Ući danas u političko ili vojno vodstvo palestinskog militantnog pokreta Hamas posao je s ugrađenom kontradiktornošću u suštini. S jedne strane nudi relativno brzo napredovanje, ali s druge treba uzeti u obzir da napredovanje lako dovede do likvidacije, pa tako i u libanonskom šijitskom terorističkom pokretu Hezbolah.
Hamasu je, primjerice, krajem srpnja u Teheranu likvidiran dotadašnji vođa Ismail Haniyeh, vodstvo je relativno brzo izabralo novog koji je pao žrtvom izraelske vojske ni tri mjeseca nakon preuzimanja funkcije. Zbog toga se Khaled Meshaal, jedan od vječnih vođa Hamasa, drži podalje od pojasa Gaze, u Kataru. Svaka čast pokretu, ali draža je glava na ramenima. Vijesti govore da je opet u igri za lidera. Nije zbog toga vjerojatno sretan jer ako Izrael može likvidirati Haniyeha u Teheranu, svakako to može i u Kataru.
Ubojstvo Yahye Sinwara, dosadašnjeg lidera Hamasa, stvara novi okvir razvoju krize na Bliskom istoku, iako će teroristička skupina vjerojatno brzo imenovati novog lidera. Ipak, Sinwar je bio simbol odvratnog napada 7. listopada prošle godine većinom na izraelske civile i boravio je u pojasu Gaze.
Njegovo imenovanje u kolovozu nije izazvalo potrese jer je on upravljao vojnim operacijama te bio veći dio vremena izvan kontakta s liderima pokreta koji su izvan pojasa Gaze. Dijelom je to bilo kako bi osigurao da Izraelci ne presretnu njegove komunikacije pa ga tako lociraju, ali je istodobno bilo dobrodošlo jer je mogao provoditi svoje politike ne obazirući se na ostatak vodstva. Važan aspekt Sinwarovih politika objašnjava Ahmed Fouad Alkhatib iz bliskoistočnog programa Atlantic Councila: "Mnogi će u Gazi vjerojatno pozdraviti Sinwarovu smrt jer su bili bijesni na njega zbog bezosjećajnog zanemarivanja života palestinskih civila. Na njega se uglavnom gleda kao na psihopata koji je odveo Hamas ne samo u ekstremnijem smjeru, nego je tijekom svog mandata donio odluke koje su pogoršale izglede za razvoj Gaze".
Ipak, novi lider neće moći odmah nakon imenovanja prihvatiti mirovne prijedloge jer, uz grupaciju koja je sklona prestanku sukoba, i dalje postoji snažna frakcija koja zagovara rat s Izraelom. To je čvrsta točka u političkom svemiru izraelskog vodstva na koju će se oslanjati kako bi obrazložila nastavak agresije u pojasu Gaze.
Premijer Benjamin Netanyahu je na vrhuncu moći, ubio je lidera Hezbolaha i dva lidera Hamasa, ovaj potonji pokret vojno je zamalo pa razoren, na Zapadnoj obali je zaustavljen pokušaj izbijanja ozbiljnog sukoba koji bi se prelio i na Jordan, a stanje u sukobu na jugu Libanonu ide u prihvatljivom smjeru iako ima vojnih gubitaka. U takvim je okolnostima teško očekivati da Izrael pristane i na kakav dogovor koji bi išao protiv njegovih interesa koji uključuju potpuno izbacivanje Hamasa iz pojasa Gaze - želi i njegovo uništenje, ali Hamas je više od vojne formacije, to je društveni pokret zasnovan na ideji koji ima snažnu podršku unutar palestinskog korpusa. Ovo potonje Netanyahu ne želi razumjeti, kao što odbacuje i pojmiti da svaka izraelska bomba koja padne na civilne ciljeve u pojasu Gaze i šijitskom dijelu Beiruta kao posljedicu ima stvaranje nove baze novaka koje će ne nužno Hamas, ali neka druga takva organizacija iskoristiti u nekoj budućoj borbi. Izbjeći takav scenarij nije jednostavno, to uključuje mjere pomirenja i izgradnju povjerenja što nije moguće dok vlada u Jeruzalemu odbacuje i spomen formiranja palestinske države.
Ključni problem izraelsko-palestinskog pitanja ostaje nepostojanje izraelskog plana budućnosti palestinskog korpusa što opravdavaju temeljnom idejom Hamasa - uništenjem Izraela. Prekinuti ovaj začarani krug nije i neće biti jednostavno i tražit će promjene obje strane. Novi lider Hamasa, tko god bio, mogao bi promjenom pristupa dobiti podršku međunarodne zajednice. Naglašavam kondicional.
U bliskoistočnoj jednadžbi uvijek postoji obilje nepoznanica, a na putanju zbivanja snažno će utjecati odluka Izraela o odgovoru na iranski napad balističkim projektilima od 1. listopada ove godine. Netanyahuova vlada bi u jednom boljem svijetu mogla smatrati da je težak udarac Hamasu dostatan odgovor, ali mi ne živimo u boljem svijetu. Upravo obrnuto, sada bi najdesnija vlada u povijesti Izraela mogla zaključiti da je trenutak za snažan udarac. Iran je na ubojstvo Sinwara odgovorio suzdržano, "ojačat će duh otpora", Teheran se grozi mogućeg širenja sukoba jer je svjestan da nema snage parirati Izraelu i saveznicima. Zato je proteklih dana poslao ministra vanjskih poslova u obilazak arapskih zemalja kako bi im prijetio, a ustvari ih molio da ne pomažu Izraelu.
Washington je svjestan niza nepoznanica pred kojima se nalazi Bliski istok pa će državni tajnik Antony Blinken opet na put u regiju. Nada umire posljednja, ali mnogi se s pravom pitaju ima li više uopće nade za smirivanje rata na Bliskom istoku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....