Istarski ili drniški pršut je dobar zato što ga nema, zapravo ima ga točno toliko da mit o najboljem pršutu iz Hrvatske može živjeti. Nekoliko je razloga zašto nema pravog domaćeg pršuta koji je divno sladak, aromatičan, podatan i zasoljen taman koliko treba. razgovarali smo s brojnim pršutarima, ali i ugostiteljima koji su ozbiljni u kupovini velikih pršuta primjerice od 15 kilograma na više, ali takvi primjerci gotovo i ne postoje. Platili bi ga vjerojatno i suhim zlatom ali doista su rijetki koji ga umiju pripremiti, a kasnije i prodati. Najveća greška u pravljenju pršuta je žurba i pohlepa. Malo je onih koji će hraniti svinju do velike kilaže jer im je to naprosto skupo, a pritom uopće ne paze na kvalitetu ishrane. I kod sušenja i zrenja se žuri što je pogotovo vidljivo kod velikog pršuta koji ostane "živ" oko kosti, a k tome je onda i podložan raznim bakterijama koje mogu uništiti sav dosadašnji trud i u finalu dobijete nejestiv pršut. Osim, žurbe u pripremi i pohlepi za novcem u kojoj se ne vidi dugoročni cilj da je mnogo bolje prodati po većoj cijeni kvalitetan pršut nego se što prije rješavati mlade životinje koja je vrlo vjerojatno uvezena i loše hranjena, a na koju se gleda samo kao trenutni trošak.
Osim toga, još je manje onih koji ne uvoze sirovinu, već imaju vlastitu. Najpozitivniji primjer u Istri vidjeli smo kod Mihaela Budaka koji ima svoje svinje, njih oko 150 kojima čak svira i radio. Budak ide još ambicioznije u svom pristupu pa uzgaja vlastite ratarske kulture, a k tome ima i vlastitu klaonicu koja je od izuzetne važnosti jer pogreške i brzopletost u klaonici također mogu uništiti sav dotadašnji trud i rad. Mihaela Budaka posjetili smo u mjestu Kranjci nedaleko Svetog Petra u Šumi gdje je otvorio i konobu "Doma" gdje možete kupiti njegove kosnice, žlomprte, lardo, pršut, kobasice i pancete.
U predjelu južne Hrvatske, uzoran primjer je Ante Reljanović koji u Otavicama radi fenomenalan pršut. Svojevremeno smo telefonski razgovarali o mogućoj reportaži, ali nikako nismo mogli uskladiti vremena budući da je radio na sređivanju nove pršutane. Reljanović nam je potvrdio naša razmišljanja kako mnogi poljoprivrednici uzimaju poticaje, a nemaju vlastita grla stoke i kako je vrlo mali dio "najboljih hrvatskih pršuta" pravljeno od hrvatske sirovine.
Uglavnom, u Hrvatskoj je zapravo teško kupiti izuzetan pršut s hrvatskim porijeklom. U nastavku donosimo nekoliko mjesta na kojima će te kupiti dobar konkretan pršut s naglaskom da neki od navedenih mjesta prodaju strane pršute poput jamon iberica i pata negre.
Nira Delicije Zagreb
Maksimirska cesta 111
Pršutana Nira smještena je u Pakovom Selu, a imaju ispostavu u Zagrebu. Pršutoreznica im se nalazi u Maksimiru, ali imajte na umu da rade do 15 sati, subotom do 13.
Masarykova ul. 9
Ovo je relativno nedavno otvorena vinoteka koja ima dobar izbor vina, a nude i jamon iberico izvrsne kvalitete. Posljednji put kad smo ondje otišli kupiti vino za poklon, vidjeli smo da imaju proizvode Cinco Jotas, fantastičnih španjolskih proizvođača
Krapinska ul. 27
Ovaj butik delikatesa spada u zicere u gastronomskim krugovima pa nedaleko Trešnjevačkog placa uvijek možete kupiti jedan od najboljih pršuta u Zagrebu.
Nova Ves 17
U ovoj specijaliziranoj trgovini delikatesa možete pronaći kojekakva čuda i tko voli hranu najčešće se ondje osjeća kao malo dijete u Disneylandu. Svojevremeno se ondje mogao kupiti jako dobar jamon iberico Fermin Martina i njegove gospođe Victoriane Gomez s kojom je pokrenuo posao 50-ih godina prošlog stoljeća.
Baranovićeva 12
Ova delikatesna trgovina u zagrebačkom kvartu Špansko nudi drniški pršut, pancetu, pečenicu, a možete dokupiti i kućnu zalihu kvasine i sira.