Berba u Šampanji ove je godine počela ranije nego ikada u zabilježenoj povijesti apelacije. Prve su škare, uz posebno odobrenje INAO-a, u Montgueuxu kraj Troyesa izašle 6. kolovoza. Comité Champagne potom je objavio službene datume početka berbe po općinama i sortama, od 8. do 22. kolovoza. Riječ je o desetoj berbi u povijesti Šampanje koja počinje u kolovozu, ali i o najranijoj među njima.
Vinogradi su početkom kolovoza bili osam do deset dana ispred 2020., također vrlo rane godine. Prethodni rekord po najranijem službenom početku držala je 2020., kada je berba otvorena 17. kolovoza. Berba 2003. počela je 18. kolovoza; tada je bila prva kolovoška berba nakon 1822. godine.
Rana berba ne znači automatski dobru ni lošu godinu. Visoke temperature i suša ubrzali su dozrijevanje, pa vinogradari moraju vrlo precizno odlučiti kada početi brati. Ako krenu prerano, mogu sačuvati kiselinu, ali riskiraju nezrele, biljne tonove. Ako čekaju predugo, grožđe može izgubiti svježinu, dobiti više alkohola i dati šire, manje napeto bazno vino, što je za Šampanju posebno osjetljivo.
Comité Champagne odredio je komercijalizirani prinos od 8800 kilograma po hektaru: 200 kilograma manje nego lani i četvrto uzastopno smanjenje godišnje granice. To je drugi najniži komercijalizirani prinos ovog stoljeća, nakon pandemijske 2020., kada je bio određen na 8000 kilograma po hektaru. Odluka je prije svega nastavak regionalne politike smanjivanja zaliha, a ne jednostavna posljedica klimatske štete.
Međutim, berba je pretrpjela i ozbiljne prirodne udare. Proljetni mraz uništio je oko 38 do 40 posto pupova, osobito u Aisneu, dolini Ardre, Côte des Bar i Vallée de la Marne. To ne znači automatski jednak postotak gubitka grožđa, jer sekundarni pupovi mogu djelomično nadoknaditi rod. Ali suša je dodatno ograničila razvoj grozdova, u Marni je u lipnju palo tek 33 milimetra kiše, 45 posto manje od uobičajenog.
Zato će pojedini proizvođači vjerojatno ostati ispod dopuštenih 8800 kilograma po hektaru. Procjene stvarnog uroda kretale su se između 7000 i 8000 kilograma po hektaru, uz vrlo male grozdove: krajem srpnja prosječno su težili 66 grama, oko 30 posto manje nego 2020. To ipak ne znači trenutačnu nestašicu ni automatsko poskupljenje. Šampanjske kuće raspolažu zalihama i individualnim rezervama vina, a većina šampanjaca na tržište dolazi tek nakon nekoliko godina. Posljedice slabe berbe stoga se ne vide u danima berbe, nego kasnije, kada se smanje rezerve, a kuće moraju osigurati grožđe u zonama koje su prošle bolje.
Tržište je pritom tek počelo pokazivati znakove stabilizacije. U prvih šest mjeseci 2024. isporuke su porasle 1,2 posto, na 107,1 milijun butelja, ponajprije zahvaljujući izvozu; francusko je tržište istodobno palo tri posto. Godina 2023. završila je s 266 milijuna isporučenih butelja, trećom uzastopnom godinom pada.
Najrazumnija je pretpostavka da neće poskupjeti cijela kategorija odjednom. Ako se rast izvoza nastavi, a manjak grožđa pokaže većim od sadašnjih procjena, najprije bi mogle rasti cijene etiketa s manjim zalihama te onih koje ovise o grožđu iz skupljih i ograničenih crua. Rekordno rana berba sama po sebi nije jamstvo skupljeg šampanjca, ali dodatno sužava prostor industriji koja već nekoliko godina smanjuje dopuštene prinose.
Dobra je vijest da je u prvih šest mjeseci ove godine prodaja šampanjca napokon počela rasti. Riječ je o malom rastu od oko 1 posto u usporedbi s istim razdobljem lani, ponajprije zahvaljujući izvozu. Isporuke su dosegnule 107,1 milijun butelja, dok je francusko tržište istodobno palo tri posto.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....