‘Mi, Hrvati u Srbiji, najsiromašniji smo Hrvati u svijetu’

U središte Subotice, na plato ispred Gradske kuće, nedaleko od poznate Plave fontane nedavno se vratio spomenik Sv. Trojstva, najstariji subotički spomenik. Restauriran je i obnovljen, ali radovi na njegovu okolišu još nisu završeni pa je sa svih strana ograđen metalnom ogradom. I upravo ova slika možda i najbolje simbolizira aktualni trenutak Subotice, drugog po veličini vojvođanskog grada, smještenog na sjeveru Srbije, svega 10-ak kilometara od mađarske granice. Grada koji je kulturno i institucionalno sjedište Hrvata u Srbiji, koji su u njemu treća snaga po brojnosti. Iza Mađara i Srba.

Spomenik Sv. Trojstva, koji simbolizira Hrvate i katoličku vjeru, ograđen je ogradom po kojoj su polijepljeni predizborni plakati, uglavnom Aleksandra Vučića i njegove Srpske napredne stranke te nešto plakata Saveza vojvođanskih Mađara, najjače mađarske političke grupacije. To su ujedno i jedini plakati koje smo mogli vidjeti na subotičkim ulicama kojima smo hodali u srijedu radeći reportažu o položaju, ulozi i očekivanjima Hrvata na sutrašnjim sveopćim izborima u Srbiji.

Povratak u parlament

Jedan od naših domaćina i sugovornika Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine, rekao nam je da aktualni srpski premijer vodi personaliziranu kampanju.

Kao što spomenik ograđuju plakati Vučića i SVM-a, tako su i Hrvati već nekoliko godina simbolično ograđeni u društveno-političkom životu i Subotice i Srbije. Ipak, nešto bi se u tom smislu nakon nedjeljnih izbora moglo promijeniti, jer se očekuje da će se Hrvati vratiti u republičku Narodnu skupštinu. Nakon dvije godine koliko je proteklo od prošli redovnih republičkih izbora na kojima je DSHV, kao jedina relevantna politička stranka Hrvata u susjednoj državi, ostao bez zastupničkog mandata, sutrašnji izbori trebali bi to promijeniti. Žigmanov se nada se da će njegovo 16. mjesto na koalicijskoj listi koju predvodi Demokratska stranka Bojana Pajtića Hrvatima u Srbiji osigurati povratak u republički parlament. Istoga dana održavaju se i izbori za pokrajinsku Vladu Vojvodine, ali i lokalni izbori za gradove i općine, s tim što su pokrajinski i lokalni redovni, a republički izvanredni, a Hrvati očekuju da će ubuduće participirati u skupštinama na svim razinama.

Žigmanov je književnik i publicist rođen u Subotici, u obližnjem mjestu Tavankut, gdje većinu čine Hrvati, čovjek koji skupa s ljudima u DSHV-u i Hrvatskom nacionalnom vijeću već godinama pokušava artikulirati interese hrvatske zajednice, obraniti prava i osigurati im perspektivu. A to nije lako. Hrvati u Srbiji žive s brojnim problemima, često suočeni s nacionalnom netrpeljivošću, diskriminacijom, negiranjem i opstruiranjem u ostvarivanju međudržavnim sporazumom dogovorenih prava, nejednakim mogućnostima i uvjetima sudjelovanja u javnom životu, razmjernoj zastupljenosti u državnim institucijama i javnim ustanovama, udžbenicima na hrvatskom jeziku ili u kvaliteti života i razvoju komunalne infrastrukture u naseljima gdje čine većinu...

Prelazak praga

- Mjesto na izbornoj listi na kojem se ja nalazim je prolazno. Naravno, ako lista prijeđe prag, ali sva istraživanja govore da to ne bi trebalo biti upitno - kaže nam Žigmanov dok hodamo Suboticom, gradom u kojem je nakon svih, ratovima i mržnjom uzrokovanih seoba naroda ostalo živjeti najviše Hrvata u Srbiji.

Od 56.900 stanovnika Srbije koji se izjašnjavaju kao Hrvati na području Subotice i Bačke ih je gotovo 70 posto. Ostali su disperzirani, nešto više na Srijem i nešto manje na Banat te na užu Srbiju, a upravo je ta raspršenost još jedan od uzroka problema s kojima s Hrvati suočavaju. Da su teritorijalno homogeniji, možda bi se mogli organizirati i prikupiti 10 tisuća sudskih ovjerenih potpisa, pa s tom snagom, poput mađarske, bošnjačke i albanske manjine, na izbore izaći samostalno. Naime, u Srbiji, za razliku od Hrvatske, manjinske zajednice nemaju zagarantirane mandate, već se za njih moraju same izboriti. Hrvati su stoga prinuđeni tražiti koalicijske partnere u drugim, srpskim, strankama. DSHV se odavno u tom smislu vezao uz demokratske snage u Srbiji. Tomu je najviše pridonijela činjenica da su Hrvati status nacionalne manjine te druga prava iz područja kulture, obrazovanja, infrastrukture... ostvarili 2002. kada je Srbijom vladala demokratska opcija predvođena, danas pokojnim u atentatu ubijenim, premijerom Zoranom Đinđićem.

Ovaj put DSHV je birao između DS-a Bojana Pajtića, aktualnog predsjednika Vlade Vojvodine te Socijaldemokratske stranke koju vodi bivši predsjednik Srbije, ali i DS-a, Boris Tadić. Nitko drugi s njima nije pokušao ostvariti suradnju, no veliko je pitanje bi li DSHV i pristao na suradnju s Vučićevom strankom koja u svojim redovima na važnim pozicijama u nekim sredinama ima ljude koji su u Hrvatskoj pravomoćno osuđeni za ratni zločin. Odabrali su DS da s njima traže to jedno, od 250 zastupničkih mjesta u parlamentu Srbije, ali i mjesta u pokrajinskoj Skupštini Vojvodine te skupštinama Novog Sada, Subotice, Sombora, Srijemske Mitrovice, Apatina, Stare Pazove i Bača. To im je, kaže nam Žigmanov, donijelo probleme jer je “DS najveći i jedini dosljedni kritičar politike premijera Vučića i ‘naprednjaka’.”

- Kako više od 50 posto građana Srbije ima visoko antihrvatsko raspoloženje, DS je zbog toga u izbornom procesu negativno markiran i ukazujući na to da surađuje s Hrvatima, DS i Pajtića se ocrnjuje. Bili smo toga svjesni i prije, a onda se sve dodatno zakompliciralo slučajem Stepinac, oslobađajućom presudom Šešelju, proslavom 10. travnja i na koncu blokadom pregovora Srbije sa EU od strane Hrvatske. Imali smo primjerice problem da nam je vlast općine Bač, inače Vučićevi “naprednjaci”, zabranila sve javne prostore za prikupljanje potpisa za našu listu, pa smo ih prikupljali u kafani, a nakon presude Šešelju bilo je poruka koje su izazivale strepnju među hrvatskim narodom. S terena su dolazile dojave da je bilo verbalnih prijetnji, poruka ljudima da se sele u Hrvatsku... U takvim situacijama mi se inače povlačimo u privatnost, ne iznosimo stajališta i ne dolijevamo ulje na vatru, no sada ne možemo šutjeti jer su izbori, jer radimo - priča nam Žigmanov.

Demokratski deficit

- Mi za to nemamo novca, a i da imamo ne znam bismo li ih postavljali, jer ne želimo dovoditi u opasnost svoje aktiviste da budu fizički napadnuti zbog lijepljenja plakata - govori nam Žigmanov i nastavlja.

- Premijer Vučić je potpuno neočekivano na polovici mandata raspisao prijevremene republičke izbore, a s motivom da kroz svoju neprikosnovenost kao lidera SNS-a njoj i sebi osigura vlast i u pokrajinskoj Vladi, ali i na što više lokalnih razina. Na svim listama ide se s nazivom liste predsjednika SNS-a, a to je u demokratskom smislu deficitarno, jer mi ne znamo tko bi s njihove liste bio predsjednik pokrajinske Vlade ili gradonačelnik Subotice. Toliko je personalizirano i unificirano prema lideru SNS-a da imate totalnu nejasnoću. Samo se spominje lista ‘Srbija pobjeđuje’ i Aleksandar Vučić - kaže Žigmanov.

SNS je prema svim anketama neprikosnoven. Samo je pitanje hoće li pobijediti s nešto više od 40 ili 50 posto glasova. Iza njih je Socijalistička partija Srbije Ivice Dačića, a onda se za diobu trećeg mjesta bore liberalno-demokratske stranke, među kojima je i koalicija u kojoj je DSHV. Oni pak već dulje vrijeme ukazuju na probleme Hrvata u ostvarivanju manjinskih prava, osobito onih koji se nalaze u međudržavnom sporazumu između Hrvatske i Srbije. A upravo su ta prava i jedan od razloga hrvatske blokade Poglavlja 23 u pregovorima Srbije za ulazak u EU, što se eto dogodilo upravo u jeku predizborne kampanje u Srbiji, pa je na neki način učinilo i medvjeđu uslugu tamošnjim Hrvatima.

U medijskoj blokadi

- To definitivno odgovara desnici u Srbiji, koja takvu legitimnu gesta Hrvatske koristi kao resurs za slanje dramatičnih poruka i pokazivanje mišića. Zagreb je jasno poručio da će sa igrama oko prava Hrvata ovdje biti malo teže. Naš je stav da je to legitimno, a nije najsretnije što se s tim išlo u ovo predizborno vrijeme i što je ta komunikacija išla putem medija. Nama je to dodatno usložnilo situaciju - kaže Žigmanov.

Hrvati u Srbiji danas žive i u medijskoj blokadi. Doduše, nije puno bolja situacija ni s njihovim položajem u hrvatskim medijima. Kolega Josip Stantić, novinar programa na hrvatskom jeziku RTV Vojvodine, kaže nam da se u medijima prenose stajališta hrvatske strane.

- Ali se odmah traži i kontra mišljenje, pri čemu hrvatska zajednica najčešće bude ocrnjena, okarakterizirana kao napadačka i ima manje prostora za iznošenje svojih stajališta. Ne postoji želja da se u punoj mjeri saslušaju argumenti hrvatske manjine, koja je ovdje uvijek bila lojalna i nikada nije pokazivala ambicije rušiti ustavni poredak ove zemlje- rekao je Stantić.

Jedan od onih koji se ne boji javno progovoriti je Željko Šeremešić. Hrvat, Šokac iz Bačkog Monoštora, sela od 3500 ljudi, većinom Hrvata, na lijevoj obali Dunava nedaleko od Sombora. On je i predsjednik lokalnog KUD-a. Kaže da mu doista nije jasno zašto bi Srbiji bio problem osigurati Hrvatima udžbenike i dati im jedno zastupničko mjesto.

- Čini mi se da je više riječ o inatu u odnosu većinskog prema jednom, u smislu brojnosti, malom narodu, a sve u tom nekom odnosu vezano uz napetosti u Vukovaru, Slavoniji... Kod nas je uvijek neka napeta atmosfera i nadam se da će izbori donijeti nešto bolje - rekao je Šeremešić.

Hrvate se u Srbiji na neki način doživljava kao prešućenu i previđenu činjenicu, a ako ih se i spomene, tada je to u negativnom kontekstu, koji dodatno potpiruje atmosferu strepnje i straha. Kako naime drugačije protumačiti izjave ministara Ivice Dačića i Nebojše Stefanovića da je odluka DSHV-a o koaliciji s DS-om pogrešna i da bi Hrvatima mogla donijeti štetu. Zanimljivo, Vučić i Šešelj ih se u svojim obraćanjima uopće nisu doticali. I koliko je to s jedne strane dobro, jer teško je očekivati da bi spominjanje hrvatske manjine bilo u pozitivnom kontekstu, toliko je i loše, jer kako kaže Žigmanov, “očito nismo dostojni objekti političkog djelovanja. Hrvati u Vojvodini su tema koja ne postoji.”

- Od 2012. nismo službeno komunicirali s Vladom u Beogradu. Mi za njih kao da ne postojimo. Sve to utječe i na običnog čovjeka. Kod ljudi je strah još raširen, nespremni su javno se očitovati i iznijeti stav. Neki se i ne izjašnjavaju kao Hrvati, nego se skrivaju, pa sam siguran da nas ima više od 56.900 - istaknuo je Žigmanov, a o atmosferi straha govori nam i Stantić, kojemu je teško pronaći sugovornike.

- Osim manjeg broja Hrvata koji su se odlučili javno angažirati i progovarati o problemima, većina je ona tiha i šutljiva. Ima među njima i obrazovanih, uspješnih gospodarstvenika, ali ne žele javno govoriti dovodeći sebe u kontekst nacionalnosti niti da ih ja dovodim u takav kontekst. Takva osoba želi biti uspješan poduzetnik, ali ne uspješan poduzetnik Hrvat.

Koliko im je položaj složen i atipičan govori i situacija u samoj Subotici. Tamo je na početku prošlog mandata partner vladajućem SVM-u bio DS, a posredno i DSHV. No tijekom mandata došlo je do preslagivanja kojim su Mađarima partneri postali Vučićevi “naprednjaci”, a tako će biti i nakon ovih izbora. Predsjednik SVM-a Isztvan Pastor već je najavio da je njihov partner SNS.

Orbanova pomoć

- U ove izbore uključili su se svi resursi mađarske države. Njihov premijer Viktor Orban u Subotici je bio zajedno sa Vučićem na otvorenju jedne tvornice i tada je jasno rekao da je SVM strateški partner mađarske države. Ta vrsta uključenosti najviših dužnosnika jedne države u unutarnje poslove druge države je vjerojatno u drugim državama nedopustiva, ali se tu zbog političkog pragmatizma tolerira. Zamislite da predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović ili premijer Tihomir Orešković dođu u Šid i kažu da stoje iza Žigmanova. To je u demokratski razvijenim državama nedopustivo.

No to bi doduše s obzirom na odnos službenog Zagreba prema Hrvatima u Vojvodini teško bilo i očekivati. Predstavnici Hrvata u Vojvodini nisu se u zadnje četiri godine ni jednom susreli s hrvatskim premijerom, a primjerice Milorad Pupovac se ove godine već tri puta sastao s Vučićem. S druge strane, mađarska vlada dodijelila je 160 milijuna eura pomoći mađarskim gospodarstvenicima u Vojvodini, od toga je trećina bespovratnih sredstava. Hrvatska pak nema razvijene programe podrške svojim sunarodnjacima u Srbiji za čije potrebe godišnje iz državnog proračuna izdvaja 85.000 eura. Hrvati u Vojvodini ne smatraju da svoju budućnost trebaju graditi na novcu iz Hrvatske, ali je nevjerojatan podatak o iznosima koji se u Srbiji, odnosno Hrvatskoj izdvajaju za pripadnike druge manjine.

- Omjer je 1:37. Na 1 euro koji Srbija izdvaja za hrvatske kulturne, obrazovne, informativne programe... Hrvatska za svoju srpsku zajednicu izdvaja 37 eura. Ako uzmemo u obzir da je Srbija jedna od najsiromašnijih zemalja, to znači da su Hrvati u Srbiji najsiromašniji Hrvati u svijetu. Ne bih želio biti patetičan i reći da bih više volio biti Srbin u Hrvatskoj nego Hrvat u Srbiji, ali nepobitna je činjenica da su sve mjere na strani Srba u Hrvatskoj - rekao je Žigmanov. Ipak, unatoč svemu on vjeruje u bolju budućnost Hrvata u Srbiji.

- Nadamo se zastupnicima na svim razinama vlasti i da ćemo time osnažiti političko djelovanje, biti u prilici iznositi stajališta tamo gdje treba i činiti korake kako bi se riješio dio problema. Nismo ni izlog Zagreba, ni servis Beograda - kaže Žigmanov. Ističe da će na zaokret politike službenog Beograda prema Hrvatima, ako ništa drugo, presudno utjecati pregovori Srbije o ulasku u EU.

Žigmanov i DSHV u hrvatskom nacionalnom korpusu u Srbiji imaju i oporbu. Na izbore će tako u pojedinim jedinicama izaći još jedna stranka i tri pokreta, odnosno nevladine udruge s hrvatskim predznakom, koji Žigmanovu i DSHV-u niječu pravo ekskluziviteta u zastupanju hrvatskih interesa. Dapače, nedavno osnovani Hrvatski građanski savez na čelu s Tomislavom Stantićem smatra da Žigmanov i DSHV svojim izjavama “podgrijavaju strah koji Hrvatima ne donosi ništa dobro”.

Bez prave taktike

Zamjeraju primjerice i što je bivši predsjednik DSHV-a Petar Kuntić kao zastupnik u Narodnoj skupštini od 2007. do 2014. “ukupno pet puta govorio za skupštinskom govornicom i nikada nije spomenuo zajednicu Hrvata u Srbiji, koju je, navodno, u tom visokom domu zastupao. Za to vrijeme, druge nacionalne manjine u Srbiji pribjegavaju različitim načinima i taktikama da se nametnu kao predstavnici svojih zajednica i budu zastupljene u Parlamentu.” Žigmanov, pak, kaže da se sve te stranke i pokreti aktiviraju samo uoči izbora “jer su nekome poželjni”.

- Izravno nisu u suradnji sa SNS-om i SPS-om, ali iz njihovih stavova i kritika može se naći podudarnost, odnosno da su u funkciji postizanja što lošijeg rezultata DSHV-a. Nikada od njih nismo čuli kritiku rada Vlade Srbije, nego samo nas.

Na rastanku Žigmanov sumira svoja očekivanja o budućnosti Hrvata u Srbiji: Dinamika rješavanja naših problema ovisit će i o dinamici hrvatsko-srpskih odnosa, koji su trenutno negativni i s puno nesporazuma. U svakom slučaju, nakon što se to normalizira, mi želimo biti i subjekti razgovora o našem položaju, a ne kao do sada da smo iz njih bili isključivani. Isto tako želimo i da se prestanu nijekati zločini počinjeni nad Hrvatima u Vojvodini, pa da i u Kukujevcima, gdje je ubijeno sedmero ljudi, a protjerano njih 3000 napokon dobijemo spomen-obilježje, što je primjerice Hrvatska učinila za Srbe, žrtve zločina u Paulin Dvoru.