"Koji je ovo? Već peti?", upitala sam kolegu dok su zbunjeni HDZ-ovci jedan za drugim posezali za čašom Coca-Cole, u nadi da se radi o vinu, ne bi li se u zadnji tren povukli kao da su doživjeli strujni udar. Znaju i oni da je prošlo već 10 godina od legendarnog slavlja u stožeru HDZ-a, kada se slavila pobjeda Kolinde Grabar Kitarović, a kao da još sada vidim pred sobom razdragane HDZ-ovce kako umjesto čaša uzimaju butelje ne bi li nazdravili u punom smislu riječi. Atmosfera je danas daleko od pobjedničke, ali nema toga što dobra hrana i pokoja čašica ne mogu popraviti, barem sam tako mislila.
Znala je to i Grabar Kitarović koja je 2020., iako je nakon derneka na izborima 2015. zabranjen alkohol, pružila bar malu utjehu svojim stranačkim kolegama kroz bogati švedski stol koji je mnoge podsjećao na svadbeni. Bila je tu tjestenina s raguom, pohana piletina, nekoliko vrsta kobasica, šunka u kruhu, deserti i neizbježan odojak, kralj svakog iole bitnog događanja u Hrvatskoj. Grabar-Kitarović je ipak, što god mislili o njezinoj politici, bila žena od naroda ili se takvom željela prezentirati što se vrlo uspješno moglo uočiti kroz izbor hrane. I omiljeni joj Donald Trump u nekoliko je navrata pozirao s brzom hranom, poput one iz McDonald’sa, čime je naglašavao svoju povezanost s "običnim" Amerikancima.
Hrana te 2020., osim što se nalazila u stožeru bivše predsjednice, bila je i hrana koje se nalazila na stolovima brojnih Hrvata, razmišljala sam gledajući Primorčev meni na kojemu se između ostaloga mogle uočiti tartelette s pjenicom od tune, pršut na brusketi od buče, dimljeni losos na kukuruznoj brusketi... Naravno, jela smo mogli spariti s vodom s okusom krastavaca za detoks ili onom oplemenjenom limunom i narančom. Poruka iza menija poprilično je neshvatljiva, osim što je jasno kako u HDZ-ovom stožeru rade sve kako bi pokazali jednu novu sliku demokratske zajednice. Onu koja ne pije vino i ne jede odojak - koja želi biti slika nove Europe, koja bira samo fine dining, a "krkanluk" ostavlja nekim prošlim vremenima. Možda bi mi i prodali tu priču jedne nove zajednice, da krajičkom oka nisam u susjednoj sobi, tik do one koja je vodila u zatvoreni dio rezerviran za vrh stranke, uočila kible u kojima, neću griješiti dušu, možda samo hlade wellness vodu i sok od naranče - no mi smo se s druge strane zadovoljili i onom toplom. Uostalom, s obzirom na to da od 18 do 19 nije bilo ni vode, uzmeš sve što ti se nudi.
Nesretnu wellness vodu uzeo je i ministar Davor Božinović. Uvijek je lijepo kada se politička elita spusti među puk i gosti s onime što se nudi izvan sobe rezervirane za sam vrh stranke. "Kakva je ovo blesava voda?", upitao je gospođe koje su se hihotale u pušačkom dijelu. "S krastavcima", dobacila sam. "Aaaa, krastavac...", ponovio je dok su dobro hidrirane gospođe ponovile kako se radi o wellness vodi. Nema takvih specijaliteta u VIP sobi, pomislila sam, pomalo razočarana što ne mogu vidjeti staru gardu HDZ-ovaca kako se prilagođava na specijalitete novog doba.
Catering hotela Westin gdje se nalazio izborni stožer HDZ-a bio je korektan, ali ništa više od toga. Prošla su vremena kada me mogla impresionirati pjenica; uostalom, ako pitate stariju generaciju, to je tek namaz oplemenjen zrakom, preskup za džepove prosječnih Hrvata. Barem tako smatra onaj socijalist u meni. No, ruku na srce, većinom žene, bile su oduševljene ovakvim menijem s obzirom na to da su blagdani učinili svoje.
"Što mislite o izboru hrane? Ne fali vam pečeni odojak?", upitala sam HDZ-ovke za susjednim stolom. "Pričalo se o tome vani", započela je jedna, prije nego što je uočila moju press akreditaciju. "Hrana je izvrsna, odličan meni", dodala je druga, spašavajući situaciju, posebno pohvalivši vodu s krastavcima. Ako išta možete iz ovoga naučiti, to je - što je lojalnost. Podsjetilo me na brojna loša jela koja sam pojela s takvom slašću i još boljom salvom komplimenata u svrhu očuvanja dobrih odnosa.
Još me mučila primarna ideja iza ove priče, hrana se u politici nerijetko koristila kao sredstvo za izgradnju imidža, povezivanje kandidata s biračima i simboliziranje političkih poruka. Tijekom povijesti, politički skupovi često su uključivali distribuciju besplatne hrane. To je služilo za privlačenje birača i stvaranje pozitivne atmosfere ili pak ukazivanje na senzibilitet prema određenim skupinama. Uostalom, u prvom krugu to je vrlo kvalitetno napravila Ivana Kekin u čijem je stožeru bio i poseban beyond meat meni za vegetarijance - s obzirom na politički smjer zelenih, bila je to očekivana i jasna poruka.
Dok su stolovi još bili puni hrane, odlučili smo krenuti put Tvornice kulture. Kod socijalista, ako mene pitate, sigurno nećemo jesti kavijar, ali tko zna, možda se nađe neki domaći specijalitet napravljen od strane vrijednih SDP-ovaca. Na putu do tamo razmišljala sam o tom duhu zajedništva, o jednakosti o tome da smo svi mogli spremiti neki kolač. Puste fantazije, ali su me poprilično zabavile.
Ušavši u prepunu Tvornicu kulture, odmah sam shvatila dvije stvari: prvo, ako je hrane i bilo, nemoguće da je opstala; i drugo, stvarno ne znam kako bi uopće pomakli ruke i uzeli zalogaj dok se horda ljudi gurala ne bi li došla što bliže pozornici i dočekala govor predsjednika Zorana Milanovića. Bila je to idealna prilika da odemo do šanka na kojemu se, vidimo, poslužuje besplatna Coca-Cola, Carlsberg točeno pivo, kava i voda. Ostalo se plaćalo po standardnim cijenama objekta.
Saznajemo kako se dijele pekarski proizvod poput fornetta i mini lisnatih tijesta s hrenovkom, slično kao i 2020. kada se nudio burek. "A mogli su barem neki švedski stol", komentiram kolegi koji mi objašnjava kako bi malene hrenovčice u pecivima letjele po zraku: "Nemoguće je s obzirom na broj ljudi izvesti tako nešto". Isti argument daju mi SDP-ovci koje sam uhvatila na trenutak kako bi mi komentirali hranu u izbornom stožeru. Izlike, kaže mi glasić u glavi dok zamišljam peciva koja lete po zraku umjesto konfeta. Shvaćam kako je hrana postala tek sporedna priča u političkoj igri. Kako "rezanje kruha na tanke šnite" ne zvuči više tako loše, jer ako ništa, barem ima kruha. Ali ljudima, čini se, takva igra ne smeta. Gospođa do mene otvara svoj plastični lunch paket i jede peciva koja je ponijela sa sobom ništa ne prepuštajući slučaju, dok ja u zadnji čas naručujem vodu.
"Gotovo je. Sve naplaćuj!", dobaci SDP-ovac ekipi na šanku, dok se polako udaljujem. Točno je 21:08. Napokon uočavamo fornette - usijana atmosfera, veseli socijalisti i jedno hladno pecivo. Tješim se da je i pivo prehrambeni proizvod, ljuta na sebe što ga nisam odabrala umjesto vode.
Gastronomsko-politički sumrak je završio, ali priče su ono što nam ostaje. Bilo da slušamo prepucavanja između Plenkovića i Milanovića tko više vremena provodi u Taču ili se prisjećamo kako je još 1758. George Washington potrošio cijeli svoj budžet za kampanju na piće kako bi pridobio birače na dan izbora, jedno je sigurno - htjeli mi ili ne, gastronomija je prožeta kroz svaki aspekt našeg života, bilo onaj privatni ili pak politički.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....