SLASNA PREPORUKA: ''Poželite li pojesti svježu ribu, i to po najnižoj cijeni u Zagrebu, onda je Amfora mjesto za vas!''

Poželite li pojesti potpuno svježu ribu, i to po najnižoj cijeni u Zagrebu, onda je upravo Amfora mjesto u kojem svakako valja blagovati. Najskuplju, tzv. prvu kategoriju ribe ovdje naplaćuju 100, pa i više kuna manje nego najeftinija konkurencija. Bez obzira što unutrašnjošću više podsjeća na kakvu špelunku, za lijepa je vremena, pod voltama tik do ribarnice na Dolcu, s pogledom na štandove i zvonike katedrale, itekako ugodan ambijent.

Riba iz Jadrana

To nije neko “in” mjesto za zagrebačke “foodieje” jer nije dovoljno nobl i razglašeno, ali kriomice i oni znaju zaći u Amforu. Izgleda da je popularnija u stranih putnika namjernika jer visoko kotira na internetskim preporukama i oni uvijek ovdje zauzmu pokoji stol. Kako god bilo, meni je jako drago doći ovamo, pa sam tako po tko zna koji puta ovdje jeo prošli tjedan. Prvo malo kozica, onda trlje, pa potom još i srdele. Baš mi je bilo po guštu iako sam jeo umanjene, “dječje” porcije, uživati u potpuriju okusa ovoga morskog blaga. Kozice su bile slatkaste, neretvanske, kakve u najezdi azijskih, koje treba izbjegavati u širokom luku, rijetko gdje možeš pojesti. Trlje, koćarski ulov iz rapskog akvatorija, meni jedna od najdra- žih riba, a jednako kao i srdele bile su toliko slasne da vjerujem slasnije i ne mogu biti.

Čak je i blitva s krupirom bila fina, očito skuhana tek nedavno, što je velika rijetkost, jer ćeš uglavnom, pogotovo na sličnim mjestima, dobiti prekuhano “blato”. Ljubazna konobarica koju već dobro i dugo znam informirala me o porijeklu ribe i uputila na gazdu kad sam se zanimao odakle su srdele. Tako sam prvi put saznao tko je smislio Amforu i oduševio se pričom. Naime, vlasnik Anđelko Mandac cijeli je život u prehrani i ribi. Radio je u Prehrambenom institutu, a u osamdestima se posvetio sam ribi i trgovanju njome. Početkom devedesetih osnovao je vlastitu tvrtku za trgovinu ribom, a prostor u kojem je do 1991. bilo priručno skladište ribe preuredio je u Amforu.

S broda na stol

Danas je njegova tvrtka ona koja ima najveću maloprodaju ribe, poglavito jadranske, u Zagrebu, sa sedam štandova u ribarnici na Dolcu i još po jednim na trešnjevačkoj i Branimirovoj tržnici. Po cijelom Jadranu za njega lovi trideset brodova s kojima ima ugovore o otkupu ulova, a do Zagreba ga prevoze njegova četiri kamiona hladnjače. Za svakog gurmana intrigantni podaci. Stvarno, od ovako poslo­ ženog nauma nema bolje kombinacije za konzumaciju svježe ribe. Eto, saznao sam poantu u kojoj nije samo blizina ribarnice razlog uvijek prvorazrednog okusa ribe i to me, priznajem, još više potaknulo da budem i privrženiji ovom mjestu.

Uvijek se potvrdilo da je najbolje u ugostiteljstvu usredotočiti se na jedan stil i ne odustajati od njega. Ovdje je on, zapravo, idealan lanac kontrole namirnice. U Amfori su se, logično, odlu­ čili pripremati isključivo ribu (ima čak i slatkovodne). A tu u pripremi nema ama baš nikakve velike mudrosti. Sve je jednostavno da jednostavnije ne može biti. Svježa riba, često mijenjanje ulja u fritezi, za neke ribe ploča i ne prekuhati je. Kamo sreće kad bi se ovakvi jednostavni postulati češće po­ štovali i drugdje. Ugostiteljstvo bi nam bilo sigurno puno bolje, a o mogućoj nadgradnji da i ne govorim.

Odabir vina

Vina kuće: pušipel (Novak, Štrigova) i merlot (Teskera, Vrlika), 70 kn (1 l); 3 butelje bijelog vina (Novak), 110.

Cijene

Frigane kozice 60 kn; frigane srdele 35 kn; frigane trlje 60 kn; blitva s kurmpirom na dalmatinski 18 kn; riba I. kategorije 320 kn/kg, riba II. kategorije 230 kn/kg; kruh 1 kn za šnitu.