Zloglasne svemirske kučke su se vratile, i dobrog su zdravlja, hvala na pitanju.
‘Alien: Romulus‘ s teretom nemogućih očekivanja konačno je, sedam godina od posljednjeg nastavka, sletio u kina, a ako je suditi po neuobičajeno dugom redu pred IMAX dvoranom zagrebačke Arene na pretpremijeri usred kolovoza, kad je metropola ‘grad duhova‘, još uvijek ima gladnih, itekako.
Ova sad već 45 godina stara SF franšiza, osamdesetih je ozbiljno utjecala na povijest kinematografije i formirala ukus čitave generacije, a prema prvim predviđanjima tijekom premijernog vikenda Romulus bi na svjetskim kino blagajnama mogao pokupiti kakvih 75 milijuna dolara što je praktički ukupni budžet utrošen na snimanje.
- Sretno i nemoj zajebati, napisao je Sir Ridley Scott, idejni tvorac i redatelj prvog Aliena (1979.) urugvajskom horor wunderkindu Fedeu Alvarezu koji ovaj film potpisuje kao koscenarist i redatelj, ali ako ćemo iskreno ni prznica Scott se posljednjih godina nije držao vlastitog savjeta.
Istina je, prvim filmom upisao se u povijest i stvorio, uz pomoć bolesnog uma H.R. Geigera jedno od najstrašnijih filmskih čudovišta svih vremena, samo da bi kasnije i sam pridonio reputacijskom urušavanju franšize.
Kultni SF horori
Evo stoga povijesti serijala, ukratko, da znate gdje smo stali.
Nastavak Scottovog remek- djela 1986. snimio je James Cameron, a danas se njegov ‘Aliens‘ smatra najboljim ratnim hororom svih vremena. Trojka je pala u ruke tada mladom Davidu Fincheru koji je 1992. godine izveo jedan od najkontroverznijih poteza u povijesti serijala i doslovno (pazite, ide spoiler star 32 godine)- ubio sve glavne junake uključujući i Geigerovo čudovište.
Producenti 20th Century Foxa ideju su prvo odobrili, pa se uspaničili, pa Finchera htjeli izgurati, a konačni bastard koji je prikazan u kinima podijelio je publiku koja se i danas svađa oko njega. Nekima je film sa šokantnim krajem (a bogme i početkom) travestija, a nekima sjajan završetak mračne svemirske odiseje glavne junakinje Ellen Ripley (Sigourney Weaver).
Nakon toga se uglavnom glavinjalo, križalo Aliena s Predatorom, a u amanet ostaje i teško podcijenjena četvorka Jeana Pierrea Jeuneta za koju je crnohumornu priču napisao tada relativno nepoznati Joss Whedon.
I tu se negdje na pozornicu vraća Ridley Scott s ambicioznom idejom trilogije koja je od klasične premise ‘ukletog broda s čudovištem‘ franšizu trebala pretvoriti u promišljanje ljudskog bitka, kolonizacije svemira, traženja Boga i svih sličnih ideja kojih se deda Ridley pred karijere mogao domisliti.
Dobili smo tako Prometheusa i Covenanta, ali filmovi nisu dobro sjeli ni kritici ni fanovima, a ni masovnoj publici, pa se unatoč solidnoj prođi u kinima od svega odustalo i Aliena se ostavilo u rasulu.
Dolazimo sada do Romulusa, projekta očito prvotno osmišljenog na nekom sastanku u središnjici Disneya (otkupili su prava zajedno s cijelim katalogom 20th Century Foxa) gdje je ingeniozno odlučeno da se serijal mora vratiti- korijenima.
Alvarez je, srećom, za taj veliki reset bio dobar izbor.
Urugvajac, očito fan, s puno je pažnje i strasti pristupio filmu i štreberski napravio točno ono što se od njega očekivalo, i u korporaciji i po raznim internetskim fan forumima gdje se godinama kmeči kakvi Alieni ‘ne smiju biti‘ i ‘kakvi bi morali biti‘.
Alien: Romulus je stoga punokrvno ljubavno pismo serijalu.
Idemo ispočetka
Dobili smo tako ‘Alien: Best of‘, nikad zapravo revolucionaran, ali uvijek napet, često fascinantan, i povremeno gadan SF triler s par sjajnih akcijskih sekvenci, puno terora, krvi do koljena i predivnih, začudnih kadrova svemirskih kolonija, brodova, stanica, njihovih interijera i eksterijera.
Teško je reći što je Romulus na kraju- prequel, reboot, midquel ili sequel? Prije svega je ‘Greatest hits‘ kompilacija.
Alvarez je uzoran đak, pazio je na satu, pa se tako ispravno odlučio i za ključnu stvar- koristio je praktične efekte i animatroniku umjesto kompjuterskih, i to na način kako su to osamdesetih radili ‘kul klinci‘, a danas senatori Scott i Cameron.
I stoga je, da bude posve jasno ‘Alien: Romulus‘ dobar film, na trenutke izvrstan, s završnom sekvencom koja će podijeliti gledatelje.
Pa ipak...
Teško je to napisati, posebno gorljivom fanu poput mene, no Alien je ‘mrtva‘ franšiza. I Alvarezov film baš zato što je uspjeli remiks najboljih stvari iz starih filmova to najbolje dokazuje.
Nadam se da sam u krivu, ali serijal više nema ništa novog za reći. Sve smo već vidjeli, sve se već probalo.
Težak život u kolonijama? Kvačica. Zla korporacija koja izrabljuje plave ovratnike u ime profita? Kvačica. Napušteni brod pun mračnih hodnika u kojima vreba svemirsko čudovište? Kvačica i još jedna kvačica. Posada koja se upustila u nešto što ne razumije pa sada jedan po jedan član umire strašnim smrtima? Pa koliko još puta to moramo gledati? Ma koliko dobro bilo režirano, brutalno, krvavo ili strašno i napeto?
Malo i o radnji.
Cailee Spaeny (zasjala je u ovogodišnjem hitu ‘Civil war‘) glumi Rain, mladu šljakericu iz rudnika neke svemirske kolonije koja zajedno sa svojim androidom Andyjem (iznenađujuće dobri David Jonsson) sanjari o slobodnom životu na udaljenom planetu.
Zajedno s nekoliko jednako mladih, prljavih, siromašnih i besperspektivnih prijatelja odlučuje se pohoditi napuštenu svemirsku stanicu Renaissance (sastoji se od dva dijela- Romulusa i Remusa) i tamo ukrasti komore za hibernaciju kako bi pomoću njih ilegalno otputovali na daleki svijet i počeli novi život.
Kad jednom stignu tamo, otkriju kako su se na stanici koja će za 36 sati udariti u pojas asteroida, provodili tajni eksperimenti sa xenomorfima, a ubrzo i oni postaju lovina...
Alvarez i njegov koscenarist Rodo Sayagues lukavo povezuju sve filmove u koherentnu radnju i slažu mozaik koji istovremeno podsjeća na ostale nastavke, ali ih koristi i za guranje priče naprijed, koja je vremenski smještena između prvog i drugog dijela.
Akcija oduzima dah
Tih skrivenih tzv easter eggova je toliko da ih u prvom gledanju sigurno nećete sve povezati, a u pomalo bizarnoj AI generiranoj cameo ulozi vraća se i jedan od junaka iz prijašnjih filmova čije ime ne bi bilo fer otkrivati unaprijed. Sve skupa je iznenađujuće logično i pametno smišljeno. Film poštuje prljavi low tech retro future dizajn prva tri filma, a Spaeny i Jonsson posebno su dobri u ulozi ‘brata i sestre‘ (otuda i naslov Romulus je l‘?)
Film također sadrži i jednu istinski briljantnu akcijsku sekvencu koja uključuje kiselinu xenomorfa i nultu gravitaciju (vidjet ćete kad krene) i završni obračun koji je toliko bizaran i vizualno degutantan da će mnogima pokvariti ukupan dojam.
Svašta smo već vidjeli u ovim filmovima, uključujući i naznake seksa Ripley i xenomorfa, ali Alvarez je u zadnjih 15 minuta otpustio kočnice i pokušao ‘ići do kraja‘. Koliko je u tome uspio, prosudite sami.
Da zaključimo: Romulus je sjajna ljetna horor poslastica, povratak u slavne dane franšize i sjajnih dva sata u kinu (IMAX obavezno, ako možete), ali film istovremeno služi i kao tepih pod koji se pokušava sakriti činjenica da serijal više nema ništa novo za ponuditi te potvrda i konačno priznanje Davidu Fincheru da je ipak on bio u pravu.
Čini se da je doista sve trebalo završiti s trojkom, ali ako se već novi nastavci moraju snimati, onda je utješno da su dobri kao ovaj Alvarezov.
Uđite u dvoranu bez očekivanja, uživajte u paklenoj vožnji, a ako ste se nadali da će film donijeti obećanu revoluciju, sami ste si krivi.