Usamljenost, taj tihi suputnik mnogih, gotovo oduvijek se smatra izvorom emocionalne boli. No, ons se isprepliće i s našim fizičkim zdravljem na načine koji tek sada izlaze na vidjelo. Nova istraživanja počela su otkrivati zabrinjavajuću vezu između usamljenosti i povećanog rizika od moždanog udara koji neprestano odnosi na milijune života. Kakve su to niti koje povezuju usamljenost s rizikom od moždanog udara i kako izolacija srca može opteretiti tijelo - može li rješavanje dubokog osjećaja usamljenosti ponuditi put za smanjenje rizika od moždanog udara i poboljšanje opće dobrobiti?
Prema nedavnoj studiji objavljenoj u eClinicalMedicine kronična usamljenost može povećati rizik od moždanog udara među starijim osobama. Istraživači s Harvarda otkrili su da su starije osobe koje su doživjele kroničnu usamljenost koja je trajala bar četiri godine imale 56 posto veću vjerojatnost da će imati moždani udar u sljedećih 10 do 12 godina. Kirurg dr. Vivek Murthy istaknuo je rastuću epidemiju usamljenosti, pri čemu se oko 30 posto starijih osoba ponekad osjeća usamljeno, a 5 posto često. Iako je usamljenost već povezana s pogoršanjem mentalnog i kardiovaskularnog zdravlja, studija koje posebno ispituju njezinu povezanost s moždanim udarom nema puno, a njihova važnost je značajna.
Veza između usamljenosti i moždanog udara
Istraživači su analizirali podatke 12.161 sudionika u dobi od 50 i više godina. Sudionici su ispunjavali ljestvicu usamljenosti između 2006. i 2010. kako bi procijenili svoju razinu usamljenosti i socijalne izolacije.
Oni koji su ostali u istraživanju su se pratili još od 2010. do 2012., a oni s najvišim rezultatima pratili su se i do 2018. godine. Od 8.936 koji su ostali, 1.237 ih je doživjelo moždani udar. Oni s visokim rezultatima usamljenosti na početku imali su 25 posto veći rizik od moždanog udara u usporedbi s onima s nižim rezultatima.
Sudionici koji su prijavili dosljedno visoku usamljenost imali su 56 posto veće izglede za moždani udar u usporedbi s onima s dosljedno niskom usamljenošću. Studija je uzela u obzir čimbenike poput rase, spola, depresije i socijalne izolacije.
Ograničenja i pitanja
Studija ima nekoliko ograničenja. Usredotočila se na sredovječne i starije odrasle osobe u SAD-u, tako da se rezultati možda ne odnose na mlađe pojedince ili ljude u drugim zemljama.
Osim toga, mjerenje usamljenosti u samo dvije točke ostavlja praznine u razumijevanju njezinih učinaka tijekom vremena. Stoga je potrebno više istraživanja kako bi se istražilo kako usamljenost može izravno utjecati na rizik od moždanog udara putem bihevioralnih, mentalnih ili fizioloških mehanizama. Usamljenost može utjecati na kardiovaskularni, metabolički i imunološki sustav, potencijalno povećavajući rizik od moždanog udara, zbog toga su daljnje studije ključne za bolje razumijevanje kratkoročnih i dugoročnih učinaka usamljenosti i pronalaženje učinkovitih strategija za njezino rješavanje.
Kako se boriti protiv usamljenosti
S obzirom na duboko osobnu prirodu usamljenosti, ključno je potražiti pomoć prilagođenu vašim potrebama. Najčešće se predlažu pristupi usmjereni na zajednicu, koji potiču programe koji prakticiraju povezanost i uključuju ljude u smislene aktivnosti.
Rješavanje kronične usamljenosti također može zahtijevati promjene naše okoline. Privlačnih društvenih prostora poput kafića, knjižnica i društvenih centara može pozitivno utjecati na naše socijalno zdravlje i međusobnu povezanost.
Pokazalo se da volontiranje također smanjuje usamljenost i da donosi niz dobrobiti za fizičko i mentalno zdravlje.