ZAGREB - Čitavo rukovodstvo režima na polju. Ispred svih, u ugodnom polurazgovoru, poznata lica Hitlera i Hermanna Goeringa. Ostali u pozadini. Ipak, dobro ih se vidi. Svi na fotografiji su u fokusu.
“Malo se smrznete kad ovo vidite”, zabilježio je novinar londonskog Timesa. A za smrznuti se ipak nije dovoljna bilo koja snimka nacističkih koljača. Hitler i njegovi iz ove fotografije vire. Stoje u prostoru. Ona je, naime, dio do sada potpuno nepoznate propagandne mašinerije nacionalsocijalističkog imperija.
Ista tehnika kao u ‘Avataru’
Nacisti su pravili 3D filmove i fotografije.
Više od pola stoljeća prije nego će trodimenzionalnu zabavu na masovni market plasirati redatelj James Cameron, svojim benignim “Avatarom”, Hitler je, upravo saznajemo, identičnu tehnologiju koristio za nešto okrutnije djelatnosti: prikazivanje koliko je režim popularan u narodu (pristaša je znatno više ako izgledaju kao da stoje ispred tebe!), trening-filmiće za njemačke vojnike te tradicionalnije propagandne žanrove, zaplašivanje neprijatelja i nemilosrdnu izgradnju vlastitog kulta.
Kolekcije filmskih rola i fotografija nedavno su otkrivene u podrumu britanskog Imperijalnog muzeja rata. Povjesničari su i prije načuli tračeve o 3D snimkama.
Smatralo se da su pouništavane u ratu. Ako su uopće postojale, što je bilo upitno. Govorimo o 1936. godini - punih 16 godina prije nego što je Hollywood lansirao svoj 3D uradak.
Treća dimenzija Trećeg Reicha gleda se kao današnji 3D filmovi - posebnim naočalama. Jedan klip nacističkog 3D-a prikazuje njemačke trupe na plaži kod Dunkirka 1940. godine. Nijemci su relaksirani. Brod s britanskom zastavom nazire se u pozadini.... i više ne, jer je upravo potonuo. Nacisti slave trijumf.
Fotografije otkrivaju kako je Goebbels naredio 3D dokumentiranje apsolutno svega. Partijski skupovi, okrutni zločini, okupljene trupe, Olimpijada u Berlinu 1936. godine.
Bilo je to srednji period nacističke diktature. Poslije konsolidacije vlasti, a prije rata. Šef propagande i javnog prosvjetljenja Goebbels našao se na marginama Hitlerova intimnog kruga.
Goebbelsova primarna zadaća u tim se trenucima činila zgotovljenom. Od 1933. se klao s protivnicima režima. Na državnom je radiju emitirao - često, pa većinom, pa isključivo - trijumfalne objave o Hitlerovim ekonomskim uspjesima. Centralizirao je, a zapravo personalizirao, svu kulturnu produkciju. Pritom nije bio idiot. Znao je da ne može sve biti doslovno propagiranje režima. U kina je puštao romantične komedije i lagane melodrame, a zatim u pauzama ubacivao malo podsjetnika na magičnost Führera, nacionalsocijalizma, arijevaca...
Starog Richarda Straussa zaposlio je kao državnog šefa muzike, a ovaj, u strahu da će mu smaknuti židovsku snahu i unuke, ne samo da je pristao, već je žurno, 1933., Goebbelsu posvetio orkestralni pjesmuljak Das Bächlein. Prezirali su se. “Nažalost nam Strauss treba”, zapisao je Goebbels u svoj dnevnik, “ali jednog ćemo dana imati vlastitu muziku, i neće nam trebati ovaj dekadentni neurotik”.
Margine Hitlerova kruga
Dakle, osim borbi sa 70-godišnjim Straussom - starog su konačno napucali 1935. nakon što je protestirao glede opere svog prijatelja Stefana Zweiga, veličanstvenog autora, ali nažalost Židova - Goebbels je svoj posao toliko efikasno odradio da je, u pripremama za rat, ispao iz fokusa. Goering i Himmler, arogantni šef Luftwaffea i krvoločni šef SS-a, stupaju na scenu.
Stravične fotografije logora
To Goebbelsu neopisivo ide na živce. Želi ostati koristan. Radikalizira retoriku. Osmišljava najluđe moguće propagandne metode.
Medijsku tvornicu koju je stvorio preusmjerava s glorifikacije svojih na mržnju ‘njih’: Roma, Židova, Slavena... I, kako ovih dana doznajemo, baca se na 3D tehnologiju.
Neke novootkrivene fotografije su stravične. Na njima su logori i koncentracijska geta, poput varšavskog, i prisilan rad zatvorenika (“Židovi nenavikli na rad”, kaže potpis na jednoj). U kratkom 3D filmiću iz 1943., njemačke protuavionske snage pucaju iz 88-milimetarskih topova. Uniformirani časnici urlaju naredbe.
Film se zove “Die Flakschiesslehre”, “Instrukcije za protuavionsku paljbu”, i čini se da je riječ manje o dokumentarnom ostvarenju, a više o uputama za vojne novake. U jednom se kadru pojavljuje i grafika, pokazuje kako njemačka municija udara po britanskim metama.
Tehnologija kojom se postiže privid treće dimenzije pojavila se čitavo stoljeće prije nacista. Sir Charles Wheatstone 1838. postavlja dvije fotografije, odvojene, za lijevo i desno oko promatrača. Ako u njih buljite koristeći stereoskop, napravu za proučavanje takvih snimaka, slike bi prevarile mozak i uvjerile ga kako postoji treća dimenzija toga što gleda.
Nekoliko desetljeća poslije, 1894. godine, britanski filmski pustolov William Friese-Green uzima Wheatstoneov izum i aplicira ga na film - i odmah, inteligentno, aplicira za patent - dva ekrana koja, kad na njih provirite kroz stereoskop, izgledaju kao da projiciraju u prostor. U viktorijansko je doba 3D bio iznimno popularan. Odumro je s valom amaterske fotografije u ranom 20. stoljeću.
Prvi koji je primijetio kako je Goebbels primijetio 3D je suvremeni australski redatelj Philippe Moura. U drugom mjesecu ove godine gostovao je na berlinskom filmskom festivalu. Pričao je o svom novom projektu, velika životna priča Salvadora Dalija, snimljena u 3D tehnici. Projekt je fascinantan, ali Moura odjednom, lagodno, spominje nešto još luđe.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....