Ricardo Luque otvorio je zalogajnicu u kojoj morate probati arepu, kultno venezuelansko jelo

Ricardo Luque najpoznatiji je po svojoj glazbenoj karijeri, a posebno po angažmanu kao pjevač grupe Cubismo. Ono što je manje poznato, barem sve dosad, jest to da je Ricardo Luque i jako dobar kuhar koji je dugo želio otvoriti areperu. Tako je nakon pet godina, koliko su tražili odgovarajući prostor i koncept, prvog dana rujna otvorena Arepera Maracay u zagrebačkoj Preradovićevoj ulici. Glavno jelo koje ondje služe je dakako arepa, što je naziv za pecivo od prekuhane kukuruzne kaše koje se peče na vrućoj površini 10-45 minuta kako bi izvana bilo hrskavo, a iznutra mekano.

Priča o povezanosti arepe i Venezuele vrlo je zanimljiva. Naime, kukuruz koji je glavna namirnica ovog kultnog jela ima gotovo božanski status u svakoj kući u Srednjoj Americi, pogotovo u Venezueli, Peruu i Kolumbiji. Spominje se tako i u majanskoj svetoj knjizi postanka "Popol Vuh", prema kojoj se smatra da je čovjek nastao čudom iz kukuruzne kaše nakon prethodna četiri neuspjela pokušaja. Sam naziv arepa potječe iz vremena kad je Kolumbo na svom trećem putovanju u Latinsku Ameriku zatekao članove domorodačkog stanovništva Cumanagoto koji su na pitanje što to jedu odgovarali - "erepa" - što je u prijevodu s njihova jezika značio kukuruz i tako je miješanjem naroda i različitih govornih utjecaja nastala "arepa".

U Venezueli tako postoji narodna poslovica koja kaže: "Neka svako rođeno dijete pod pazuhom ima jednu arepu", aludirajući na to da tada zasigurno neće biti gladno.

"U Venezueli se ljubav prema arepama njeguje od malih nogu. Tako primjerice kad pripremate arepe za manje dijete radite mali "brodić", što je zapravo pola arepe. Čak je i bebe jedu tako što se na komadiće meke sredine peciva ili "srce" namaže maslac", priča nam Ricardo.

Arepe je najbitnije jesti vruću tako da će ih oni u Areperi Maracay peći netom prije posluživanja. Za jela će biti zadužen Ricardov sin Jorge, ali u samu pripremu bit će uključene i Ricardova supruga Sanja Akrap Luque te kćeri Isadora i Lucia. Nekad su se arepe radile na ognjištu na velikoj ploči okruglog oblika, a danas je u Venezueli moguće kupiti čak i štednjak koji ima ugrađenu ploču kako bi priprema arepa bila čim dostupnija jer se ondje svakodnevno konzumira.

Posebno zanimljivo je samo nazivlje vezano uz vrste arepa. Najpoznatija i možda najživopisnija je reina pepia ili "zgodna kraljica" koju, naravno, možete probati i u Preradovićevoj. Naime, 1955. titulu najljepše žene na svijetu ponijela je Susana Duin iz Venezuele, a jedan gospodin koji je imao radnju u Caracasu, osmislio je arepu s kombinacijom sočne piletine, majoneze i avokada njoj u čast. Ako pak toj slasnoj kombinaciji s aluzijom na zgodnu ženu dodate i sir, ona se iz "zgodne kraljice" pretvara u "sifrinu", što je u prijevodu sponzoruša (žena koja misli samo na izgled i krasi je samo površinska ljepota).

"Kad naručujemo, u Venezueli ne tražite "jednu s piletinom" već "daj mi jednu reinu"", objašnjava nam Ricardo pa nastavlja: "Ako želiš arepu s crnim grahom i ribanim sirom, tada tražiš "domino", ako želiš arepu koja nije punjena, tražiš "udovicu"(jer je sama), a posebno je zanimljiv naziv "rompe colchon", u prijevodu trga madrace, koja je punjena morskim plodovima koji se smatraju afrodizijakom pa ti se uvijek netko nasmije kad je tražiš", kroz smijeh nam priča Ricardo.

Osim arepa, ovdje možete kušati i empanade, od deserta Quesillo koja neodoljivo podsjeća na rožatu te Sabor canelu, što je flan s cimetom. Ricardo je najavio da će svakog dana raditi neki sok od egzotičnog voća, tako su nama ponudili osježavajući napitak od limete i melase, a Isadora se posebno veseli čaju od hibiskusa. Cijene variraju od 30 do 46 kuna, a možete biti sigurni kako će vam jedna arepa biti dovoljna jer su vrlo izdašne.