Zanimljiv je način označavanja i deklariranja maslinovih ulja na tržištu. Od same kategorizacije kvalitete gdje su s tržišta nestala ili se rijetko mogu pronaći ulja niže kvalitete od ekstradjevičanskog pa do različitih naziva za ekološka maslinova ulja. Tako na tržištu, osim ekološkog ulja, postoje i bio i organska ekstradjevičanska maslinova ulja. Upravo smo ta ulja podvrgnuli kemijsko-fizikalnoj i organoleptičkoj analizi kako bismo provjerili kakvih su kvaliteta i koje su kategorije, odnosno jesu li eko, bio i organska maslinova ulja uistinu i ekstradjevičanska, kako je istaknuto na njihovim etiketama. Prikupili smo 12 takvih ulja u nekoliko trgovina, od kojih su nekima ekološki proizvodi primarna ponuda dok druge, uz konvencionalnu ponudu, na policama ističu takve artikle ili imaju poseban odjel s ekološkim proizvodima.
Što je, ustvari, ekološki uzgoj? Odgovor je jednostavan: to je način proizvodnje hrane sa što manje utrošene (uvezene) energije odnosno s manje energije od one koju nam daje hrana. Premda energetska bilanca poljoprivrednog gospodarstva može zvučati besmisleno danas kada energetska kriza postaje najvažniji problem svijeta, upravo bi ovaj pokazatelj mogao postati najvažnije mjerilo održivosti poljoprivredne proizvodnje gospodarstva neke zemlje i svijeta. Stoga se može očekivati da će u skoroj budućnosti mješovita gospodarstva s minimalnim "uvozom" energije postati imperativ.
Ekološko maslinarstvo prije svega odlikuje raznolikost biljnih i životinjskih vrsta. Osnova ekološke poljoprivrede je dostatna količina humusnog tla! Za razliku od drugih kultura, maslina se relativno lako prilagođava načelima ekološke poljoprivrede, a tu bi činjenicu upravo zato trebalo još bolje iskoristiti. Važno je objasniti koliko ekološki tretman utječe na populacije kukaca u maslinicima, koja se sastoji od 33 posto štetnika, 33 posto korisnih kukaca i 33 posto onih "neutralnih". Ekološkim tretiranjem djelujemo samo na štetne kukce, a nakon prskanja sistemskim zaštitinim sredstvima ugibaju korisni i "neutralni" kukci, a dominiraju najotporniji štetnici.
Prednost je ekološke proizvodnje naspram konvencionalne u većoj količini plodnog humusnog tla, manjoj eroziji tla, u tome što nema onečišćenja tla pesticidima i njihovim derivatima, teškim metalima, niti zagađenja podzemnih i drugih voda nitratima i fosfatima… Svim time utječemo na proizvodnju kvalitetnijeg proizvoda, u ovom slučaju ekološkog ekstradjevičanskog maslinova ulja.
Prinosi u ekološkom maslinarstvu znatno su viši nego što mnogi misle. Razlike ovise o znanju i iskustvu proizvođača, organiziranosti, regiji, agroekološkim uvjetima i vremenskim prilikama. Paradoks ovog vremena je u tome što upravo prerađivačke industrije hrane, proizvođači pesticida i farmaceutska industrija govore o manjku produktivnosti ekološke proizvodnje, a nikad više gladne populacije i umrlih od gladi.
Hrvatska poljoprivreda, pa tako i maslinarstvo, ima velik potencijal za ekološki princip proizvodnje. Glavni razlog je za sada prirodna i manje zagađena zemlja, a to je bitan resurs koji nam daje dobre početne pozicije. Naravno, samo to nije dovoljno, potrebne su razvojne strategije, edukacija poljoprivrednika, kako ovih ekoloških tako i konvencionalnog pristupa. Jer jedni drugima pomažu! Zasad imamo vrlo malo profesionalnih ekoloških proizvođača maslinova ulja koji se drže regulative i postupaju po pravilima struke. S druge strane, imamo puno maslinara hobista koje uopće ne tretiraju masline, uvjereni da tako pridonose ekološkoj proizvodnji. Takav pristup, međutim, ne daje rezultate, nego više štete odnosno štetnika, a time i lošiju kvalitetu ulja bez obzira na to što maslina nije prskana ni ekološkim ni konvencionalnim preparatima tj. pesticidima.
Razlog za mali broj ekoloških profesionalnih proizvođača maslinova ulja u Hrvatskoj, koji svoju kvalitetu dokazuju i kontroliraju certificiranim ekološkim kontrolnim tijelima EU, rigorozne su i nimalo jeftine procedure koje svaki ekološki maslinar treba proći, poput kemijske analize zemlje, lista i ploda ili analize gotovog proizvoda. Tu su i troškovi nabave i potrošnje ekoloških preparata i gnojiva te, ako se radi i o prerađivaču tj. uljari, troškovi kontrole i kemijske analize kvalitete prerade.
Sva maslinova ulja iz ekološkog uzgoja koja se prodaju na tržištu na ambalaži moraju imati jasno vidljivu markicu kontrolnog tijela EU, kao što su, primjerice, oznake HR-EKO-broj EU poljoprivrede i kvalitete za Hrvatsku. To je onaj zeleni listić sa zvjezdicama u njemu - oznaka i potvrda ekološke proizvodnje.
Ekološka proizvodnja ekstradjevičanskog maslinova ulja nije nimalo lak zadatak. Ali nagrada su neupitna kvaliteta ulja i njegova zdravstvena učinkovitost. Tako bi barem trebalo biti. No je li uvijek tako, jesu li maslinova ulja koja nose ekološku markicu neizostavno i najviše kvalitete, odnosno udovoljavaju li ona parametrima koji ih svrstavaju u kategoriju ekstradjevičanskih?
Sva ekološka ulja koja smo kupili u našim trgovinama bila su deklarirana upravo kao ekstradjevičanska maslinova ulja. Analizirali smo jedno španjolsko, tri talijanska, dva grčka, tri hrvatska i tri mješavine ulja iz Europske unije. Napravili smo fizikalno-kemijsku i senzorsku analizu. Prije nekoliko godina radili smo sličnu analizu konzumnih maslinovih ulja, u kojoj je većina bila lažno deklarirana.
Ovdje situacija nije baš toliko grozna jer od 12 ulja samo jedno nije prošlo fizikalno-kemijsku analizu: ulje španjolskog proizvođača pod nazivom Primadonna Bio Organic ne zadovoljava deklariranu kvalitetu. Sva druga ulja prošla su fizikalno-kemijsku analizu. No, što se tiče senzorske analize koja je još primarna pri određivanju kvalitete ulja, sva ulja osim triju hrvatskih i dvaju grčkih pala su na tom testu. Talijanska (Il Podere, Alce Nero, dmBIO naturtrüb), mješavine ulja iz EU (Alnatura, Bio Zone, dmBio) i spomenuto španjolsko ulje nemaju pozitivne karakteristike koje svako kvalitetno maslinovo ulje ekstradjevičanske kvalitete mora imati. Nemaju ugodan, zelen ili voćan miris na maslinu ni pozitivne okusne karakteristike gorčine i pikantnosti. Takva su ulja ili samo djevičanska ili čak ulja koja bi se trebala deklarirati kao mješavine drugih kvaliteta maslinova ulja - npr. mješavine ulja komine ili rafiniranih ulja. A takva se ulja, osim što nisu ekstra djevičanska, ne bi ni smjela deklarirati ni kao ekološka.
Grčka su ulja (Dennree, Alnatura Origin) mirisa na maslinu, izrazito voćna s jednom malom dozom retronazalne pikantnosti, što upućuje na to da su dobivena od prezrelih maslina, kod kojih je preostalo još malo pozitivnih fenolnih spojeva.
Naravno, pomalo je nepravedno usporediti ulja iz drugih europskih zemalja, koja se često pakiraju pod robnim markama pojedinih trgovina, s hrvatskim ekološkim maslinovim uljima, i to s onima najnagrađivanijim, koja su pritom i znatno, čak višestruko skuplja - dok 0,5 l uvoznog ekološkog maslinova ulja stoji između 9 i 11 eura, 0,25 l triju hrvatskih stoje između 15 i 21 eura! No, sva tri analizirana hrvatska ulja imaju sve što ekstradjevičansko maslinovo ulje mora imati: ugodne i primamljive mirise na maslinu, zelenu travu i jabuke te gorčinu i pikantnost.
Žao nam je što ekoloških proizvođača u Hrvatskoj nema više jer je to perspektiva s kojom bismo mogli povećati tržišnu vrijednost ionako već kvalitetnog maslinova ulja. Ali svakako možemo zaključiti: dok nam na tržište ne pristignu kvalitetnija ulja EU, bolje je kupovati naša hrvatska ekstradjevičanska maslinova ulja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....