Luksuz u dvije riječi - North Island

Među velikim znalcima poznata je činjenica: kada se govori o luksuznom mjestu za odmor, dovoljno je reći North Island. Destinacija je otkrivena široj javnosti kada ju je u tom trenutku najpraćeniji par na svijetu - princ William i njegova Catherine, odabrao za svoj medeni mjesec.

Prije i poslije njih, istoj destinaciji svoj najvažniji godišnji odmor povjerile su holivudske zvijezde Brad Pitt i Jennifer Aniston, nasljednici dinastija Nicky Hilton i James Rothschild, glumica Salma Hayek i vlasnik Artemis Group, jedne od najvećih grupacija luksuznih marki na svijetu, Francois-Henri Pinault, a potom i George i Amal Clooney.

Otočni resort koji jamči nesvakidašnju privatnost za svoje birane goste obavijen je velom mistike. U stvarnosti, radi se o jednom od otočića sejšelskog arhipelaga u Indijskom oceanu. North Island je od 19. stoljeća u privatnom vlasništvu, iako je nekoliko puta mijenjao namjenu. Aktualna reinkarnacija luksuznog resorta u vlasništvu jednog ruskog milijardera osobito mu dobro stoji.

Sam dolazak na North Island je posebno iskustvo. Dio gostiju stiže helikopterom s glavnog otoka Mahe. Dolazak brodom, pak, uključuje sat vremena vožnje brodicom sa sjevernog dijela otoka Mahe na otok Silouette, odakle po mene dolazi privatni gliser označen logotipom North Island. Petnaestak minuta glisiranja privodi me senzacionalno zelenom otočiću okruženom kristalnim plavetnilom koje na trenutke otkriva srebrni pijesak.

Ondje, na plaži, već su spremni voditelji hotela koji me upozoravaju da je jedini način pristanka na otok plivanjem. Od trenutka kada stupam na North Island, trenuci koji slijede su bajkoviti. Najprije koktel od svježeg egzotičnog voća koji me dočekuje na takozvanoj Piazzi, kako zovu središnji dio resorta na kojem se nalazi svojevrsna recepcija, restoran, knjižnica i butik s potrepštinama za boravak na otoku. Budući da tijekom boravka na otoku postoji velika mogućnost da niti u jednom trenutku nećete sresti nikoga osim vlastitog butlera, ovo je jedno od rijetkih mjesta na otoku - uz bar na plaži na zapadnoj strani otoka i SPA - gdje se, ako poželite, možete družiti s ostalim gostima.

Resort se sastoji od 11 senzacionalno uređenih vila s privatnim plažama. Svaka od njih je na svojevrsnoj osami i prilazi joj se malim električnim automobilom ili biciklima. Kratka vožnja do moje vile kroz egzotično raslinje otoka je doživljaj sam za sebe. Putem srećem nekolicinu kornjača starih i više stotina godina koje se lijeno šeću među kokosovim orasima posvuda raštrkanim po pijesku poput kamenčića.

Na ulazu u vilu dočekuje me napis "Welcome Home" i butler Tedius koji će pobrinuti da meni i mojoj obitelji baš ništa ne nedostaje. Poput fantoma nečujno će se pojaviti kada je vrijeme za doručak ili kako bi odveo mog dvogodišnjeg sina u obilazak otoka.

Vila u kojoj se nalazim jedan je od službeno najvećih hotelskih smještaja na svijetu. Na 450 četvornih metara proteže se prostor s dva paviljona, od kojih onaj veći ima ulogu spavaće sobe sa en suite kupaonicom, a drugi izdvojeni prostor može poslužiti kao dječja soba ili ured za rijetke koji trenutke u ovom raju žele koristiti na posao. Cijeli je prostor uklopljen u prirodu, eksterijer i interijer se međusobno prelijevaju tako da na trenutke nije posve jasno nalazimo li se unutar prostorije ili vani. U kupaonici u čijem se središtu nalazi velika kada samo je jedan dio pokriven, drugi je skriven u dubokom raslinju gdje se nalazi i vanjski tuš za nezaboravno iskustvo tuširanja pod zvijezdama. Svaka vila ima kuhinju punu ohlađenih pića i delicija za međuobrok, a po zahtjevu gosta na terasi se servira doručak, ručak i večera. Alternativna mjesta za objed jednako su primamljiva i uključuju piknik uz zalazak sunca ili roštilj na plaži.

Za one željne privatnosti, vilu gotovo nije potrebno niti napuštati. Smještena uz samo more, izdignuta jedan metar od razine plaže kako bi uživali u povjetarcu, vila ima vlastitu plažu i bazen, nekoliko ležaljki i vanjski natkriveni krevet idealan za poslijepodnevni odmor. Tu je i vanjska blagovaonica dovoljno prostrana za druženja s prijateljima.

Cijeli prostor je nenametljiv, a istodobno luksuzan, djelo nekoga tko je svaki korak interijera posvetio razmišljanju kako udovoljiti najzahtjevnijim apetitima na svijetu. Za to su zaslužni nagrađivani južnoafrički arhitekti Silvio Rech i Lesley Carstens koji su živjeli na otoku sa svoje dvoje djece dok su kreirali resort i tako tijekom pet godina osjetili njegovu atmosferu i pravila. Njihova misija bila je postići "luksuz bosih nogu", pri kojem su gosti u svakom trenutku u doticaju s prirodom i u svojevrsnoj robinzonskoj atmosferi, a bez da su im uskraćene sve blagodati modernog života. Sve što je izgrađeno na otoku djelo je ruku sejšelskih i afričkih majstora, a sav materijal dolazi s otočja, uključujući drvo takamaka, divovski bambus sa susjednog otoka Mahe, kamenje i ružino drvo.

Gotovo sav namještaj izrađen je od lokalnog drva casurina, nametničke vrste koju je trebalo ukloniti s otoka pa je prenamjena u stolove i stolice dobro došla za njegovu prirodnu ravnotežu. Filozofija kojom su se vodili arhitekti bila je pružiti bijeg od urbane stvarnosti na otok na kojem vrijede drugačija pravila života i arhitekture, koji bi se mogao sažeti u pojam: proslava prirode.

Povijest otoka jednako je zanimljiva kao i njegova sadašnjost. Poput većine teritorija koji danas tvore republiku Sejšeli, otok je bio francuska, a potom britanska kolonija. Od 1826. do 70-ih godina prošlog stoljeća, korišten je za plantaže voća i začinskog bilja te posebne vrste gnojiva, takozvanog guana i copre - sušenih koštica kokosa od kojih se dobiva kokosovo ulje. No, kada je tržište copre propalo, plantaža je prodana i desetljećima je North Island bio zapušteno područje. S popularnošću Sejšela kao luksuzne destinacije otok je kupila afrička safari kompanija Wilderness Safaris koja je godinama čistila otok od ljudske štete i privukla autohtonu sejšelsku floru i faunu. Novi vlasnik nastavio je ekološko održavanje otoka koje svake godine dolazi s novim iznenađenjem; ove godine to je dolazak autohtonih vrsta ptica koje nisu viđene godinama.

Gosti resorta rado odlaze u obilazak otoka, a ribolov i ronjenje nerijetko uključuju susret s morskim kornjačama, tunama, čak i bezopasnom vrstom morskih pasa. Jedine dvije zgrade koje su ostale iz prošlosti arhitekti su odlučili pretvoriti u nukleus otoka, tako da se knjižnica nalazi u kući koja je nekoć čuvala kokosove orahe za proizvodnju copre, a mjesto gdje je ronilački centar nekad je bila sušionica za kokos. Ovaj zajednički prostor je neobičan jer njegov središnji dio čini veliko drvo oko kojeg se sve odvija - doček gostiju i, po želji, doručak uz izlazak sunca ili večera.

Ono što je teško pretočiti u rečenice jest atmosfera koja vlada ovom neobičnom destinacijom. Noći su bučne - spavaću sobu ispunjava zvuk valova i neobičnih ptica, dani su nestvarni, s vrlo vrućim razdobljima koji pozivaju na drijemež i senzacionalnim zalaskom sunca koji cijeli otok utapa u srebrne i ružičaste nijanse. Najteži trenutak je odlazak koji dolazi prebrzo, usred dana, dirigiran redom plovidbe brodice s otoka Silouette. Dok iza sebe ostavljam otok koji se gubi iza plavog horizonta, pitam se hoću li se ikada imati prilike vratiti ili je bolje ostaviti ga u sjećanju, gdje počiva na mjestu koje se još nije odlučilo je li sjećanje ili mašta.

Autor: Ana Muhar Blanquart