FRANCUSKI RATNIK

ZOVE HRVATE U RAT PROTIV 'SUPER ČETNIKA' ‘Skupljam dobrovoljce za rat u Ukrajini, obećavam žešći rat nego u Vukovaru’

Gaston Besson (47), francuski ratnik, hrvatski zet i dobrovoljac iz Domovinskog rata, koji se sada bori na ukrajinskoj fronti, koordinator je bataljuna Azov, jedne od dobrovoljačkih postrojbi desničarske stranke Desni sektor u Ukrajini, u kojoj su polovica boraca stranci iz Bjelorusije, Slovačke, Poljske, Švedske, Finske, Hrvatske...
 Sandra Šimunović/CROPIX

U Puli je još mnogo turista, atmosfera je ljetna, opuštena, još uvijek traju festivali, a taman na dan našeg dolaska ovdje igra i hrvatska nogometna reprezentacija, ali čak i u toj gužvi u centru grada, nije teško spaziti Gastona Bessona, 47-godišnjeg francuskog ratnika, hrvatskog zeta i dobrovoljca iz Domovinskog rata, koji je ovu godinu proveo na ukrajinskoj fronti. “Izgledam kao Francuz”, jednostavno mi je napisao u SMS-u prije negoli ćemo ga vidjeti kako sjedi pored pulskih Zlatnih vrata, jednom rukom pridržavajući štaku, drugom cigaretu. Ozlijeđen je u Ukrajini - “ali ništa ratnički” - dodaje, no kako je ranije ranjavan tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji - a i nisam više tako mlad - naglasit će - ipak mora pripaziti na ozljedu dok ne zacijeli. No, nije samo to razlog zašto je trenutno u Hrvatskoj, a ne u svom bataljunu na jugoistoku Ukrajine; za mjesec i pol dana rodit će se sin Marko pa je Gaston sa svojom ženom Ivanom doma, u iščekivanju rođenja sina.

Gaston Besson koordinator je bataljuna Azov, jedne od dobrovoljačkih postrojbi desničarske stanke Desni sektor u Ukrajini, u kojoj su stranci. Svakoga tjedna u postrojbu dolaze novi ljudi, a borbu vode u dva pravca - prema Rusiji i prema Kijevu - jer ne žele “proameričku vladu u Kijevu, odnosno novu mafiju nakon stare mafije.”

Besson prima mirovinu hrvatskog branitelja od koje financira odlaske u Ukrajinu ...

Opasni i naoružani dečki

Besson je taj koji obavlja selekciju ljudi koji će otići na teren jer, kako kaže, rat je uvijek situacija u kojoj žele sudjelovati i oni kojima nije mjesto na fronti; zato, tvrdi, u Azov bataljun ne primaju alkoholičare, narkomane, ljude koji psihički i fizički nisu spremni na stresnu ratnu situaciju, ili koji su, pak, laki na okidaču.

To, naravno, ne znači da su u ovoj jedinici “štreberi”. Naprotiv.

- To su opasni dečki. K tome i naoružani - pojašnjava Gaston. Među njima ima ljudi iz cijele Europe - jedinica je narasla do broja od šest stotina vojnika - i radni jezici su ruski i engleski, s time što se u Azov bataljun primaju samo dobrovoljci iz Europe, ne iz ostalih dijelova svijeta. Pritom, kako se radi o dobrovoljnoj postrojbi, sami ratnici moraju snositi svoje troškove putovanja i boravka na terenu, što je često problem za potencijalne suborce. Naročito je to prisutno kod hrvatskih dobrovoljaca koji bi htjeli na frontu u Ukrajinu. Kažu Gastonu da bi otišli, ali nemaju za putne troškove. Međutim, tu nema pomoći, sve što stiže, što se prikuplja, donacije, materijali i oprema, dolaze od onih koji žele pomoći, ili od stanovnika gradova u kojima bude stacioniran bataljun. Sada su na najgorem mogućem mjestu, gdje se očekuje rasplamsavanje sukoba, na jugoistoku, u Mariupolju, gradu od pola milijuna ljudi na sjevernoj obali Azovskog mora, u kojemu je polovica ruskog, a polovica ukrajinskog stanovništva. Ako tamo počnu borbe, a grad je u okruženju, ne treba čuditi Gastonova procjena da bi baš Mariupolj mogao biti ukrajinski Vukovar.

- Mariupolj je proukrajinski grad i ako proruske snage počnu napadati, mi ćemo braniti grad i igrati se s njima. Ali, neće proći - non passaran - vjerujte mi”, kaže Besson, koji je sa svojim suborcima stalno na telefonu, a namjerava se, čim prije može, vratiti natrag. Nije optimist glede zaustavljanja ukrajinskog rata. “Ovo će dugo trajati i mnogo će ljudi pritom poginuti”, kratko dodaje.

Pritom, on zna o čemu govori jer se borio u ratu u Hrvatskoj i u BiH. Imao je 24 godine kada je došao kao dobrovoljac u Domovinski rat, kasnije se borio u azijskim zemljama, u Južnoj Americi, a ljubav ga je dovela na kraju u Hrvatsku, i to sudbinska ljubav prema ženi u kojoj je prepoznao djevojčicu koju je spašavao od četnika tijekom rata. U međuvremenu, njegov je život bio pun avantura, ali i tragedija, ranjavanja, smrti i gubitaka.

S 24 godine postao je dobrovoljac u Hrvatskoj, pa u BiH, a kasnije se borio u azijskim zemljama i u Južnoj Americi...

Nema prave vojske

- Situacija u Ukrajini pomalo je slična onome što je bilo ovdje 1991. godine. Tamo ne postoji prava vojska. Ako stavite na sebe uniformu, ne znači da ste vojnik. To bi bilo previše lako. Potrebne su godine da bi se izgradila vojska, da biste imali cijelu hijerarhiju; to se ne može preko noći. U Ukrajini takvi mehanizmi ne postoje jer je ukrajinska vojska zanemarivana i uništavana tijekom godina. Osim što me sve to podsjeća na situaciju u Hrvatskoj devedesetih, slično je i situaciji kakva je bila nakon francuske revolucije, kada su se također tek uspostavljali mehanizmi i institucije, i kada je u međuvremenu sve bilo jedan veliki nered. Revolucija nije rat. Time što ove ljude učimo kako se boriti, mislim da spašavamo živote na obje strane. Kada znate kako se boriti, onda ne pogibate kao muhe bez glave, a s druge strane, ako znamo kakve ljude uzimamo u svoju postrojbu, ako ne uzimamo one lake na okidaču, onda spašavamo živote i na drugoj strani. Što više ljudi stradava, stvari postaju kompliciranije. A to nije dobro za budućnost Ukrajine. Ukrajina je trenutačno u jednoj čudnoj situaciji, u kojoj se potezi vuku kao na šahovskoj ploči i čini se da svi žele izbjeći rat, svjesni da će posljedice biti ogromne ako do velikog rata dođe. Svi znaju da, ako do stvarnog rata dođe, to će biti pakao - kaže Gaston.

Njegova je jedinica kontroverzna i jedna je, na ruskoj strani, od najozloglašenijih. Ruski mediji nazivaju ih nacistima. “Gluposti”, govori francuski dobrovoljac.

Ljubav ga je na kraju opet dovela u RH, oženio se za ženu koju je kao djevojčicu spasio od četnika

‘Tvrde da smo nacisti’

“Propagandni rat u Ukrajini je strašan. Nazivaju nas još i cionistima, islamistima... ovisi o tome tko govori. U bataljunu Azov polovica su stranci - i tu mislim i na Ruse, na Bjeloruse, dobrovoljce iz baltičkih zemalja, Slovaci, Poljaci, Šveđani, Finci, Hrvati... ljudi iz cijele Europe. Ukrajinski dobrovoljci u našoj postrojbi su u 75 posto slučajeva iz istoka Ukrajine, iz područja Donbasa, i svi govore ruski. A Rusi tvrde u svojim medijima da smo svi u toj jedinici katolici, da smo svi s ukrajinskog zapada i da smo nacisti. I da smo došli ovamo kako bismo lovili i ubijali Ruse. Kada smo zauzeli neka sela, ljudi su se jako bojali što je na njihovo područje došao naš bataljun. Čuli su preko medija da mi ubijamo civile, djecu, da smo najveće zlo, a onda su vidjeli da prvo govorimo ruski, kako se nikome ništa nije dogodilo i da se radi o propagandnom ratu”, pojašnjava.

“Tako smo svi u Beogradu bili ustaše 1991. godine”, dodaje.

Besson kaže da ima ekstremizma na obje strane, kako nisu niti Ukrajinci isključivo pozitivci, ali da se u svakom slučaju pretjeruje. Ono što ohrabruje jest činjenica da nema velike mržnje među ljudima, da ne postoji brutalnost kakva je postojala na Balkanu devedesetih, kada su civili u svakom selu masakrirani i ubijani.

- Europa se ponaša na isti način kao što se ponašala devedesetih. Ali, mi ne trebamo ni američke vojnike na europskom tlu. Trebamo samo novac i oružje, i sami ćemo riješiti stvar. Ukrajina je dovoljno velika da se sama brani, samo nema dovoljno oružja jer je sustav posljednjih dvadeset godina bio potpuno korumpiran. Mislili su da imaju vojsku, ali vojske zapravo nije bilo. Kada su otvorili hangare u Donbasu, shvatili su da oružja nema, kako su sva vozila onesposobljena ili da im nedostaju dijelovi, da je sve pokradeno... Vojska nije bila plaćena pa su prodavali oružje tijekom godina pa ništa više nije ostalo. Morali su sastavljati jedan tenk od dijelova deset tenkova i to je dugo trajalo, jer je to velik posao. Ukrajina ima preko 45 milijuna ljudi, a prava vojska ima maksimalno sedam tisuća ljudi! - govori Gaston.

On je odlučio priključiti se i otići u Ukrajinu nakon što je danima pratio što se događa na kijevskom Majdanu. “Novinari su odradili dobar posao i zainteresirali me da odem vidjeti što se događa. Morao sam otići tamo, kupio sam kartu i otišao u Ukrajinu. Bio sam s dečkima na Majdanu, morao sam biti tamo kako bih razumio situaciju. Shvatio sam da se tu događa revolucija, da je to nešto mnogo više od slamanja korumpiranog režima, i u toj situaciji događaji nisu imali nikakve veze s Rusijom. I zato mrzim Putina. Zato jer nitko od nas, nitko od dobrovoljaca ne želi rat s Rusijom. Mi želimo revoluciju, a on je od toga pokrenuo rat. To nitko u Ukrajini nije htio, a to je isključivo krivnja ruskog predsjednika. U Ukrajini trenutno postoje tri frakcije - proruska, proeuropska i nacionalistička, ukrajinska frakcija koja ne želi biti ni dio NATO saveza niti dio Rusije, ali ni EU. Mi nacionalisti zapravo bismo trebali biti OK Putinu jer ne želimo ni NATO niti Europsku uniju, ali ne želimo ni Rusiju; možda je u tome problem.

Azov bataljun specifična je dobrovoljačka postrojba u odnosu na ostale, koje su dio Desnog sektora, ukrajinske desničarske stranke. Ostale postrojbe koje su nastale od simpatizera ili pristaša ove stranke, drugačijeg su karaktera - neke su vrlo religiozne pa su stalno s njima svećenici, ali Azov je multinacionalan pa je situacija često neočekivana.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 23:58