Ekstremni vremenski uvjeti sve su češći. Ove godine i prije nego što je ljeto službeno počelo pogodio nas je toplinski val koji još traje. Koje su značajke toplinskog vala, zašto dolazi do tolikog porasta temperature i što pokazuju dosadašnja mjerenja?
- Mjerenja potvrđuju porast učestalosti i trajanje toplinskih valova posebice tijekom zadnjih desetljeća u većem dijelu svijeta. Toplinski val nema strogu definiciju jer ona ovisi o prostoru gdje se dogodio; uglavnom, radi se o produljenom periodu natprosječne temperature i bez ozbiljnije oborine nad nekim područjem, recimo, barem veličine Jadrana pa na dalje, k većoj skali i u trajanju od barem 10-ak dana – kaže prof.dr.sc. Branko Grisogono s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu.
Do toplinskih valova, pojašnjava, dolazi zbog više razloga koji mogu biti istovremeni, tj. povezani.
- Glavno je jako prostorno meandriranje suptropske i/ili polarne mlazne struje koje je kvazistacionarno. Drugi razlog je natprosječno visoka i dugotrajna razlika površinske temperature oceana i kontinenta; dalje, mogu postojati stratosferski efekti, itd. - kaže prof. Grisogono pojašnjavajući ove ekstremne vremenske uvjete.
Govoreći o tome kakve su projekcije o porastu temperature ističe kako projekcije pokazuju neupitno zagrijavanje kopna i mora tijekom više od idućih 100 godina.
- Prizemna temperatura je tek jedan od bitnih meteoroloških i klimatskih polja jer se radi o jakom međudjelovanju s poljem vjetra, tlaka, oborine, stanjem podloge, itd. - kaže prof. Grisogono.
Zanimalo nas je i što pokazuju klimatski modeli i scenariji za sjever, što za jug, posebice za Mediteran. Također i koliko su te projekcije pouzdane, jesu li se dosad one iz nekih ranijih razdoblja u praksi ostvarile.
- Ako mislite na Europu, Skandinavija bi trebala u prosjeku biti toplija nego u prošlom stoljeću i s više oborine, što im je idealno za poljoprivredu, energetiku i turizam. Međutim, to može biti upitno za 22. i 23. stoljeće i dalje jer Golfska struja može bitno oslabiti te ne donositi relativno toplo i dovoljno vlažno vrijeme Skandinaviji, tj. postoji mogućnost da Skandinavija postane slična zapadnoj Kanadi u tom slučaju. Mediteran postaje u prosjeku sve topliji i suši, naravno, uz povremene prodore olujnog, vlažnog nevremena, ‘ a la medicane-a’ (jake ciklone koje pomalo sliče na male uragane) – pojašnjava naš sugovornik.
Nadalje, prof. Grisogono kazuje kako su modelske projekcije klime “najbolje oruđe koje imamo na raspolaganju za taj zadatak, uz sve svoje slabosti, jer to su ipak samo (napredni) modeli”.
- Bolje bi ih bilo zvati simulatorima nego modelima. Do sada su se pokazali točnim u predznaku i osnovnim značajkama klimatskih aktualnih promjena, ali imaju slabosti u regionalnim varijacijama tih promjena; pragmatični su, djelomice forsirani poznatom klimom. Stalno se radi na poboljšanjima tih modela, to je jedno od ključnih znanstveno-tehničkih zadataka čovječanstva – kazao je odgovarajući na upit o tome koliko su klimatski modeli pouzdani.
Kad je riječ o Mediteranu, pitamo koliko često se na mediteranskom području ponavljaju suše, odnosno koliko traju sušna razdoblja i u kojim područjima se najviše povećava broj dana bez kiše.
- Sve češće i češće... U prosjeku razdoblja suše traju sve dulje i češća su u istočnoj Slavoniji i Dalmaciji nego drugdje u Hrvatskoj. Suša, za razliku od npr. poplave, nema dobro definiran početak i kraj; jednu definiciju suše koriste meteorolozi, drugu hidrolozi, a treću agronomi, itd. I to ima smisla. A za točne brojke, valja se obratiti DHMZ-u – kaže prof.Grisogono.
Promjena klime utječe na smanjenje snježnog pokrivača i topljenje leda, na porast razine mora, zakiseljavanje oceana i mora te gubitak bioraznolikosti. Može li se to zaustaviti ili ublažiti?
- Da, to je dio tih utjecaja. Zaustaviti se to ne može, jer klimatski sustav Zemlje ima svoje pamćenje i tromost pa ne mari, srećom, za npr. bilo koju političku nedosljednu kratkotrajnu odluku. Međutim, recentne brze klimatske promjene mogu se ublažiti; postoje mjere ublažavanja tih promjena, kao i prilagodbi tome, ali to je tema za sebe. Ono što svi zaboravljamo ovdje jest – adekvatno obrazovanje; to je nužno ako se doista želimo nositi s tim problemom, a posebice za Hrvatsku je to važno za agro, energo i prometno-turistički sektor – naglašava prof. Grisogono.
Na pitanje koliko se povećala razina mora, odgovara kako je srednji nivo svjetskih mora porastao za 20-ak cm tijekom zadnjih 100-tinjak godina, ali se to ubrzava. Reći će i kako srednja razina mora nije glavni, već popratni problem; veći su problem učestale obalne oluje i pripadna poplavljivanja.
Prigodom obilježavanja Svjetskog dana oceana 8. lipnja naglašava se njihova važnost za planet, s obzirom da oceani pokrivaju oko 70 posto Zemljine površine, važni su za prehranu čovječanstva i bioraznolikost. Oni reguliraju klimu i vrijeme, stvaraju najmanje 50 posto kisika na planetu i apsorbiraju velik dio ugljikovog dioksida koji proizvodimo. No, mogu li oceani uslijed globalnog zatopljenja i dalje primati CO2 i kisik?
- Veliko je pitanje dokle će oceani moći biti deponij za CO2, itd. Neke najnovije studije tvrde da postoji kritična točka dokle je to uspješno, a iza toga ide pad u efikasnosti; naime, topla mora izbacuju plinove, najjednostavnije rečeno, i ne toleriraju plankton, CO2, O2, itd. - zaključuje prof.dr.sc. Branko Grisogono.
Dodajmo, kako je za nadati se da će se situacija poboljšavati na putu koji je EU zacrtala prema ostvarenju ambicioznog cilja – postati prvi klimatski neutralan kontinent do 2050. godine.
Na tom tragu je i novi Europski propis o klimi koji je u četvrtak odobrio Europski parlament. Novim zakonom o klimi povećava se cilj EU-a u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030., s 40 posto na najmanje 55 posto u odnosu na razine iz 1990. godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....