ISKORISTITE VRGANJE

Isprobajte klasike, ali ostavite mjesta za slatko, služe sjajnu pitu sa šljivama i sladoledom

Cakovec, 301119.
Restoran Mala Hiza za Like Medjimurje.
 Zeljko Hajdinjak/Cropix
Ovdje možete kušati tradicionalnu međimursku hranu pripremljenu s malim odmakom od tradicije, evo kakvi su naši dojmovi...

Iako bi neupućeni možda pomislili da će, s obzirom na situaciju s koronom i lokaciju, restoran Mala Hiža u Mačkovcu nedaleko od Čakovca usred radnog dana biti prazan, svratite li oko 13 sati u utorak, srećom, ostat ćete ugodno iznenađeni. Od obiteljskih ručkova, poslovnih dogovora koji se odvijaju na otvorenoj terasi, do parova koji su došli na objed, u Hiži se radi punom parom, a u slučaju da ne volite gužve i možete izdvojiti vrijeme tijekom radnog tjedna, preporučujemo da to i učinite jer je upravo vikendom ovaj tradicionalni, a opet moderni restoran mnogima, ili barem onima dubljeg džepa, omiljena destinacija za druženje uz ukusnu hranu.

Prelijepa stara hrastova hiža s kraja 19. stoljeća koja je preseljena na lokaciju u Mačkovcu i renovirana, ugodne sale i terase prepune pažljivo odabranih sitnica, kao i “zid slave” sa svim poznatim osobama koje su se gostile u Maloj Hiži pružit će vam dovoljno zanimacije ako se u ovaj restoran tijekom tjedna uputite i sami, iako je uvijek ljepše u društvu, ako ništa drugo kako biste mogli kušati više jela. Naime, upravo je restoran ugostitelja Branimira Tomašića već nekoliko godina zaredom u dobrom društvu hrvatskih restorana s preporukom Michelinovih inspektora, a više puta bio je užem izboru Dobrih restorana Jutarnjeg lista za najbolji restoran Hrvatske te je proglašen najboljim restoranom središnje Hrvatske.

image
Mackovec, 160415.
Mala hiza najpoznatiji restoran kontinentalne Hrvatske koji godina odnosi sve znajacne nagrade u podrucju gastronomije vec 15 godina vodi vlasnik Branko Tomasic.
Na fotografiji: Mala hiza.
Foto: Berislava Picek/CROPIX
Berislava Picek/Cropix


U Maloj Hiži možete kušati tradicionalnu međimursku hranu pripremljenu s malim odmakom od tradicije, bilo po pitanju kombinacije namirnica ili načina pripreme. Uz redovan jelovnik, na kojem se nalaze jela kao što su meso iz tiblice (60 - 75 kn), pretepena međimurska juha (40 kn), lungić punjen pečenim vrganjima i svježim dimljenim sirom u umaku od vrganja s krumpirom i punjenim vanjkušecima (145 kn), puževi s mladim lukom i češnjakom u lađicama od tikvica (165 kn), janjeća koljenica u šalši od domaće pečene rajčice i bosiljka (185 kn) ili pak medaljoni junećeg filea gratinirani ispod camemberta s mini rajčicama i mladim pečenim krumpirom (205 kn), uslužni konobar ponudio nam je i mjesečni jelovnik koji predstavlja određenu sezonsku namirnicu.

Ovaj mjesec on je posvećen vrganjima, s ponudom jela kao što su rižoto, fritaja ili pak carpaccio od vrganja. Umjesto da naručimo predjelo, odlučili smo uživati u domaćem kukuruznom kruhu i bučinom ulju te probati sa svakog menija po jedno glavno jelo, pa je tako odabir pao na trgance s vrganjima (100 kn) te glazirana pačja prsa sa žara, punjena pečenim marelicama i breskvama, pancetom i sirevima (165 kn). Pačja prsa došla su na stol u umaku od trešanja i malina, rose vina, čokolade i čili papričice, a praćene popečcima od mladog graška, kukuruza i prosa koji podsjećaju na jednostavna povrtna jela iz djetinjstva. Odlično pečena i hrskava kožica patke te sočno, na dijelovima ružičasto meso bili bi izvrsni i bez slatko-slanog punjenja, ali zajedno čine jelo koje svakim zalogajem preusmjerava vaš fokus na drugi sastojak. Uz prsa i popečke došla su i dva raviola punjena sušenim rajčicama, vrganjima i sirevima koji su bili ukusni, ali zapravo u ovoj kombinaciji ipak suvišni. Svakako bi bili impresivno samostalno jelo. Trganci s vrganjima sadržavali su još i prženo povrće poput celera i tikvica, a naša preporuka je da ovakvo jelo svakako kombinirate sa salatom kako biste se mogli osvježiti nakon zasitnih komada tjestenine. Iako su trganci malo masnije jelo, ne ostavljaju težinu u želucu, što je samo pokazatelj koliko je važna ne samo kvaliteta mesa i povrća koji se koriste u jelima, nego i one najosnovnije namirnice kao što je masnoća u kojoj se jela pripremaju.

Uz jelo smo tražili preporuku za vino iz regije, i za 1 dl odličnog zelenog silvanca i sauvignona od Belovića izdvojili 20 kuna po čaši. U Maloj Hiži imaju vinsku kartu s oko 150 domaćih i stranih etiketa, no mi smo se držali savjeta konobara.



Najslađi dio objeda bio je, naravno, desert, i to sezonska pita od šljiva s izvrsnim sladoledom od buče (48 kn). Pita od prhkog tijesta s nadjevom od šljiva, koji je bio lijepo uravnoteženog okusa na granici između slatkog i blago kiselkastog, na stol je došla topla, a hladni sladoled na vrući ljetni dan bio je pametan odabir. Bogatog okusa i uz par hrskavih bučinih sjemenki, poželjeli smo da ga možemo probati i negdje u Zagrebu. Uz kolač dolazi i malo šlaga, koji bismo bez grižnje savjesti mogli i izostaviti s tanjura jer su sama pita i sladoled takav sjajan spoj da im doista ne treba ništa više.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 18:27