino Šeparović iz Kale i Bernard Korak iz restorana Korak. Uz njihova jela posluživale su se i kamenice. Ispred dvorane pekli su se i sočni burgeri. Atmosfera je, posebno u subotu, bila zaista dobra, a vinari su u kasnijim satima bili odlično raspoloženi.
Cjelokupna organizacija bila je na visokoj razini. Degustacije, radionice, paneli, gastronomska ponuda i zabavni program bili su kvalitetno povezani. I zamisao ovakvog festivala i njezina izvedba zaslužuju pohvalu. Takav bi projekt trebao imati i snažniju podršku Grada Jastrebarskog, kao što bi gradovi i županije općenito trebali ozbiljnije podupirati kvalitetne festivale vina i hrane.
SWF je stručnim programom dosegnuo međunarodnu razinu. Gostovanja Neumanna, Parrea i Zlatića zahtijevaju znatan financijski i organizacijski angažman, ali omogućuju usporedbe i razgovore kojih na domaćoj vinskoj sceni nema dovoljno. Dogodine bi bilo dobro da na panelima sjedi više vinara. Sudeći prema onome što se ondje govorilo, imali bi mnogo toga za čuti i naučiti, posebno o zajedničkom nastupu i međunarodnom pozicioniranju vlastitih vina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....