Rajčice su moja najdraža hrana i to dobro znaju svi moji prijatelji, kolege i, zapravo, svatko s kim barem nakratko uđem u kakav gastronomski razgovor. Obožavam njihovu slatkoću, suptilnu kiselost i teksturu; obožavam što je svaki plod, pa čak i kada je riječ o istoj sorti, novo i jedinstveno iskustvo. U ustima, u glavi, u srcu. I baš zato, oko rajčica sam prilično kritična. One iz supermarketa uglavnom izbjegavam u širokom luku jer, naravno, imam svoje dobavljače najslađeg volovskog srca, a poznajem i ljubomorno čuvam identitet čovjeka koji posjeduje vrt sa stotinama različitih sorti rajčica. Iznenadilo me, stoga, što mi je prijateljica Ana, koja me poznaje poput sestre, s kojom sam godinama bila cimerica i s kojom sam dijelila i veće tajne od priča o pretjeranom štovanju rajčica, krajem ožujka, kada sam proslavila svoj 34. rođendan, poklonila, ni manje ni više nego - košaru rajčica.
"Rajčica? U ožujku? Prijateljice moja, pa što je ovo?" pomislila sam kada mi je s osmijehom na licu uručila poklon.
Uzela sam ga s idejom da ću ga samo proslijediti nekome kome sezona nije bitna stavka u životu i rajčice jede neovisno o vremenskim prilikama i podneblju. Tulum je završio, Ana je otišla kući, a ja sam, pospremajući ostatke druženja, nekoliko puta prošla kraj košare i svaki put zastala privučena mirisom. Te ga večeri ipak nisam spakirala zadnjim gostima već sam ga smjestila u zdjelu za voće i ostavila kod kuhinjskog prozora. Ujutro sam, zaintrigirana istim tim mirisom, koji kao da mi je u nosu ostao cijelu noć, ipak prerezala jednu rajčicu. Čisto iz znatiželje, ne sluteći da će me ostaviti bez apsolutno ijedne riječi.
Sočno, slatko meso, koštice koje cure niz dlanove i tjeraju me da ih skupim ustima, tanka koža koja se samo otopi na jeziku i miris koji nikada ne bih očekivala od rajčice u ožujku. E, takve mi je plodove poklonila moja prijateljica Ana. Čini se da me ipak dobro poznaje, pomislila sam.
"Što je ovo?" poslala sam joj poruku s fotografijom pune zdjele za voće.
"To ti je rajčica iz Metroa, dobavljaju je iz Francuske, s neke farme, meni je odlična, slučajno sam je otkrila", odgovorila mi je .
I onda je bilo gotovo. Bacila sam se na istraživanje, kontaktirala ekipu iz Metroa i prije nego što pravo ljeto počne, prije nego što sezona mog omiljenog ploda uvijek i zauvijek starta u punom sjaju, u ruci sam ponovno imala rajčicu koja podsjeća i priziva upravo to doba.
Metro ekipa je, dakle, nabavlja od velikog francuskog proizvođača Saveol iz Bretanje. U pitanju je, zapravo, zadruga koja okuplja oko 120 lokalnih uzgajivača. Za svoje rajčice ne koriste pesticide i posjeduju čak i vlastitu farmu korisnih kukaca, koje koriste pri uzgoju (farma je otvorena za javnost i može se turistički obići). Iako ne posjeduju "bio" certifikat za sve svoje proizvode, Francuzi ih, ako me Google i AI ne lažu, prilično vole i smatraju pouzdanima. Plus im je i to što su posvećeni održivosti pa su tako poznati i po tome što su među prvima prestali koristiti plastičnu ambalažu.
Rajčica koju sam nabavila za ovo snimanje pripada vrsti koja dolazi pod nazivom heirloom tomato, a kod nas se najčešće naziva starom ili starinskom sortom. Prepoznatljiva je po svom obliku koji pomalo podsjeća na bundevu i, zapravo, izgleda prilično simpatično i primamljivo (iako izgled može varirati). Dolazi u nekoliko boja, od žute preko zelene do crvene i ljubičaste, a rajčica je sama po sebi mesnata i ima kompleksniji okus od, primjerice, klasičnog grapola koji se nudi u svakom supermarketu. Što je već čini daleko zanimljivijom.
Budući da je punog, umami okusa, ne treba joj puno pa ju je najbolje konzumirati sirovu, recimo na salatu ili u sendviču, a ako ste vještiji i znatiželjniji u kuhinji, probajte napraviti tartar od rajčice. Odličan je uz marinirani žumanjak, a i općenito uz dodatak jaja s tekućim žumanjkom u svim formama.
I sad kad sam je već toliko nahvalila, možda je vrijeme da napokon priznam poraz same sebe. Odricanje od još jednog principa, kako to već ide kada se ulazi u ovaj ozbiljniji period života (što će tek biti nakon 35.?). Iako uvijek prije svega dajem prednost malim proizvođačima, koji plodovima nekako posvećuju veću pažnju pa, barem meni, imaju i slađi okus, ova me priča, moram priznati, kupila i francuska rajčica postala je ona kojoj sam spremna pružiti priliku i izvan naše sezone. Iako, koliko god bila dobra, pomalo je neobično u njoj uživati u dugim rukavima, pa s količinama ipak ne pretjerujem. Još uvijek sam, naravno, odana našim domaćim ljudima i rajčici, ali dok nestrpljivo čekam taj kolovoz i prve berbe, za ovako moćnu rajčicu tu i tamo spremna sam "prevariti" samu sebe.
Recepte za ova jela možete pronaći u ljetnom broju Dobre hrane, koji je sada na kioscima. Također, dostupan je putem Hanza Media webshopa. Jednostavno, brzo i praktično, naručite svoj omiljeni magazin i preuzmite u odabranom paketomatu. Svim čitateljima na raspolaganju je i godišnja pretplata, više o svemu možete saznati ovdje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....