Kad je otkriveno jezivo dvorište splitskog psihijatra, puno pasa za koje se od početka sumnja da su bili uzgajani za borbu, razmišljalo se samo kako da ih se od tamo spasi. Jedan od onih koji su odmah preselili je do tad bezimeni mužjak, koji je dom je našao u zadarskom azilu, gdje je i dobio ime Atos.
Odmah se pokazalo kako je riječ o psu nevjerojatnog karaktera. Od nesretnika koji se boji vlastite sjene, što je i razumljivo s obzirom na uvjete u kojima je živio, malo po malo postao je miljenik svih: kako volonterki koje u azilu brinu o psima, tako i onima koji su došli u posjetu. Nedavno je čak i darovao krv, čime je spasio život drugom psu.
Gledajući ga kako komunicira s ljudima i drugim psima, teško je bilo povjerovati odakle je došao. Nije mu bilo za zamjeriti i da mrzi ljude, jer od naše vrste ništa dobro nije doživio sve do časa kad je došao u azil.
I premda je mnogima bio divan, volonteri su bili svjesni činjenice da šanse za njegovo udomljenje nisu pretjerano visoke. Ipak, postojala je nada da će se naći neko baš za njega. I, kako se ispostavilo, taj netko postoji. On je Atosa odveo doma.
- Udomljenje je to koje je obilježilo ovu godinu! Netko te htio učiniti gladijatorom, da se boriš i gineš radi njegove zabave. Ne znam kako smo baš tebe izabrali od njih 70, ali drago mi je da jesmo. Drago mi je da smo ti pokazali da ljubav stvarno liječi sve, pa i najgore rane. Naš zajednički put nije bio lagan, ali išli smo polako.
Rane izvana smo lako zaliječili, ali trebalo je vremena da ti duša ozdravi. Čekali smo one prave da ti dođu i jesu. Sad nek te njihova ljubav dalje hrani, idi i rasti, ‘cvitaj‘... Još puno toga te čeka da otkriješ, nisi zakasnio, novi život je tu - poručile su Atosu na rastanku volonterke azila.