Ova otočka konoba i dalje izvrsno radi u listopadu, a više od 40 godina se ovdje dobro jede

Adio Mare je jedan od najstarijih restorana u gradu Korčuli, otvoren prije 46 godina, davne 1974., i oduvijek slovi kao dobro mjesto za ručak ili večeru. Otpočetka su bili orijentirani na domaću lokalnu hranu, s time da se kuhalo na teće, uz neizbježna gradela, koja i dandanas dominiraju na ulazu u restoran. Bili su poznati obiteljski restoran, dida Cvijo je upravljao gradelama, a u ponudi su imali ribu, ali i mesna jela. Među prvima su doveli gril majstore iz Leskovca, ali kako se nalaze na otoku, nerijetko su znali ispeći ulov koji bi donijeli stalni gosti. Za takve je poslove Cvijo bio majstor. Otac Klaudio Bojić (kojeg svi zovu Dado) uz suprugu Anu godinama je vodio konobu. Sin Ante je bio zaokupljen rukometom (kao i otac u mlađim danima), prvo kao odličan igrač, a kasnije kao trener slovenskog Gorenja. Obitelji je pomagao koliko je stigao od sportskih obaveza. Mama Ana je poznata po crnom rižotu i pašticadi po starinski, koja je i dandanas na karti, a novu renesansu je Adio Mare doživio prije pet godina, kada su se maksimalno orijentirali prema ribi - i to onoj pravoj koju za njih love ribari.

Riblja plata

Pod egidom održivog razvoja trude se iskoristiti svaki djelić ribe. S druge strane, ljubitelji mesa nisu zakinuti jer mogu odabrati i neki mesni klasik poput janjećih kotleta na gradela. Sin Ante je završio sa sportskom karijerom i počeo novu - ugostiteljsko-kuharsku, i govori da je još kao trener Gorenja obilazio najbolje restorane po Sloveniji i okolnim državama i upoznavao razne okuse, a šefovi su ga rado puštali u kuhinju i pokazivali kako nešto pripremaju. Spominje anegdotu da mu je čuvena Ana Roš iz Hiše Franko, nebrojeno puta, u sitnim noćnim satima, pokazivala kako priprema pojedine delicije, pa dodaje uz smijeh da ga otkad vodi Adio Mare više u kuhinje ne puštaju. Vjerojatno zato što pretpostavljaju da i sam može slično kuhati. Osim što vodi restoran i komunicira s gostima, Ante priprema deserte za restoran. Afinitet je stvorio dok je stažirao po drugim restoranima, a njima je bilo najlakše da naučniku pokažu recept za neki kolač i kažu mu da precizno slijedi upute.

Prostor se sastoji od unutrašnjeg dijela, uz spomenuti roštilj, te dijela na katu - ukupno se unutra može smjestiti oko četrdeset osoba, a na terasi koja gleda na "rodnu kuću" Marka Pola može uživati jednaki broj gostiju.

Za predjelo smo odabrali njihovu riblju platu na kojoj je bilo malo mariniranih inćuna, odličan osvježavajući carpaccio od zubaca sa zrnima gorušice i avokadom, vrlo dobra salata od hobotnice s puno mesa i malo crvenog luka, kozice u reduciranom acetu u malo soja sosa, dvije riblje paštete od kojih je jedna bila aromatizirana krastavcima, te riblji hruskavci, odnosno prženi zamotuljci od tijesta punjeni kremom od ribe.

Uz platu smo naručili i crni rižot od sipe koji je bio bogat okusom, izbalansiran, a riža je bila taman skuhana i sve je mirisalo na more i pravo crnilo. Kod odabira glavnog jela Ante predlaže da uzmemo kirnju na gradela, pitajući ga više u šali - jel' naša ili iz Maroka? Nastaje tajac - naš domaćin je na sekund zašutio i vjerojatno se jako suzdržavao da nas ne pošalje kvragu, dok svi zajedno nismo prasnuli u smijeh. Ante objašnjava da imaju svoje ribare: četvorica su na puški, trojica na mrižama, a imaju posebne za jastoge i lignje. I doista, kirnja je došla pečena savršeno, meso al dente ali sočno, uz malo blitve i krumpira koji su bili bez dodataka kako ne bi prekrili okuse ribe. Ova kirnja će dugo ostati u pamćenju.

Crni rižoto sa sipom

Za kraj smo isprobali odlični čokoladni kolač s gorkim narančama u kojem su se topile dvije kreme različite gustoće, te tortu od sira s limetom posutu krumblom od badema posluženim u visokoj čaši.

Vinska karta nije prevelika, ali dostojno su zastupljena lokalna vina te su umjerene cijene, primjerice Pošip Intrada od Luke Krajančića košta 250 kuna, a možete se i odlučiti za kućno vino koje za njih radi PZ Čara - izvedenicu njihovih etiketa Marco Polo. Bijelo je kupaža rukatca i pošipa, a prodaju ga pod nazivom Adio Bilo, dok je crno miks plavca s malo cabernet sauvignona - ono se analogno zove Adio Crno.

Uglavnom, veseli da još uvijek postoje mjesta poput restorana Adio Mare gdje se može, bez straha od prevare, pojesti odlična jadranska riba, ili nešto tradicionalno i dobro poput prave pašticade ili janjećih kotleta s grila. Zaključno, ako ste ljubitelj iskonskog i razmišljate o posjetu Korčuli - nemojte ni slučajno zaobići Adio Mare jer ćete kod njih jesti odlično i po korektnim cijenama.