Od trenutka kada su ruski tenkovi prešli ukrajinsku granicu u veljači 2022., Kijev je imao snažnog i bezuvjetnog partnera u Varšavi. Da, bilo je tu određenih turbulencija tijekom predizborne kampanje u listopadu 2023., koje su dobrim dijelom bile i prethodno dogovorene u maniri kvalitetnog igrokaza za "na van", no Poljaci su dosljedno, pa čak i neovisno o tome tko im je u danom trenutku bio na vlasti, strastveno branili strateške i sigurnosne interese svojih unesrećenih susjeda.
Članica EU koja je tijekom godina zaradila status "ksenofobne" države, čvrsto zatvorenih vrata za sve migrante koji u Uniji žele naći sigurnost ili bolje sutra, preko noći je otvorila svoje granice te bespogovorno prihvatila više od četiri milijuna ukrajinskih izbjeglica, a istodobno je drastično jačala vlastite obrambene kapacitete te postala jedna od najnaoružanijih - a time i strateški najvažnijih - članica NATO-a.
Ekskluzivna iscrpna analiza točaka o kojima su Kijev i Moskva pregovarali na tri dosadašnja mirovna sastanka, objavljena ovaj vikend u New York Timesu, potvrđuje da je Varšava u ključnim trenucima lobirala za ukrajinske interese čak i onda kada je trebala zauzeti oštriji stav prema Njemačkoj i Francuskoj kao motorima europske kako unutarnje tako i vanjske politike.
Naime, prema dokumentima ekskluzivno objavljenima u NYT-u, poljski predsjednik Andrzej Duda, koji je u kolovozu 2020. izabran s liste konzervativne stranke Pravo i pravda (PiS), uplašio se da bi osovina Berlin-Pariz mogla izvršiti pritisak na Kijev da prihvati uvjete mira prema kojima bi, de facto, pristala na jednostrano razoružanje te bi agresoru donirala dobar dio svoga okupiranog teritorija. Zbog toga je Duda na briselskom sastanku s čelnicima NATO-a 24. ožujka okupljene upitao: "Tko bi od vas ovo potpisao?", aludirajući pritom na suludost cijele situacije.
Nastali muk za okruglim stolom potvrdio je kako je njegova procjena bila točna. Konteksta radi, ruski pregovarački tim tražio je ukidanje svih sankcija nametnutih 2014., kada je došlo do aneksije Krima, i priznavanje tog strateški važnog poluotoka te rudama bogatog Donbasa kao dijela Rusije. Od Kijeva su tražili i odustajanje od euroatlantskih snova te kresanje nacionalne obrane na tragikomičnu razinu.
- Ovaj rat nije samo okrutan i prepun zločina protiv čovječnosti, nego je u samoj svojoj srži i imperijalistički. Kremlj želi Ukrajince podčiniti, učiniti svojim slugama, želi koristiti ukrajinske resurse za vlastite potrebe, uništiti njihovu kulturu i oduzeti im pravo biranja vlastite budućnosti - istaknuo je pak poljski predsjednik Duda u govoru na dvodnevnom mirovnom summitu u švicarskim Alpama koji se održao ovog vikenda.
Riječi nije birao.
- Za razliku od ostalih europskih zemalja, Rusija nikada nije prošla kroz svoju dekolonizacijsku katarzu, nego ostaje jedan od posljednjih zatvora nacija na svijetu - oštro je zaključio, istaknuvši pritom kako bi, prema njegovoj procjeni, Kijev trebao dobiti pozivnicu za članstvo u NATO već ovoga srpnja, tijekom najavljenog summita u Washingtonu.
Svjestan je, naime, da bi Ukrajina punopravnom članicom NATO-a mogla postati tek kada formalno okonča rat jer bi u suprotnom, zbog famoznog članka 5. koji garantira da je "napad na jednu članicu napad na sve", kompromitirala sigurnost svih preostalih članica Saveza.
Međutim, Dudina podrška Ukrajini imala je i svoje izazove.
Poljski se predsjednik našao pod udarom kritika nakon što je nedavno izjavio kako "ni sam više nije siguran koliko ima smisla vraćati Krim Ukrajini zato što je poluotok, povijesno gledano, većinom i bio pod ruskom kontrolom".
Kijev je izjavom bio, blago rečeno, šokiran, a nastalu štetu promptno je pokušao barem djelomično amortizirati šef diplomacije Radoslaw Sikorski koji pripada novoj, Tuskovoj, proeuropskoj vladajućoj koaliciji, naglasivši kako "Varšava priznaje neovisnost Ukrajine u njezinim međunarodno priznatim granicama".