Mini intervju: Aleksandar Noršić

Ljubitelj vina i hrane Aleksandar Noršić radi kao specijalist za piće u Valamar hotelima te je jedan od osnivača Malca plavog

Zašto volite jesti?

– Hahaha… Odlično pitanje. Obožavam jesti jer me to čini ispunjenim i sretnim. Uživam u bojama, mirisima, okusima, teksturama… Dobra hrana me i smiruje. Grizem kad sam gladan!

Navedite nekoliko primjera hrane koju obožavate jesti i pića koje biste usto voljeli piti?

– Broj jedan mi je crni rižoto. Najbolji crni rižoto uvijek jedem kod šogija Ante u Metkoviću, uz njega smo guštali u pošipu. Slijedi svevremenski grah sa sušenim buncekom sljubljen s Tomislavom. Škampi na buzaru sa svježom malvazijom na trećem su mi mjestu. Nikada neću odbiti janjeće kotlete sa žara u kombinaciji s crnim pinotom koji mora biti lakšeg do srednjeg tijela, burgundskog štiha. Za kraj sam ostavio moj rižoto od poriluka, smeđih šampinjona i lungića uz koji uvijek otvaram puniji chardonnay. Imam još jedno jelo koje je izvan svih kategorija, no ne mogu ga navesti s obzirom na to da nije dostupno/legalno u Hrvatskoj.

Što je za vas comfort food?

– Povratak glorificiranim okusima iz djetinjstva. Kao klinac odrastao sam kod bake i djeda u Trnju i nikada neću zaboraviti bakin domaći ajvar (žešći) i musaku. Djed je majstor za brudet i hobotnicu na toć. Baš sam neki dan govorio mojoj Ivani o toj famoznoj hobotnici.

Vaša filozofija prehrane?

– Jedi umjereno i (prema nekim mojim standardima) vrhunske kvalitete… dok ispred mene ne stave neko od brojnih meni omiljenih jela. Onda se ne mogu kontrolirati. Pogotovo onaj umjereni dio moje filozofije.

Što biste naručili za posljednji obrok?

– Meni najdraže jelo izvan svih kategorija.

Okupite oko stola idealno društvo za večeru (u obzir dolaze i sve povijesne i fiktivne ličnosti) i recite zašto baš oni?

– Moja idealna ekipa za večere su moji Vekići u Metkoviću. Zašto oni? Opušteni, spontani i s neiscrpnim izvorom humora. Ne smijem zaboraviti Donu i Franića. Oni su neka vrsta MC’-a. Obično počnu pjesmom “Dobro nam došel, prijatel”, a ove smo godine završili s “Gangham style”. Desetak ljudi (vjeruju da) plešu po tavanu… Strahota. Toj ekipi bi možda jednom prilikom pridružio Sherlocka Holmesa, sviđa mi se njegov cinizam. Oscara Wildea zbog humora. Bakalovića zbog filozofiranja. Bacha da nam zasvira i Jamesa Bonda da nam priča anegdote sa svojih putovanja.

Što jedete kad ne kuhate?

– Sve suprotno mojoj filozofiji… Nažalost!

Omiljeni restorani i kuhari?

– Marinov “Rougemarin”, burgeri poput onih u Blue Collar u Miamiu. Christian iz “Tip topa”, fantastičan morski ćuko i tapas od goveđeg jezika. Borisova “Trilogija”, savršen ramsteak i patka. “Karijola”, obavezno barem jednom tjedno maznem pizzu. Raul Lajtman i njegov janjeći but.

Vegetarijanstvo je za vas…

– …nužnost ili odabir. Ovisi o perspektivi. Nekoliko puta mjesečno sam i ja vegetarijanac.

Zdrava hrana je…

– …super! Obožavam izvorni, hrvatski, domaći suši: pršut istarski i dalmatinski, špek, kulen i kobasice… Razne. Ribicu na sve moguće načine. Dobru rajčicu, poriluk i zelje. Masline svih oblika i boja… U takvoj prehrani nema milijun različitih e-ova i ja je doživljavam kao najzdraviju klopu na svijetu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 04:01