Tko je bio Branko Mihalj

Strastveni zagovornik zrele graševine zadužio je kutjevačku vinsku scenu

Možda nije bio tržišno najatraktivniji kutjevački vinar, ali njegova uvjerenja davala su lijepe rezultate, a u njegova razmišljanja, smatra vinski znalac Saša Špiranec, mogli bi se ugledati i glavni igrači

U subotu, 6. svibnja, nakon duge i teške bolesti napustio nas je Branko Mihalj, najveći promicatelja slavonske graševine. U nastavku prenosimo kolumnu našeg Saše Špiranca koju mu je posvetio u svibnju 2021. godine, slaveći njegov utjecaj na kutjevačke vinare i filozofije spram vinarstva i vina. A ovdje možete pročitati i oproštaj našeg kolumnista od jednog od najvećih kutjevačkih vinara.

Značenje vinarije Mihalj za kutjevačko vinarstvo još je prije nekoliko godina uvelike nadmašilo njezine kapacitete i tržišnu zastupljenost, iako se nalazi u neposrednom susjedstvu volumenom i statusom bitno većih vinarija kao što su Krauthaker, Enjingi, Kutjevo d.d., a u novije vrijeme i Galić. Spomenute vinarije svaka su u svoje doba ostvarile krucijalne utjecaje na vinarstvo Hrvatske. Kutjevo d.d. se u doba socijalizma brinulo da se ne proizvode samo masovna vina nego i ona visoke kvalitete pakirana u butelje te da se njeguje arhiva, koja je godinama najvredniji dio kompanije.

Osim toga, trenutno prolaze kroz pravu renesansu, ponovno su pronašli način kako izvući najviše što se može iz svojih najboljih položaja i žanju šampionska odličja od lokalnog natjecanja u Kutjevu do najvećih internacionalnih poput DWWA u Londonu. Enjingi je obilježio 80-e i 90-e i pokrenuo cijeli val privatne inicijative u vinarstvu te je dandanas jedan od najznačajnijih vinara Zlatne doline. Krauthakeri su preuzeli palicu od Enjingija i odveli kutjevačko vinarstvo u novo, današnje doba te su trenutno statusno jedna od najcjenjenijih vinarija Hrvatske. Galić sada donosi nove trendove u kutjevačko vinarstvo, moderni pristup, sasvim suha vina posvećena svježini, brigu o finesi i balansu, otklon od zrelosti i prezrelosti.

Šira slika
Cijelo to vrijeme Branko Mihalj, glava obitelji Mihalj i istoimene vinarije, stajao je nekako po strani, promatrao tu veliku utakmicu četiriju divova iz susjedstva i, ne zamarajući se previše njihovim uspjesima i fantastičnim prodajnim rezultatima, godinama ih pozivao da razmisle o drugačijem pristupu vinu i da uvedu promjene. Osobito kad je u pitanju graševina. Prijekorni govor Branka Mihalja mogao je zazvučati kao šala, jer četvorka je imala i ima slavu i rezultat, imaju struku u vidu najtalentiranijih enologa i agronoma današnjice, kao i golemo iskustvo, a on, mali vinar medicinske struke čija je vinarija smještena u podrumu obiteljske kuće, našao se da ih proziva. Međutim, nekada baš takva perspektiva autsajdera bez ozbiljnog tržišnog udjela i pritiska kreditnih anuiteta vidi širu sliku.


Branko Mihalj je bio jako strastven kad je graševina u pitanju i uvjeren da mora dozrijevati punih godinu dana dulje nego što dozrijeva kod ostalih vinara. Nije ju stavljao u drvene bačve, nego ju je po fermentaciji njegovao u rostfrajnim tankovima, gdje je dozrijevala na vlastitim kvascima do godinu dana. Osim toga, u vinogradu je bio iznimno brižan i drastično smanjivao urod rigoroznim zelenim berbama kako bi kvalitetu te zdravstvenu i zrelosnu ujednačenost svakog grozda doveo do savršenstva. Njegova graševina, zbog takvog pristupa, preskakala je fazu u kojoj vinom vladaju svježina i primarne arome, što je karakteristika mlađih vina kakvo tržište obožava, međutim, on je istodobno smatrao da tržište i kupce treba odgajati i da je graševina sorta za puno veće domete od jednostavnih svježih vina kratkog životnog vijeka. Tu bi mogao biti u pravu.

Graševine dozrijevanjem dobivaju jednu vrstu patine i dimenziju više kao rijetko koja druga bijela sorta, a toga ljubitelji vina najčešće uopće nisu svjesni i vjerojatno nije nemoguća misija objasniti svijetu koji se uistinu potencijali kriju u toj plemenitoj sorti. Mihalj nije forsirao prezrelost i kasne rokove berbe koji karakteriziraju mnoge domaće premium graševine, dakle duboku zlatnu boju i arome dunje, krušaka i botritisa. On je jednostavno tražio prirodnu punu zrelost i puštao da vino dozrijevanjem izgradi svoju otpornost i kompleksnost. U prvom trenutku nakon izlaska na tržište to čak i ne moraju biti najšarmantnija vina na svijetu, ali onda se s mjesecima, a još više s godinama izgrađuju i nadograđuju te postaju besprijekorne ljepotice. Baš kao što je bio slučaj s njegovom graševinom iz 2008. godine, vjerojatno jednom od najboljih graševina ikada na ovim prostorima, čiju su vrijednost potvrdili i internacionalni kritičari magazina Decanter, ali i s brojnim drugim berbama koje su uslijedile.


Dubina i balans
Kod crnih vina Mihalj je također njegovao pristup vrijedan pažnje. Čekao je punu zrelost i berbu obavljao prilično kasno, bez obzira na žrtve po pitanju prinosa, a potom ih nakon fermentacije i maceracije njegovao u starijim bačvama koje nisu ostavljale velik aromatski utjecaj na vino. Tim vinima također godi dulje dozrijevanje u boci, ponekad imaju džemastu notu, ali im ne nedostaje svježine. Dapače, imaju dubinu i balans dostojne velikih Pomerola. Može se reći da vina vinarije Mihalj kutjevački terroir interpretiraju uvjerljivije od drugih. Iako tržišno nisu najatraktivnija, ostali bi vinari mogli zastati na trenutak i prisjetiti se razmišljanja starog majstora, koji nas je napustio 6. svibnja ove godine ne uspjevši dobiti rat protiv teške bolesti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 03:35