Originalno otvorena 2013. u Kastvu ponad Rijeke, a potom deset godina kasnije preseljena u obližnje Matulje, Mala riba lani je dobila i svoju ispostavu u Zagrebu, na Jarunskom jezeru. I vrlo brzo postala jedan od najpopularnijih zagrebačkih ribljih restorana.
Ono što Malu ribu od njezinih početaka bitno razlikuje od većine drugih ribljih restorana jest njezin bistro koncept koji je, po uzoru na talijanske riblje trattorije, postavio Zdravko Tomšić, u to vrijeme chef restorana Draga di Lovrana, čiju je ponudu također osmislio i vodio ga prema Michelinovoj zvjezdici (koja je na kraju ipak stigla nedugo nakon njegova odlaska).
Kako je osnovni biznis vlasnika obaju restorana, obitelji Nikolac, ribarenje - ulov s njihovih koća većinom odlazi na talijansko tržište - pa se opskrba svježom ribom podrazumijeva, Tomšić je ispravno prepoznao kako na restoranskoj sceni nedostaje upravo takva ponuda koja bi zadovoljila publiku koja želi uživati u svakodnevnoj maloj ribi po pristupačnijim cijenama. Tako je nastala Mala riba, najdemokratičniji naš riblji restoran, s ponudom raznih jednostavnih jela sa svježom, jeftinijom malom ribom, kozicama, lignjama, muzgavcima i sipama, ali i dnevnim izborom kvalitetnije i oborite bijele ribe te svježih škampa.
U jarunskoj Maloj ribi na posljednji srpanjski ponedjeljak u polupraznom Zagrebu nije trebala rezervacija - osim nas ovdje je u to doba ručalo još desetak ljudi - iako je u drugim mjesecima restoran vrlo lijepo popunjen i svakako je preporučljivo rezervirati.
Ručak počinje trisom hladnih predjela (16.50 €) koja sami odabiremo iz vitrine gdje ih je 15-ak - od raznih salata, tjestenina kozica i ribe s povrćem ili grahoricama do filetirane male ribe i paštete. Sviđa nam se što možemo odabrati predjela na viđeno. Inače, jedino što se od hladnih predjela nudi mimo ribe jesu pršut i sir.
Biramo savur od oslića, salatu od muzgavaca i morskog psa u soja sosu s povrćem. Poželimo i paštetu od bijele ribe pa vrlo uslužan, opušten i simpatičan konobar trisu odmah dodaje i nju. Jela dolaze na stol uz košaricu kvalitetnog kruha tostiranog na žaru, polivenog s maslinovim uljem (3,60 €) - još toplog jedemo ga s paštetom, koja je sasvim svijetla i ne sasvim glatke teksture, nenametljivog, delikatnog okusa. I jako fina.
Salata od muzgavaca ima vrlo dobar omjer mesa i drugih sastojaka. Uz malo soli i blagog maslinovog ulja nepoznatog porijekla, salata je ukusna, ali je muzgavac, na žalost, ipak malo pretvrd i treba ga žvakati više nego što smo očekivali.
Komadi morskog psa ukusni su, sojin umak nije ih pregazio, a povrće - tikvica, paprika, mrkva - rezano na krupnije komade jako ga lijepo osvježava. Pas je i inače, primijetili smo pred vitrinom, danas zastupljen u više hladnih predjela.
Savur s tri mola sasvim je jednostavan - od vina, ulja, kvasine, kapule i papra, s oslićima prethodno prženim, uvaljanim u brašno - bez grožđica, pinjola i sličnih dodataka. Kiselina je ugodna, osvježavajuća, a moli slatki - odlično klasično hladno predjelo koje nas je podsjetilo da ga već neko vrijeme nemamo doma u frižideru pa ćemo to već sutra ispraviti.
U Maloj ribi drže i nešto butelja, možda 30-ak etiketa, većinom domaćih, među kojima smo u vinskoj vitrini zapazili i neke zanimljivije, ali ne znamo koja im je cijena jer nemaju vinsku listu, pa ih vjerojatno ni ne toče na čaše. To je ipak propust koji trebaju ispraviti - stječe se dojam da im nije u interesu da pijete išta drugo osim vina kuće - u ovom slučaju to je Pilatov Merlot, kao i sasvim pristojna Malvazija (18,50 €/l), koju smo i naručili.
Na redu su topla predjela. Među njih desetak odabrali smo, naravno, tripice od grdobine (20 €), koje se mogu pojesti malogdje pa koristimo priliku, ragout od sipe (18 €) i tjesteninu s kozicama (21,50 €).
Tripice i ragu posluženi su u velikim tavama, u porcijama dovoljnim za dvoje, a i tanjur tjestenine bio je vrlo izdašan, pa nam se odmah razjasnilo da ćemo morati prilagoditi plan za glavna jela. Tripe su bile prst debele, očito od poveće grdobine, vrlo podatne, nježne teksture, pripremljene s grahom u kiselkastom umaku. Zapravo je kiselina u tom jelu bila nijansu preoštra, kao da su koristili alkoholni, a ne vinski ocat. Svejedno smo ih smazali u slast.
Ragu je zato bio izvrstan, bez ijedne zamjerke. Sipa je bila mekana i slasna, poslužena s grilanom palentom koja je u jelo unijela umjerenu i vrlo primjerenu aromu dima.
Tjestenina s kozicama bili su klasični špageti srednje kalibracije ili mrvicu deblji, i premda bi laganom umaku i malenim očišćenim repovima kozica vjerojatno bolje pristajala tanja pasta (npr. spaghettini), bili su svježi, domaće izrade i precizno skuhani pa nam to nije smetalo. Kozica je bilo sasvim dovoljno, bile su slatke i hrskave.
Obilne porcije tih predjela znatno su obuzdale naš apetit pa smo od dva planirana glavna jela odustali i ostali samo na jednom - naravno, na onome zbog kojeg mnogi toliko vole Malu ribu: fritturi, prženoj sitnoj miješanoj ribi kakvu ćete u nas teško naći drugdje. Ali prije nego što kažemo nešto o tome, spomenut ćemo da nam je ipak malo žao što nismo imali mjesta za gvaceto, ribu kuhanu u umaku od maslinova ulja i vina, koja se bira iz dnevne ponude - od one koja se deklarira samo kao bijela riba i stoji 50 eura kilogram, preko kvalitetne ribe za 70 €/kg do plemenite ribe za 85 €/kg. Toga dana u rashladnoj vitrini sa svježom ribom vidjeli smo manje salpe, većeg kokota, krupnijeg romba, nekoliko lijepih kovača… U gvaceto ide po porciji 400 g neke od tih riba po dogovoru.
Kako god, već siti, zadovoljit ćemo se fritturom, koju ovdje rade zaista odlično. Riba na stol dolazi vruća, baš nimalo masna iako pržena u dubokom ulju, dapače suha i prhka. Nekoliko malih oslića, trlja, patarača i kozica koje su tako perfektno pofrigane da im, ako vam se ne da, s repova ne trebate ni skidati ljušturice. Ovom se skromnom, jednostavnom, ali tehnički perfektno napravljenom jelu za stolom uvijek svi vesele. Priznajemo, doma nikada nismo uspjeli ovako popržiti ribe - hrskave izvana, sočne i slatke iznutra.
Ručak smo završili dvama desertima: izvrsnim bezglutenskim čokoladnim kolačem i profiterolima (oba po 7 €) koji su uz čokoladno punjenje još bili i premazani izvana tom previše pudingastom kremom. Nakon svega, konobar nam je donio još i jako dobar sorbetto, koji nam nisu naplatili kao ni onu paštetu koju smo poželjeli dodati trisu hladnih predjela.
Iako su u Maloj ribi predjela raznolika i zabavna, a topla mogu funkcionirati i kao samostalno jelo, i premda se ovdje može pojesti i lijep komad najfinije svježe oborite ribe iz pećnice ili s grilla, da poslužuje samo fritturu, Mala riba vjerojatno ne bi izgubila na popularnosti. Štoviše, sigurni smo da već postoji publika koja ovamo dolazi isključivo radi fritture.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....