Zagrebački liječnik piše o svom iskustvu sagorijevanja zbog posla, preopterećenosti, umoru, gubitku motivacije i nezadovoljstva od kojih se još uvijek oporavlja, a u tom procesu najveću pomoć imao je od supruge Tajane i kći Lole.
Prije osam godina vodio sam start-up tvrtku Core Interface i dok su stvari išle dobrim putem, svakodnevno balansiranje između obitelji, radiologije i firme se moglo koliko - toliko kompenzirati. S vremenom i slabijim rezultatima svakodnevica je postala stresna: pozivi i e-mailovi, obaveze koje te konstantno pritišću, a rezultat izostaje. U početku nisam prepoznao simptome burnouta, misleći da je to samo prolazni umor, jer nisam dobro spavao. No nakon nekog vremena sam počeo gubiti interes za posao i osjećao sam se iscrpljeno. Svakodnevno sam bio preplavljen obavezama i pritiscima, stalno online i pod stresom. U toj završnoj fazi vođenja start-upa, gubio sam motivaciju i energiju. Osjećao sam se potpuno iscrpljeno i bezvoljno, što je kulminiralo nemogućnošću da otvorim e-mail ili Facebook. Doslovno sam imao blokadu - i to skoro dvije godine. Proces oporavka trajao je, čak bi rekao da neke simptome još osjećam, ali sada znam kako se nositi s njima. Izolirao sam se od viška stresa, firmu smo zatvorili, morao sam otvoriti i novu mail adresu za nužnu komunikaciju i prebacio sam fokus na radiologiju i obitelj. Mali zadaci postali su terapija, a obitelj je bila ključna za moj oporavak. Prioritet je postalo pronaći vremena za sebe i najbliže. Moja supruga i dijete pružili su mi neizmjernu podršku. Njihova ljubav i razumijevanje bili su ključni za moj oporavak. Najteže je bilo osjećati se potpuno iscrpljeno i bezvoljno, ali korak po korak, rješavajući male zadatke, pronašao sam ravnotežu. Naučio sam da neodrađeni zadatak nije kraj svijeta, već se problem često sam riješi. Šetnje u prirodi, fizički rad i mentalni napori postale su prilike za vraćanjem snage.
Danas gledam na taj period kao na važnu lekciju. Naučio sam puno o sebi, svojim granicama i kako bolje upravljati stresom. Taj period mi je pomogao da shvatim što je zaista važno u životu - zdravlje, obitelj i unutarnji mir. To kao da je citat iz "Kung Fu Pande", ali zaista je tako. U filmu našeg života mi imamo glavnu ulogu i potrebno je da glumac bude na razini zadatka. To nije moguće ako se guši u zadacima bez smisla i produktivnosti, ispražnjen i bez snage. Moj savjet svima koji se osjećaju isto ili idu prema tome je da prepoznaju znakove burnouta i na vrijeme poduzmu potrebne korake. Fokusirajte se na male zadatke, tražite podršku i ne bojte se usporiti. Važno je pronaći ravnotežu i posvetiti se sebi i svojim najbližima. U mojem slučaju se radilo o blažem sagorijevanju, ali najvažnije je da se ne libimo tražiti i pomoć stručnjaka, jer briga za mentalno zdravlje (koje nije odvojivo od fizičkog) mora biti u fokusu svake osobe, kako bi mogla funkcionirati i u svojoj zajednici. Fizička aktivnost je također ključna za oporavak, zdrav duh u zdravom tijelu. Utišajte nebitne notifikacije… vrijeme za sebe ne uključuje mobitel, nego vrijeme za oporavak duše, pronađite ga i iskoristite ga. I ne zaboravite spavati!