Ovih je dana u Španjolskoj održana najveća tuča rajčicama u svijetu, evo kako je do toga došlo

Obožavamo rajčice, ali nemamo naviku gađati se njima. Međutim, povijest španjolskog festivala La Tomatina, održanog ovih dana u Buñolu pokraj Valencije, pokazuje da je i ta upotreba sasvim dovoljna da nastane jedna od najprepoznatljivijih europskih pučkih fešta. U srijedu, 26. kolovoza, oko 22 tisuće ljudi okupilo se u gradiću od približno devet tisuća stanovnika i tijekom točno jednog sata potrošilo 150 tisuća kilograma rajčica, dopremljenih u sedam kamiona.

Neja Markicevic /Cropix

Priča počinje 1945. godine, za vrijeme lokalne procesije, kakvih je tada, naravno, bilo mnogo. Prema predaji, skupina mladića pokušala se ubaciti u povorku, srušila jednoga sudionika, a sukob se brzo preselio do obližnje tržnice. Rajčice s tezgi postale su improvizirano streljivo. Mladi su sljedeće godine sukob namjerno ponovili, ovaj put donijevši rajčice od kuće. Vlasti su običaj pedesetih godina zabranile, a sudionike i privodile, no Buñol se nije lako odrekao novostečene tradicije. Kada je festival 1957. ponovno ukinut, stanovnici su priredili pogreb rajčice, s lijesom, golemom rajčicom i limenom glazbom koja je svirala posmrtne marševe. Prosvjed je uspio, La Tomatina je legalizirana, a 2002. dobila je status manifestacije od međunarodnog turističkog interesa.

Današnja Tomatina znatno je manje spontana nego njezin nastanak. Ulazak se od 2013. ograničava i naplaćuje, upravo kako bi se kontrolirala gužva. U podne pucanj označava početak, kamioni polako prolaze središtem mjesta i istovaraju mekane rajčice, a drugi pucanj u 13 sati prekida bitku bez iznimke. Pravila su također vrlo jednostavna. Rajčice se prije bacanja moraju zgnječiti da ne ozlijede druge, ne smiju se bacati drugi predmeti, a sudionici moraju paziti na kamione.

.

Ampueroleonardo/Getty Images

Naravno, brojka od 150 tona u vremenu visokih cijena hrane na prvu djeluje posve apsurdno, osobito iz perspektive mediteranske kuhinje koja rajčici duguje mnogo toga. Ali organizatori naglašavaju da se za festival koriste kruškolike rajčice iz Extremadure, uzgojene za ovu namjenu i neprikladne za svježu potrošnju. Moraju biti vrlo mekane, dovoljno zrele da se raspadnu već pri stisku šake, zbog čega nisu ni roba za police ni rajčice koje bi završile u gazpachu. To ne ukida nelagodu koju izaziva prizor 150 tisuća kilograma hrane pretvorene u kašu, ali La Tomatina barem nije doslovno bacanje tržišno vrijedne hrane.

Apsurd je, zapravo, sastavni dio njezine privlačnosti. Za Buñol je to kratka, strogo koreografirana eksplozija kolektivne ludosti i važan turistički događaj. Nakon sat vremena posao preuzimaju gradske službe i vatrogasci. Oni mlazovima vode peru asfalt i fasade, dok se sudionici ispiru pod javnim tuševima, u rijeci ili crijevima koja postavljaju stanovnici. Pulpa završava u odvodnji i sustavu pročišćavanja, a čišćenju pomažu lokalni volonteri i vlasnici lokala. Ulice se uglavnom vraćaju u normalu za nekoliko sati, uz često ponavljanu, ali ne znamo koliko točnu, tvrdnju da kiselina iz rajčice pritom ostavlja popločanje čišćim nego prije.

Jackf/Getty Images

Ako vas je ova kontrolirana anarhija zainteresirala, iduća La Tomatina održat će se u srijedu, 25. kolovoza 2027. godine, a ulaznice se već mogu pronaći na službenoj festivalskoj stranici. Uostalom, i naša je novinarka prije desetak godina sudjelovala na jednoj Tomatini i opisala je kao iskustvo koje vrijedi doživjeti (ona, pritom, jako voli rajčice). Ako ste, dakle, poput nje, prijavite se na vrijeme i stres izbacite na najljepši mogući način, gađajući nepoznate ljude zgnječenim rajčicama u ulicama Buñola.