Legenda kaže kako je sendvič dobio ime po lordu Sandwichu, čije je pravo ime John Montaga, a živio je u Engleskoj davne 1762. godine. Priča kaže da je bio strastveni kockar kojemu je kocka bila zanimljivija od hrane. Za vrijeme jedne od dugih kockarskih sesija uhvatila ga je glad pa je usred igre zatražio svog batlera da mu donese "komad mesa prekriven šnitama kruha". Zašto? Pa da ne bi zamastio prste. Ljudi diljem Engleske počeli su baš na taj način naručivati hranu i time započeli eru sendviča.
Ono što danas znamo je da sendvič zovemo sendvičem zbog grofa od Sandwicha IV., no on nije prvi koji je došao na tu ideju. Istina je da zapravo ne znamo tko je zapravo prvi izumio sendvič, ali on postoji u raznim oblicima tisućama godina. Dana 24. studenog 1762., Edward Gibbon pisao je u svom dnevniku o tome kako je vidio muškarce kako jedu "malo hladnog mesa ili sendvič" te se taj isti rukopis spominje kao prvi spomen riječi "sendvič".
Tijekom 19. stoljeća, popularnost sendviča u Španjolskoj i Engleskoj dramatično raste paralelno s usponom industrijskog društva i radničke klase, posebice zbog toga što je brz, jeftin i prenosiv obrok. Zanimljivo je kako je 1850-ih u Londonu najmanje 70 posto uličnih prodavača prodavalo sendviče sa šunkom. U isto vrijeme u zapadnoj Nizozemskoj niču razni sendvič barovi kao važan oblik restorana tog vremena.
U čast prvom i svima onima uz koje smo odrasli kao i onima koji tek dolaze, donosimo recepte za tri odlična sendviča, koji su stekli svjetsku popularnost. I da, možete ih napraviti već danas.
Pan Bagnat
Pan Bagnat naziv je za francuski sendvič od tune koji se najčešće opisuje kao Nicoise salata upakirana između dvije kriške kruha. Dolazi iz Nice u Francuskoj i sastoji se od okruglog kruha ili peciva, tvrdo kuhanih jaja, maslina, tune i još nekoliko, ako pitate Francuze, strogo propisanih dodataka.
Svakako je zanimljivo dodati da, baš kao i velik broj francuskih specijaliteta, i iza ovog jela stoji organizacija koja ga brani i daje točne smjernice kako se on mora pripremati. Organizacija Commune Libre du Pan Bagnat ima i svoju stranicu gdje se mogu pronaći točni sastojci od kojih se sendvič radi, ali i obavijesti o, primjerice, okupljanjima posvećenim upravo ovom jelu.
Katsu sando
Japanski katsu sando vjerojatno je jedan od najpoznatijih sendviča na svijetu. Šišaju ga možda samo dobar američki grilled cheese, vijetnamski bánh mì i francuski croque madam. U svojoj najjednostavnijoj i najizvornijoj varijanti, riječ je o sendviču od dva ključna elementa: mekog mliječnog kruha i pržene svinjetine. Dodaje im se i tanko narezani kupus, tonkatsu umak i slavna Kewpie majoneza, ako baš trebate i želite. I u takvoj formi ovaj sendvič sadrži baš sve što vam treba. Koliko je popularan, dokazuje činjenica da se u katsu sandu danas uživa od Japana do Argentine, i to na najrazličitijim mjestima, od benzinske crpke i kioska do skupih restorana s Michelinovom zvjezdicom.
Bourdainov sendvič
Ono što se danas naziva Bourdainovim sendvičem zapravo je sendvič koji je sam Bourdain prvi put probao u Sao Paulu, u Baru do Mane. U svojoj ga je knjizi opisao kao slasno čudovište, a uživanje u ovom sendviču prozvao svojevrsnim obredom koji u tamo prolaze znatiželjni gosti gurmani i dobrim spojem Brazila i Italije.
"Ovo sigurno nemaju u Italiji. Ali možda bi trebali imati", zaključio je Bourdain i zapisao recept čija je kombinacija mortadele i mozzarelle u mekom pecivu ponovno postala veliki hit.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....