Rusija i Ukrajina imale su tri sastanka na početku rata na kojima se progovaralo o uvjetima mira. Bili su to susreti koji su se održavali u Bjelorusiji, preko videopoziva te u Istanbulu.
Razgovori su propali jer su se obje strane ukopale na bojnom polju, ali prije toga pregovarači su izradili više nacrta ugovora koji je trebao jamčiti buduću sigurnost Ukrajine uz ispunjavanje nekih od zahtjeva predsjednika Vladimira Putina, piše New York Times, koji je donio iscrpnu analizu točaka o kojima se razgovaralo. Novinari američkog dnevnika došli su do niza dokumenata i razgovarali s nekoliko desetaka izvora kako bi sastavili sliku pregovora u tim prvim danima rata.
Analiza dokumenata pokazuje da su se dvije strane sukobile oko razine ukrajinskog naoružanja, uvjeta potencijalnog članstva Ukrajine u Europskoj uniji i dijela ukrajinskih zakona o jeziku i kulturi koje je Rusija željela ukinuti. Ukrajinski pregovarači ponudili su odustajanje od članstva u NATO-u i prihvaćanje ruske okupacije dijelova njihova teritorija. Ali odbili su priznati ruski suverenitet nad njima. Rusija, zapanjena žestokim ukrajinskim otporom, činila se otvorenom za takav dogovor, ali je na kraju odustala od ključne komponente: aranžmana koji obvezuje druge zemlje da stanu u obranu Ukrajine ako ona ikada ponovno bude napadnuta.
Times je objavio nacrte ugovora od 17. ožujka i 15. travnja 2022., koji prikazuju suprotstavljene prijedloge i točke dogovora dviju strana te privatno priopćenje na razgovorima u Istanbulu 29. ožujka u kojem je sažet predloženi dogovor. Ukrajina je napravila značajan ustupak: bila je spremna postati "trajno neutralna država" koja se nikada neće pridružiti NATO-u ili dopustiti stranim snagama da budu bazirane na njezinu tlu. Činilo se da ponuda odgovora na suštinsku Putinovu pritužbu - da Zapad koristi Ukrajinu da uništi Rusiju.
Popis od sedam točaka
Iako su dvije strane sudjelovale u redovitim videosastancima nakon prvog sastanka delegacija održanog u Bjelorusiji, nacrt ugovora od 17. ožujka pokazuje koliko su ostale udaljene u zahtjevima. Ukrajina je od Rusije tražila pristanak na međunarodna sigurnosna jamstva po kojima bi druge zemlje - uključujući ukrajinske saveznike koji bi također potpisali sporazum - stale u njezinu obranu ako bude ponovno napadnuta.
Željela je da se sporazum primjenjuje na "međunarodno priznate granice" Ukrajine, iako su ruske snage u tom trenutku i dalje pokušavale zauzeti Kijev. Ruski tim želio je da Ukrajina i sve druge potpisnice sporazuma ukinu sankcije protiv Moskve koje su uveli od 2014. i da javno pozovu druge zemlje da učine isto. Ukrajina je trebala prepustiti cijeli istočni Donbas i priznati Krim kao dio Rusije.
Popis od sedam točaka bio je okrenut protiv ukrajinskog nacionalnog identiteta, uključujući zabranu imenovanja mjesta po ukrajinskim borcima za neovisnost. Nacrt je uključivao ograničenja ukrajinskih oružanih snaga i broja tenkova, topničkih baterija, ratnih brodova i borbenih zrakoplova koje zemlja smije imati u svom arsenalu. Ukrajinci su bili spremni prihvatiti takva ograničenja, ali su tražili puno veće granice. Bivši visoki američki dužnosnik koji je bio upoznat s pregovorima tvrdio je da je Putin bio itekako zagrijan za takav dogovor budući da su ukrajinske snage žestoko odbijale ruskog neprijatelja. Međutim, američki dužnosnici bili su uznemireni uvjetima. Na sastancima s ukrajinskim kolegama visoki dužnosnik im je rekao: "Tiho smo rekli: ‘Razumijete da je ovo jednostrano razoružanje, zar ne?‘"
Čelnici iz Poljske, koja je bila rana i snažna zagovornica Ukrajine, bojali su se da bi Njemačka ili Francuska mogle pokušati uvjeriti Ukrajince da prihvate ruske uvjete, a prema europskom diplomatu htjeli su spriječiti da se to dogodi. U tu svrhu, kada se poljski predsjednik Andrzej Duda sastao s čelnicima NATO-a u Bruxellesu 24. ožujka, podigao je pred dužnosnicima tekst od 17. ožujka, tvrdi diplomat koji je bio prisutan. "Tko bi od vas potpisao?" pitao je Duda kolege. Nitko se nije oglasio. Nekoliko dana kasnije, 29. ožujka, predstavnici Rusije i Ukrajine sastali su se u istanbulskoj palači na Bosporu. Nekima su se razgovori činili kao napredak potaknut ruskim neuspjesima na bojnom polju.
U Istanbulu se činilo da Rusi podržavaju ukrajinski model neutralnosti i sigurnosnih jamstava i stavljaju manji naglasak na svoje teritorijalne zahtjeve. Nakon toga, glavni ruski pregovarač Medinski rekao je kako ukrajinska ponuda neutralnosti znači da je "spremna ispuniti glavne zahtjeve na kojima je Rusija inzistirala svih proteklih godina". Ukrajina je sažela predloženi dogovor u dokumentu od dvije stranice koji je nazvala Istanbulski komunike, koji nikada nije objavila. O statusu Krima trebalo je odlučiti u razdoblju od deset ili 15 godina, pri čemu je Ukrajina obećala da neće pokušati vratiti poluotok silom. Zelenski i Putin osobno su se trebali sastali kako bi finalizirali mirovni sporazum i postigli dogovor o tome koliko će ukrajinskog teritorija Rusija i dalje okupirati.
Ali ruski su dužnosnici u javnosti poslali različite signale o tome je li Kremlj doista spreman potpisati sporazum. Rusi i Ukrajinci vratili su se na višesatne pregovore putem videopoziva, razmjenjujući nacrte ugovora WhatsAppom, rekli su pregovarači, piše NYT. Početkom travnja, nakon što se Rusija povukla iz predgrađa Kijeva, slike masakriranih civila u predgrađu Buča šokirale su svijet. Za Ukrajince se ideja da bi njihova zemlja mogla postići kompromis s Rusijom činila daljom nego ikada.
Ali Zelenski, koji je posjetio Buču 4. travnja, rekao je da će se razgovori nastaviti.
"Kolege, razgovarao sam s RA", napisao je 10. travnja ukrajinski glavni pregovarač David Arahamia u WhatsApp poruci ukrajinskom timu. "Razgovarao je jučer sat i pol sa svojim šefom." "RA" je bio Roman Abramovič, ruski milijarder koji je u razgovorima igrao ulogu iza scene. Njegov "šef" bio je, dakako, Putin, koji je pozivao pregovarače da se koncentriraju na ključna pitanja i brzo ih razrađuju, napisao je Arahamia. "Nismo znali misli li Putin ozbiljno", rekao je bivši visoki američki dužnosnik NYT o tom događaju. "Nismo mogli zaključiti jesu li ljudi koji su razgovarali bili ovlašteni za to." Jedan ukrajinski pregovarač rekao je kako vjeruje da su pregovori bili blef s Putinove strane, no druga su ih dvojica opisala kao ozbiljne. Dana 15. travnja, pet dana nakon što je Abramovič javio Ukrajincima o sastanku s Putinom, ruski pregovarači poslali su nacrt ugovora od 17 stranica na stol svog predsjednika. Pregovarači su se složili da će se Ukrajina proglasiti trajno neutralnom, iako će joj biti dopušteno pridruživanje Europskoj uniji.
Velik dio sporazuma "neće se primjenjivati" na Krim i još jedan dio Ukrajine koji će se odrediti - što znači da će Kijev prihvatiti rusku okupaciju dijela svog teritorija bez priznavanja ruskog suvereniteta nad njim.
Članak 5
Ali ostale su neriješene ključne točke. Rusija je htjela da se domet ispaljivanja ukrajinskih projektila ograniči na 40 kilometara, dok je Ukrajina željela 280 kilometara - dovoljno da pogodi mete na Krimu. Rusija je još uvijek željela da Ukrajina ukine zakone koji se odnose na jezik i nacionalni identitet te da povuče ukrajinske trupe u sklopu prekida vatre.
Najveći problem, međutim, pojavio se u članku 5. U njemu je stajalo da će, u slučaju još jednog oružanog napada na Ukrajinu, "države jamci" koje bi potpisale ugovor - Velika Britanija, Kina, Rusija, Sjedinjene Države i Francuska - stati u obranu Ukrajine. Na užas Ukrajinaca, došlo je do ključnog odstupanja. Rusija je ubacila klauzulu da sve države jamci, uključujući Rusiju, moraju odobriti odgovor ako Ukrajina bude napadnuta. To je značilo da je Moskva mogla ponovno napasti Ukrajinu i zatim staviti veto na bilo kakvu vojnu intervenciju u ime Ukrajine. Bio je to naizgled apsurdan uvjet koji je Kijev odbacio kao kršenje dogovora. "Nakon toga nismo imali interesa nastaviti razgovore", rekao je jedan član pregovaračkog tima.
Dvije godine kasnije još nema naznaka da bi se Rusija i Ukrajina mogle vratiti za pregovarački stol. Čak i prije najnovijeg Putinova zahtjeva uoči početka švicarskog summita, stručnjaci su rekli da je teško zamisliti povratak na sporazum o kojem se razgovaralo 2022. godine. Ukrajina je odlučnija nego ikad u pridruživanju NATO-u, a to je poruka koju planira istaknuti na skorašnjem sastanku u Washingtonu. Stručnjaci vjeruju da bi kraj borbi moglo biti "zbrčkano primirje". Marc Weller, profesor međunarodnog prava s Cambridgea koji se specijalizirao za mirovne pregovore, očekuje da će se vodeće zapadne zemlje usredotočiti na obranu buduće borbene crte Ukrajine s Rusijom. "Željezna zavjesa sada će pasti na crtu okupacije kojom upravljaju Rusi diljem Ukrajine", rekao je Weller.