Radiolog Natko Beck sa suprugom Tajanom

 Neja Markičević/CROPIX
RAZOTKRIVANJE

Omiljeni zagrebački liječnik govori o supruzi Tajani, zajedničkom projektu i otkriva kako je preživio burnout

Natko Beck sa svojom životnom odabranicom uskoro na Zrinjevcu organizira Back Together Summit koji donosi najvažnije zdravstvene teme i besplatne preglede.

Natko Beck sa svojom životnom odabranicom uskoro na Zrinjevcu organizira Back Together Summit koji donosi najvažnije zdravstvene teme i besplatne preglede.

Natko Beck sa suprugom Tajanom organizira Back Together Summit koji se ove subote 8. lipnja održava na Zrinjevcu, a donosi najvažnije zdravstvene teme i besplatne preglede. Omiljeni liječnik s TV ekrana otkriva što posjetitelje očekuje na Zrinjevcu, koliko sati radi, kako je preživio burnout te gdje pronalazi mir

Koja je ideja Back Together Summita?

Ideja i motivacija da se pokrene ovakav projekt je približavanje medicine ljudima, uspostavljanje komunikacijskog kanala između svih dionika. Cilj je da svatko može pronaći informacije koje ga zanimaju, educirati se o toj temi od najvećih stručnjaka. Neka romantičarska ideja da svi skupa trebamo mijenjati sustav da bude najbliže trenutnim medicinskim standardima. Idealistička ideja pomoći svijetu da bude zdraviji, a takav nam je i slogan ‘Zajedno za zdraviji svijet‘. Za to nam je potrebna dobra komunikacija u svim smjerovima.

Koje nas teme očekuju na ovogodišnjem summitu?

Puno interesantnih tema: propitivati ćemo sustav i kako ga učiniti boljim, a isto tako želimo znati i koliko je danas održivo boriti se za zdravlje i dugovječnost te što nam donosi novi personalizirani pristup. Ciljano ćemo se baviti i ženskim zdravljem, problemima menopauze te depresijom i svime što trebamo znati o zdravlju pluća, alergijama, ageismu kao i što je kardiorenometabolički sindrom. Dotaknut ćemo se i zdravlja djece, nastanka i prevencije osteoporoze, izbjegavanja sljepoće kod dijabetesa te vječnog pitanja, hormon ili vitamin D?

Summit organizirate zajedno sa suprugom Tajanom, tko vodi glavnu riječ?

Jedna je Šefica! Moram priznati da me svaki dan iznova iznenađuje koliko znanja, vještina i snage Tajana ima, jer zaista radi posao jedne čitave agencije, a to je nadnaravno i gotovo nemoguće za jednu osobu. Uz sve to ide i život pored nas, puno je dnevnih obveza i mimo posla, tako da joj skidam kapu. Da ja organiziram ovo - nikada se ne bi dogodilo!

Koje probleme najčešće nalazite u svojoj ordinaciji?

Medicina se bavi ljudima, tako da sve što čovjek može zamisliti prolazi kroz ordinaciju. A ordinacija mi je zapravo uvijek otvorena, jer su tu i pozivi, poruke i razgovori osim samih pregleda u kojima se također bavimo zdravljem. Od potresnih stvari, nasilja nad djecom, malignih bolesti do onih svakodnevnih tipa ‘nešto me smeta pod lijevim rebrenim lukom‘. Srećom većina ljudi dolazi prije nego problemi nastanu, tako da češće pišem uredan nalaz, nego neku tešku patologiju.

image

Natko Beck

Neja Markičević/CROPIX

Koji trenutak u karijeri najviše pamtite?

Ima ih dosta, pamte se oni najemotivniji, pozitivni, ali nažalost još više oni tmurni. Nisam siguran da je dobro mjesto da opišem trenutak kojeg najviše pamtim, mislim da bi nepotrebno traumatizirao čitatelje, pa ću ostati na najljepšem trenutku kojeg pamtim, a to je kad mi je mlada kolegica napisala u poruci na društvenoj mreži da je upisala medicinu zbog načina na koji sam se odnosio prema njoj i drugoj djeci, kad je kao mala morala biti u bolnici. To je nešto što mi uvijek daje snage da dam najboljeg sebe svaki dan, bez obzira na to kako mi je. Ima još par sličnih priča koje mi hrane dušu.

Kako vam izgledaju dani, koliko sati radite?

Trudim se biti slobodan od bilo kakvih obveza od petka popodne do nedjelje jer od pet radnih dana bar dva budu po deset, dvanaest sati radnih aktivnosti, nekad i četiri, a katkad se uspijem izvući sa osam sati. Sve ovisi kakve su okolnosti. Trudim se da svaki dan budem obiteljski prisutan, ne samo tijelom, nego i duševno koristan.

Što vas najviše opušta?

Svakodnevno me opušta glazba, šetnja, ali i posao, ako nije previše stresan. Obožavam šetnje u prirodi, uz more, sve morske aktivnosti. Volim igrati igrice, to je isto način da dođem na razinu ‘mozak na pašu‘. Najviše se odmorim u zagrljaju jedne od mojih cura. To je ono što uzrokuje potpuno opuštanje i otpuštanje. Jedino to.

Jeste li ikada doživjeli burnout?

Jedan burnout sam preživio, od tad sam par puta plesao po rubu, ali i živim taj multiprojektni život ADHD-ovca, koji ujedno i traži puno okretaja. Vrlo često proklinjem Natka iz prošlosti koji mi uvaljuje zadatke i projekte, ali čim to stane odmah gledam što bi mogao raditi. Najvažnija stvar koju sam naučio kroz burnout i nakon je da treba osvijestiti razinu stresa pod kojom se nalaziš i onaj teži dio, zašto se tu nalaziš. Ako osvijestiš to, odmah možeš u neku vrstu razrade, prihvaćanje ili odbijanje. Uglavnom naučio sam reći ne, naučio sam i da kad neke stvari propadnu nije neka drama, sutra je novi dan. Bitno je ne stvarati dodatni stres zbog stresa. Treba stati na loptu, udahnuti pa pomalo dalje. Tempom koji je moguć, a ne kako bi netko htio.

U kojim trenucima se uhvatite da radite greške kao roditelj?

Svaki dan vidim greške koje radim kao roditelj. Nije moguće biti roditelj, čovjek a ne raditi greške. Ono što radim je da pokušavam raditi što manje i rjeđe greške. To uvijek znači rad na sebi, a to nikad ne prestaje. Nekad i roditeljska greška nije greška, nego je dječja pobjeda. Sve to je dio te dinamike između roditelja i djece.

Što vam u toj ulozi stvara najveći stres?

Briga za njezino mentalno i fizičko blagostanje. Na neke stvari mogu utjecati, da se družimo, provodimo vrijeme vani, trči i igra se s vršnjacima, ali na bolest, društvo i slične faktore samo djelomično možemo utjecati. E sad, taj gubitak privida kontrole je onaj koji uzrokuje strah. Svi imamo istu želju, a to je da nam djeca budu zdrava i sretna. Ovo drugo je stres.

Po čemu pamtite svoje roditelje?

Ljubav, toplina i smijeh… to su nekako glavne stvari i drago mi je da to mogu napisati. Čak donekle mislim da je to privilegija. Pamtim i svoja izbjegavanja njihovih mjera, kao i kad bi me prisiljavali na stvari za moje dobro, primjerice odlaske u neke ‘dosadne‘ muzeje, zbog čega sam danas beskrajno zahvalan.

A po čemu pamtite prvi susret sa suprugom?

Tajana je kao vilenjakinja uletjela u moj život i tako pamtim prvi pogled na nju. Uplesala je vesela i nasmijana, zaplesali smo, plešemo i dalje.

Zbog čega ste i danas zaljubljeni?

Imamo kompatibilne duše, a jako dobro se razumijemo i slično razmišljamo o mnogo stvari. Imamo slične interese, a opet smo dovoljno različiti da si uvijek budemo interesantni.

Primjećujete li kod kćeri Lole da je naslijedila vaše gene? Što je zanima?

Mala je fakin teški i vidi se da je naše dijete, od fizičke sličnosti iako puno više na Tajanu, ali neki detalji ipak odaju da je i moje dijete. Kao što su geni dio toga, tako je i ono što vidi od nas dvoje, tu dolazi do formiranja interesa. Drago mi je da je aktivna, nasmijana, voli umjetnost, crtanje, slikanje. Naravno da voli i ekrane, a to se trudimo da je što manje i što smislenije. Ipak, najviše voli igru s klincima u parku i to nas posebno veseli.

image

Natko Beck

Neja Markičević/CROPIX

Kada plačete?

Uh… dirnu me djeca, dirnu me njihove sudbine ili izjave. Nekad na veselo, nekad na tužno. Nekad samo gutam knedle, a nekad i suze poteku.

Što najbolje kuhate?

Ponosan sam na brancina iz pećnice, dobar sam s diverznim umacima i dresinzima. Nekad zablistam i uz dobar fusion. Napravim i vrhunski sendvič.

Koje kućanske poslove rado obavljate, a koje izbjegavate?

Izbjegavam. Ne volim ih baš raditi. Ako mene vidite da radim kućanske poslove samoinicijativno i to dva, tri za redom onda to znači da si smanjujem stres zbog nečeg drugog. Dobra fora kod kućanskog posla je da daje osjećaj završavanja stvari i nagrade koju nosi. Ako moram birati onda su to usisavanje i slaganje suđa, a najmanje volim veš mašinu i sve vezanu uz taj dio.

Što je najluđe što vam se dogodilo u životu?

Moja glava je najluđe što mi se dogodilo u životu. S vremenom učim da je sve oko nas normalno, pa i ono što nam se čini ludim, a da je najluđe u nama. Od vanjskih stvari mi je najluđe bilo doživjeti tornado u Americi, obuka u vojsci i bacanje granate, neka takva iskustva gdje je adrenalin jako visoko, život u mogućoj opasnosti, no ipak sve završi dobro.

Imate li poroke?

Najdraža rečenica i jedna koju puno puta čujemo, ali ne doživimo je: ‘tko je bez grijeha neka baci kamen prvi‘. Jednostavno je kad čovjek to pročita, ali živjeti tu rečenicu bez osude drugih i sebe, taj dio je teži. Ja se trudim iz dana u dan živjeti s boljim izborima u svakom trenutku, ali sam isto tako i ljudsko biće sa svojim pogreškama. Puno je stvari koje bi volio mijenjati na sebi, ali vrijeme pokazuje da su neke stvari izglednije, a druge manje izgledne. Ono što olakšava rast je prihvatiti sebe, ali jednako tako i druge. Bilo bi ljepše na planeti kad bi bili blagi prema drugima i sebi.

image

Radiolog Natko Beck sa suprugom Tajanom i kćerkom Lolom

Neja Markičević/CROPIX

Koji film ste pogledali najviše puta?

Life of Brian i Potragu za svetim gralom. Ta dva filma sam pogledao skoro stotinu puta.

Kako izgleda kada izgubite živce?

Tu trebam mir. Kad izgubim živce me nitko ne vidi jer tražim samoću. Naravno moguć je neki kratki ekscesni trenutak, ali nakon toga vapim za smirajem. Volim prirodu kad poludim, a Lola je već shvatila da me lako obuzdati s češkanjem glave.

Kako održavate kondiciju?

Imam psa i volim hodati. Spajk je moj osobni trener i imamo treninge barem dva puta dnevno, a to je najčešće šetnja. Nekad trčkaramo, nekad idemo u duge šetnje. Bio sam u teretani nedavno, ali me obaveze izvuku iz ritma. Trudim se ubaciti vježbe u svakodnevne aktivnosti i pokrete, pa tako nekako držim formu donekle.

Što mislite o estetskim zahvatima?

Tko voli nek izvoli. Vidimo da mnogi čeznu za uljepšavanjem, odnosno onim što oni smatraju uljepšavanjem, ali to je svakog osobna stvar. Estetika je vrlo osobna stvar, velika industrija i nije u bolnicama. Volio bi da imamo dovoljno vremena, novca i providnosti da to sve uskladimo i sa psihoterapijama, fizičkom aktivnošću... Ali kao što sam napomenuo prije, svi smo različiti. A ljudski je da smo i fiksirani na fizički izgled, neki više, neki manje.

Linker
02. studeni 2024 21:12