CNN je pojeo svijet koji je sam stvorio: Danas svi imaju vijest sad i odmah

Tijekom desetak dana u kojima je došlo do naftne katastrofe zbog eksplozije platforme u Meksičkom zaljevu, na njujorškom Times Squareu postavljena teroristička bomba i trajala potraga za počiniteljem, burza doživjela dramatičan pad zbog grčko-europske dugovne kataklizme, a Britanija prolazila kroz povijesne izbore, CNN je radio najbolje što i dosad - izvještavao je uživo, permanentno i s mjesta događaja. Gledanost u SAD-u prvih dana svibnja porasla je čak 51 posto u odnosu na travanjske brojke i znatno više nego svim ostalim kabelskim televizijama.

Nije bilo nimalo lako

No ipak nedovoljno da se s drugog nanovo vrati na prvo mjesto i prestigne pristrani i huškački, ali očito od dijela nove publike podijeljene Amerike omiljeniji Fox News. Za CNN, koji je u jednom trenutku krajem 2009. pao čak na četvrto mjesto među kabelskim TV postajama u SAD-u, bio je to nemali poticaj.

Nije li to, ipak, bio njegov labuđi pjev? Jer svoju tridesetogodišnjicu - prva CNN-ova emisija bila je 1. lipnja 1980. godine - legendarna tvorevina Teda Turnera dočekuje mnogo tiše i neprimjetnije od dana neponovljive ekskluzivnosti i slave.

- Ideja za CNN došla mi je kada sam u Atlanti okrenuo radijsku postaju WGST i čuo spikera da kaže nešto kao ‘samo vijesti sve vrijeme’. Pomislio sam: radijska postaja sa 24 sata vijesti! Zašto to ne bi moglo i na televiziji?! - ispričao je Turner.

Kada je počelo prvo emitiranje iz nevelikog country cluba koji je zakupio u Atlanti, nije znao da će za pet godina morati tražiti novi, veći prostor te ga kupiti u paketu s košarkaškim timom Atlante Hawks (sove). Kao i da će za desetak godina njegovi nepoznati i slabo plaćeni voditelji postati zvijezde koje će tražiti astronomske honorare, a rodna Atlanta nanovo postati centar i oživjeti zahvaljujući njegovoj TV postaji. Naravno, i da će on, koji je počeo biznis u billboard agenciji svojeg oca, postati jedan od najbogatijih Amerikanaca, a 1991. godine i prvi čovek iz medija kojeg je magazin Time proglasio osobom godine.

- Nije tako lako kako izgleda - reći će kasnije, a autor Porter Bibb uzet će tu njegovu rečenicu za naslov svoje knjige o usponu CNN-a.

I doista nije bilo. U početku su njegovu TV postaju Cable News Network (Mreža kabelskih vijesti) ili CNN, koja se jedva mogla vidjeti preko ulice, odnosno u svojem okolišu, i nije dosezala ni do Washingtona, podsmješljivo zvali Chicken Noodle Network (Mreža pileće juhice).

Riječ ‘strani’ je zabranjena

“Ted ne može misliti 20 sekundi unaprijed. Ali može 20 godina. Nema ničega genijalnog u njemu osim toga što je genij”, u svojoj autobiografiji piše o vizionarskom osnivaču jedna od prvih zvijezda koja se priključila CNN-u, Larry King, i dodaje da je u vrijeme kada su svi satelite shvaćali predmetom međunarodne utrke, špijunaže i podjele, “Ted Turner vidio satelit kao način da se ljudi spoje. Kada je vodio CNN, bilo je malo pravila. Jedno od njih bilo je da se ne smije upotrijebiti riječ ‘strani’. Za Teda Turnera nije bilo strane zemlje. On vjerojatno nije ni shvatio koliko je to bilo dalekovidno. Nitko još tada nije ni govorio o globalizaciji…. Jednom mi je rekao: Kada gledam Atlantu, ne mislim o njoj kao dijelu Sjedinjenih Država. Razmišljam gdje je na zemaljskoj kugli.”

Tako je, poslije CNN-a u SAD-u, zbog razlikovanja poznatog i kao CNN US, Turner 1985. godine pokrenuo i CNNI (International - međunarodni), u prvo vrijeme namijenjen biznismenima u hotelima, ali potom jedan od primarnih svjetskih informativnih kanala, s više centara emitiranja, i dalje rame uz rame s BBC Worldom. Danas se gleda u 212 zemalja. A CNN ima 36 ureda - 10 američkih i 26 diljem svijeta te 4000 zaposlenih. Otpočetka, a i danas, CNN US “gostuje” na CNNI-ju s vodećim programima, a posebno se priključuju prilikom “živih” prijenosa ključnih događaja. Prije toga, 1982., nastao je i drugi američki kanal, CNN Headline News, na kojem su se kratke vijesti permanentno okretale u razmacima od pola sata, pa se svatko mogao uključiti u bilo koje vrijeme dana ili noći. Bilo je to u vrijeme kada su se u Americi TV vijesti gledale uredno, u određenim večernjim terminima, na redovitim mrežama ABC, NBC i CBS, pa je CNN sa svojim konceptom konstantnog emitiranja živog materijala, koji je govorio više od svake riječi, bio novina.

Prvi prijenos rata uživo

Kada je 28. 1. 1986. shuttle Challenger eksplodirao pri polijetanju, CNN je bio jedini koji je događaj prenosio uživo. Potom i druge dramatične događaje. I kraj Sovjetskog Saveza i rušenje Berlinskog zida. A onda je 1991. došao prvi Zaljevski rat. Sjećam se da sam kao izvjestiteljica krenula tamo na teren, a početak rata doživjela u hotelskoj sobi u Turskoj, upravo uz CNN. Prvo su emitirali slike američke vojne mašinerije. A onda je kasno navečer 16. siječnja počeo prvi prijenos rata uživo u povijesti. Iz bombardiranog Bagdada, zabarikadiran u hotelu Al-Rashid, javio se CNN-ov reporter:

Utjecaj na Pentagon

- Ovdje Bernie Shaw. Vani se nešto dešava… Kraj mene je Peter Arnett. Opisat ćemo vam što vidimo… Nebo nad Bagdadom je obasjano… Vidimo nešto kao munje…

S “tri velika”, kako su ih ubrzo nazvali, reportera u Bagdadu, Woolfom Blitzerom u Pentagonu i Christiane Amanpour na jednom od američkih razarača, CNN je bio nenadmašiv. Prvi je put po gledanosti prešao i tri redovite američke televizijske mreže. No i zaradio CNN-u kritike za idealizaciju rata, koji je bio mnogo suroviji nego što ga je CNN sa svojih mjesta mogao vidjeti. CNN-ovi prijenosi uživo, u vrijeme dešavanja, nisu bili samo izvještavanje. Njihov utjecaj na donošenje vladinih odluka postao je toliki da je u Pentagonu skovan termin “CNN efekt”. Nastavilo se to tijekom ratova na prostorima bivše Jugoslavije i drugih svjetskih događaja. Kao i 11. rujna 2001., kada je CNN bio prvi koji je izvijestio o udaru zrakoplova u Svjetski trgovinski centar. No, vremena su se promijenila. Pošto se Turner Broadcastin Systems 1996. spojio s Time Warnerom, Ted Turner je ostao “vladati” CNN-om. No kada se 2004. povukao i otišao s mjesta predsjednika, TV postaji je počela nedostajati njegova pokretačka snaga. Istodobno, u SAD-u je na CNN-ovom uzoru nastalo 70 kabelskih postaja sa stalnim emitiranjem vijesti. Tako da gledanost CNN-a konkurencija ugrožava upravo konceptom koji ga je stvorio i uzdigao.

Osim toga, izgleda da slogan “CNN - ime kojem Amerika najviše vjeruje” nije više u modi. Dio publike očito preferira strastvenost i pristranost, odnosno kako ankete govore - “jaka mišljenja i uvjerenja”.

Širenje na web i YouTube

CNN je danas u Americi ne glavna nego samo jedna od TV postaja. I to u krizi u kojoj se ne zna osvježiti. Prije kratkog vremena, nakon 27 godina, napustila ga je i zvijezda Christiane Amanpour i otišla u ABC. Ono što je Ted Turner predvidio o tisku prije 30 godina - nazivajući ga “načinom širenja vijesti koji ćemo prerasti” - dešava se sada možda i televiziji. Nastojeći se modernizirati u novim medijima, CNN je 1995. godine pokrenuo svoj Web site, koji je iza SMNBC-ja i Yahoo.coma treći izvor web vijesti u svijetu. Da bi stigao do nove publike, ima i redoviti kanal na YouTubeu za SAD, a odnedavno i na tamošnjim iPhonima preko AT&T mreže. Kada je 2005. proslavljala četvrt vijeka, TV postaja koja je pretvorila TV vijesti u konstantni perpetuum mobile - do tada su ljudi u SAD-u čitali tisak ujutro i gledali TV vijesti navečer - izbacila je slogan “Ne možete zamisliti svijet bez nas”. No svijet koji je stvorila - onaj u kojem se sve dobiva sada i odmah - ostavlja je za sobom i ide dalje.