Poznato je kako neke vrste životinja na meniju imaju i neke daljnje ili bliže srodnike. Recimo, za zmije je poznato kako određene vrste jedu druge zmije. No, do sada nismo znali da će burmanski piton za ručak pojesti mrežastog pitona. Sve je snimljeno, pa je tako poznato kako je burmanski bio dugačak više od tri metra. Za njegovu žrtvu točna dužina nije poznata, jer u trenu kad su viđeni, taj je nesretnik već bio na polovici probavnog trakta svog napadača.
Burmanski piton (Python bivittatus) i mrežasti piton (Malayopython reticulatus) su vrste koje se mogu vidjeti u prirodi Bangladeša. Dok je burmanski široko rasprostranjen, mrežastih ima samo u područjima Sylhet i Chittagong. Obje vrste mogu se pronaći u okrugu Bandarban, bilo da žive u šumama, vrtovima ili na farmama.
Tamo gdje se njihova područja križaju, ove se zmije mogu natjecati za resurse jer su obje sklone gušterima, pticama i sisavcima za večeru. Njihovi obroci uključuju i veće životinje: majmune, jelene, pa čak i divlje svinje. Oni su vrlo vješti predatori, što znači da kada piton susretne drugog pitona, rezultati mogu biti problematični.
Takav je prizor otkriven u okrugu Bandarban još u listopadu 2020. godine na farmi divljih životinja Akiz. Na tom su mjestu autori novog rada, koji je objavljen u časopisu Reptili & Amphibian, naišli na burmanskog pitona s poprilično velikim zalogajem u ustima.
- On je ulovio mrežastog za rep i čvrsto se omotao oko svojeg plijena prije nego ga je progutao. Manji se pokušavao obraniti, ali nije uspio. Hranjenje je trajalo dva sata. Koliko znamo, ovo opažanje je prva dokumentirana grabežljivost burmanskog nad mrežastim - stoji u studiji, piše IFL Science.
Iako je okršaj titana u Bangladešu loše završio, odnosi između burmanskih i drugih vrsta pitona nisu uvijek tako hladni. U južnoj Floridi, recimo, prirodom gmižu životinje koje govore da pitoni mogu biti veoma nježni prema drugima. Dokaz je hibrid između njih i indijskog pitona (Python molorus), koji se sjajno prilagodio svojem okolišu.