ŽESTOKA KRITIKA KOJA SE MUNJEVITO PROŠIRILA MEĐU PRAVNICIMA Je li Ustavni sud doista uništio institut jamstva?

Zato što je usvojio ustavnu tužbu, pustio Milana Bandića iz istražnog zatvora, te odredio vraćanje propale jamčevine od 15 milijuna kuna, Ustavni sud je, tvrdi dr. Zlata Đurđević, profesorica na Katedri za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, uništio institut jamstva. - Ustavni sud je osporio legitimnost mjere jamstva u kaznenom postupku i učinio je neučinkovitom mjerom kojom se više ne može ostvariti ista svrha kao istražnim zatvorom zbog postojanja koluzijske (ometanje kaznenog postupka) i iteracijske (ponavljanje kaznenog djela) opasnosti - glasi optužba dr. Đurđević izrečena u članku Hrvatskog ljetopisa za kazneno pravo i praksu. Riječ je o zborniku stručnih radova u kojemu se tradicionalno objavljuju radovi koji nastoje na stručan način odgovoriti aktualnim izazovima u kazneno pravnoj znanosti i praksi.

Kontra struje

Dr. Đurđević spada u plodonosnije autore, ali one koji svojim stavovima često provociraju, idu kontra struje i ne libe se upuštanja u konfliktne situacije. Ovaj put obradila je vrlo aktualnu temu jamstva. Međutim, institut koji već gotovo sedam godina postoji u Zakonu o kaznenom postupku dr. Đurđević je obradila isključivo kroz slučaj gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, a pritom se “dohvatila” i njegovog bivšeg branitelja, odvjetnika Marijana Hanžekovića. Članak dr. Đurđević koji sadrži gotovo 50 stranica proširio se među pravnicima takvom brzinom kao da ga je stavila na svoj Facebook profil, pa su ga svi pročitali i komentirali prije nego je Ljetopis tiskan, a kamoli distribuiran.

Dio pravnika s kojima smo razgovarali o članku se iznenadio što se dr. Đurđević bavila konkretnim slučajem jer znanstvenici u pravilu baš to izbjegavaju kako im se ne bi prigovorilo da su pristrani. Odvjetnica Višnja Drenški Lasan, međutim, tu ne vidi problem. Kaže da je o ustavnosudskoj odluci kojom se Bandiću ukinuo pritvor i vratila jamčevina bilo jako puno govora u stručnoj javnosti, ali potiho. - Ne vidim zašto to ne bi bila podloga teorijskog rada s kojom bi se neki profesor mogao pozabaviti. Bilo koja odluka može biti podloga za stručni rad. Uostalom, Ustavni sud je svoje odlučio, to je objavljeno, provedeno i više se na ustavne suce ne može utjecati - kaže odvjetnica Drenški Lasan.

No, dok profesorici daje podršku u izboru teme i konkretnog slučaja na kojem ju je obradila odvjetnica Drenški Lasan pobija njenu osnovnu tezu da je Ustavni sud zbog Bandića jamstvo učinio neučinkovitom mjerom koju više nema smisla izricati umjesto istražnog zatvora u slučaju opasnosti od ponavljanja djela te utjecaja na svjedoke.

‘Sve sam rekla’

Sa dr. Đurđević smo namjeravali porazgovarati nešto šire od onoga što je objavila u Ljetopisu, ali namjeru nismo ostvarili.

- Nakon što sam dva mjeseca pisala navedeni rad, nisam u mogućnosti dalje se njime baviti. Sve što sam imala za reći piše u radu, a ne želim se upuštati u dnevnopolitičke rasprave s ove udaljenosti, niti politizirati svoja stručna stajališta - kratko nam je poručila dr. Đurđević koja je trenutno u SAD-u na Sveučilištu Yale. No, bez obzira na kojem je kontinentu i čime se bavi, profesorica je ipak ušla u dnevnu politiku. Njen članak je, naime, prezentiran široj javnosti baš u trenutku kada je jamčevina (ovaj put zbog puštanja braće Mamić) opet postala aktualna, a resorna se politika po treći put pitala treba li mijenjati zakon. Nakon što su Mamići izašli iz Remetinca i osjetili slobodu, ministar pravosuđa Orsat Miljenić dao je izjavu kako bi valjalo razmotriti treba li izmijeniti Zakon o kaznenom postupku tako da se pravila o jamčevini vrate na staro. To znači da bi se jamčevina mogla ponuditi kao zamjena za istražni zatvor samo u slučaju kada je on određen radi opasnosti od bijega, dok u slučaju utjecaja na svjedoke i ponavljanja djela ne bi dolazila u obzir. U toj situaciji išlo bi se u Remetinec.

Korak unazad

- Bilo bi jako loše kada bi se napravilo korak unazad i jamčevinu ograničilo samo za slučaj kada je istražni zatvor određen radi opasnosti od bijega. Europska konvencija o ljudskim pravima i Europski sud za ljudska prava kažu da pritvor uvijek treba zamijeniti blažom mjerom ako se njome može postići ista svrha. Ne kažu kojom, niti sve zemlje, na što dobro ukazuje dr. Đurđević, imaju ista rješenja - kaže odvjetnica Drenški Lasan, napominjući kako osim jamčevine u blaže mjere spadaju i mjere opreza (zabrana približavanja, obaveza javljanja policiji, zabrana obavljanja određene djelatnosti i drugo).

- Nije problem u zakonskoj normi i institutu jamčevine, nego u tome da je potrebno određeno vrijeme da bi se razvila sudska praksa. Do izmjene zakona 2008. godine jamčevina se mogla odrediti samo kao zamjena pritvoru radi opasnosti od bijega. Od tada je ona postala blaža mjera i u situacijama kada postoji pritvorska osnova zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke i ponavljanje djela. No, sudovi su je sve do nedavno vrlo nerado primjenjivali - kaže odvjetnica Drenški Lasan.

Njena kolegica, odvjetnica Jasna Novak također smatra da ne treba pravila o jamčevini vraćati na staro, i ne daje za pravo dr. Đurđević kada tvrdi da je Ustavni sud odlukom u slučaju Bandić uništio institut. Odvjetnica Novak je mišljenja da se treba bolje razviti sudska praksa. - Na prvom mjestu sudovi bi trebali biti restriktivniji kod određivanja pritvora. Zakon kaže da se on određuje kada postoje osobite okolnosti koje bi upućivale na to da će okrivljenik utjecati na svjedoke ili ponoviti kazneno djelo. Ispada da je u slučaju utjecaja na svjedoke pritvor obligatoran, što je nedopustivo - kaže Novak. Ona smatra da se nikako ne bi smjelo na temelju nekoliko konkretnih slučajeva donositi odluke o izmjenama zakona, nego bi se prije toga morala napraviti analiza u kojoj bi se navelo koliko je jamčevina odobreno, po kojim osnovama, koliko ih je propalo jer su prekršena obećanja da se neće utjecati na svjedoke i koliko je puta ponovljeno kazneno djelo. - Ne mislim da je kroz odluku u slučaju Bandić Ustavni sud srušio institut jamčevine. Dapače, sudovi moraju izoštriti kriterije. Sada ispada kako uz svaki uskočki spis ide istražni zatvor. Zašto bi kazneno djelo zloupotrebe položaja i ovlasti odmah za sobom povlačilo utjecaj na svjedoke? - pita se odvjetnica Novak i zaključuje da smo otišli malo previše u represiju.

Žestoka kritika

Profesorica Đurđević se svojedobno jako zamjerala Državnom odvjetništvu i USKOK-u jer je bila žestoka kritičarka aktualnog Zakona o kaznenom postupku, smatrajući da su državni odvjetnici u paketu s tužilačkom istragom dobili prevelike ovlasti, a da su prava obrane ograničena. No, u slučaju Milana Bandića jednako žestoko kritizira Ustavni sud, a težište je na elementima koji idu na USKOK-ov mlin. Bandić je, naime, uz jamčevinu od 15 milijuna kuna (sud je inzistirao na gotovu novcu pa je njegov odvjetnik Hanžeković podignuo kredit) pušten iz istražnog zatvora, a pritom je obećao da neće utjecati na svjedoke, ni ponavljati djelo. No, dok je bio na slobodi pokrivenoj jamstvom, kontaktirao je s osobom čijoj je ustanovi dao dio umjetnina te dogovarao s njom kako će ih evidentirati. Premda dotična nije bila na popisu svjedoka s kojima Bandić nije smio komunicirati, USKOK je njegov susret ocijenio kao nedopušten, kao opstruiranje prikupljanja dokaza, ometanje istrage i činjenje novog kaznenog djela (krivotvorenje isprave, poticanje na davanje lažnog iskaza). USKOK se obratio sudu i tražio da Bandića vrati u pritvor. Sud je tome udovoljio, zatvorio Bandića, a jamčevinu ocijenio propalom i 15 milijuna kuna prebacio na račun državnog proračuna. Odluka je dobila potvrdu u drugom stupnju, ali ju je srušio Ustavni sud.

Ponovljeno djelo?

Ustavni suci, naime, smatraju da spomenutim susretom Bandić nije ponovio kazneno djelo jer se ne radi o istome djelu zbog kojeg mu je bio određen pritvor, a otpala je time i tvrdnja o utjecaju na svjedoke. Taj stav ustavnih sudaca profesorici Đurđević je skandalozan. - Za kršenje obećanja da neće ometati kazneni postupak potpuno je irelevantno koje je kazneno djelo okrivljenik počinio - kaže dr. Đurđević.

Odvjetnica Drenški Lasan se s tim ne slaže i tvrdi da se za ukidanje jamčevine mora raditi o ponavljanju istog ili istovrsnog kaznenog djela. Pritom spominje odluku Europskog suda za ljudska prava u slučaju čovjeka koji je ubio svoju suprugu protiv Belgije. Njemu je pritvor zamijenjen jamstvom zbog opasnosti od ponavljanja djela. Dok je bio na slobodi počinio je razbojništvo, no Europski sud je ocijenio da to nije ponavljanje djela zbog kojega je određen pritvor. Tom se odlukom, kaže Drenški Lasan, rukovodio i naš Ustavni sud.

U svom radu profesorica Đurđević problematizira i Bandićev odnos s tadašnjim braniteljem Hanžekovićem. Smatra, naime, da je podizanjem kredita kako bi Bandić mogao uplatiti jamčevinu od 15 milijuna kuna ušao u sukob interesa. - Branitelj je stručni pomagač okrivljeniku da prođe kroz kazneni postupak. On klijentu mora prezentirati sve opcije, ukazati mu kakve su posljedice koje odluke, ali odluke donosi klijent - kaže Drenški Lasan i dodaje da teoretski odvjetnik i okrivljenik mogu doći u sukob interesa, kao i da o tome treba raspravljati, te u kodeksu definirati koje su to situacije. Upitana za konkretni slučaj odgovara da po njenom sudu odvjetnik Hanžeković nije došao u sukob interesa jer je uplatio jamčevinu. - Osim toga, ovo nije prvi slučaj da je odvjetnik položio jamčevinu za klijenta. Takvih situacija ima i u zemljama Europske unije, ali one ne znače automatski da su odvjetnik i klijent u sukobu interesa - kaže Drenški Lasan.

Test poštovanja

Odvjetnice Novak i Drenški Lasan prokomentirale su i sve učestalije tvrdnje kako, zahvaljujući institutu jamstva, bogati izlaze iz pritvora, odnosno kupuju slobodu. - Imam dojam da se jamčevina u javnosti miješa s osiguranjem imovinsko-pravnog zahtjeva. Kod određivanja visine jamčevine mora se voditi računa o imovinskim prilikama okrivljenika. Možda javnost ima premalo informacija o slučajevima gdje se određuju bitno manje jamčevine - kaže odvjetnica Novak.

U Bandićevu slučaju određena je najveća ikad izrečena jamčevina, a i ta je činjenica bila jedan od argumenata dr. Đurđević da se pozabavi njegovim slučajem. Kako je napisala, riječ je o gradonačelniku Zagreba, a “postupak određivanja jamstva Bandiću po svojim je karakteristikama predstavljao test poštivanja jednakosti građana i vladavine prava u Hrvatskoj, neovisno o njihovoj političkoj, društvenoj i financijskoj moći”.

Dr. Đurđević nije obrađivala činjenicu da je baš u Bandićevu slučaju sud inzistirao na tome da se jamstvo uplati u gotovu novcu, a nije prihvatio zalog na nekretninama u kunskoj protuvrijednosti (zbog čega je na koncu i njegov odvjetnik podizao kredit), pa smo za stav o tome pitali odvjetnicu Novak. - Trebalo bi biti potpuno isto je li jamstvo dano u gotovu novcu ili se daju u zalog nekretnine u protuvrijednosti određenog iznosa - kaže Novak. Njena kolegica pak tvrdi da kod sudova još uvijek postoji nerazumijevanje instituta jamstva pa se često događa da se iznos jamčevine određuje prema šteti koja je počinjena kaznenim djelom. I tu se poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava koji je u jednom austrijskom predmetu izravno rekao da jamstvo nije garancija da će šteta prouzročena kaznenim djelom biti namirena. Jamstvo je blaža mjera koja se određuje umjesto pritvora kada se ocijeni da se njome može postići ista svrha koja bi se s pritvorom.