Hladna noć na stadionu, ožujak prošle godine. Vodeći ljudi Dinama sele se iz raskošne svečane lože u ured pod zapadnom tribinom Maksimira. Atmosfera je mučna, napeta. Prolaze hodnikom, a na licu Zdravka Mamića nazire se eksplozija.
Proljetni je dio sezone započeo porazom od Hajduka u Splitu. Trener Marijan Vlak osjetio je nesigurnost, pa za večerašnju utakmicu protiv Slaven Belupa mijenja kompletnu momčad. Dinamo jedva, nekako, izvlači bijednu pobjedu od 1-0.
“Dobro je”, počne Zoran Mamić tješiti okupljene, “imali smo još barem sedam šansi…” Zdravko ustane i pogleda ga.
- ”Pička ti materina”, počne i zapjeni se, “gdje si ti vidio sedam šansi?! Debilu jedan, jebem ti mater…”.
Zoran se nije odmah povukao. Hladno je odmjerio brata. Bio je spreman na obračun. Ostali su nijemo gledali, čekali da nevolja prođe. “Bili su na rubu tučnjave,” kaže svjedok događaja. Pričao je sa mnom isključivo pod uvjetom da ostane anoniman. “Bio je to trenutak kad su odnosi braće na čelu Dinama dotaknuli dno.”
Sutradan su sve zaboravili, oprostili. Osim Vlaku, koji je ekspresno smijenjen.
Zdravko Mamić do sada je napadao sve. Novinare, suce, rivale, nacionalne manjine, nogometne veličine. Predsjednika Josipovića. Navijači su u nekoliko navrata, zbog divljačkih ispada, bojkotirali klub. Napadao je, eto, i brata - uvrijedio mu majku, iako im je zajednička. Ali priča o Zdravku nije samo priča o nekom divljaku, bahatom nogometnom tajkunu. Nije tako jednostavno.
Svađa sa Zoranom odigrala se početkom prošlogodišnjeg ožujka. Dok sam istraživao sve o Zdravku, pišući ovaj članak, pronašao sam nikad objavljeni ugovor iz ožujka 2010. koji otkriva dio odnosa braće Mamić. Članak prvi: Zdravko je Zoranu do dana potpisivanja ovog sporazuma pozajmio 39,420.000 kuna. Članak drugi, treći i četvrti: Zdravko upisuje založno pravo na niz Zoranovih zemljišta i stambenih objekata u Zagrebu i na Pagu.
U ugovoru se ne govori kada i kako je Zdravko bratu posudio 40 milijuna kuna. Ne objašanjava se ni zbog čega se zasniva založno pravo na nekretninama. Moguće je, kažu neki sugovornici, da su braća to napravila zbog razvoda Zorana Mamića od supruge Vanje, kako bi se njegove nekretnine prenijele na Zdravka. Međutim, ona nikako ne misli da je u razvodu od Zorana izigrana.
“U mom razvodu Zdravko je ispao veliki čovjek”, kaže Vanja Mamić. “Mogu se ne slagati s nekim njegovim izjavama, ali jamčim da se radi o izuzetnom čovjeku koji ima veliko srce. Kad bi bilo što trebao u životu, ja bih bila prva koja bi mu pomogla.”
Vrijeđa ljude, divljački psuje, trga majicu nakon pobjeda. Fizički se, poput tinejdžera koji ne može obuzdati hormone i nagone, obračunava s protivnicima. A ipak, veliki broj ljudi s kojima sam razgovarao ponovit će tu rečenicu: riječ je o toplom biću.
To je u Mamićevoj personi potpuno nejasno, neobično, zanimljivo. Mnogima, na neki čudan način, i privlačno. Brata će izvrijeđati pred vodstvom kluba, a financijski mu ozbiljno pomagati. Jedan će vas dan na konferenciji za tisak nazvati kretenom i lopovom, a već idući put, kad ga sretnete, nasmijat će se, pojuriti prema vama, grliti vas i tepati: “Ljubavi!”.
Izvrijeđat će majke i očeve onih koji se s njim ne slažu, a na Malnarovoj Noćnoj mori će pred kamerama nekoliko minuta sjediti, šutiti i plakati...
Moguće, dakle, da je Zdravko zajmom od 40 milijuna kuna naprosto pomagao bratu u nevolji. Ne bi bio prvi put da pazi na 12 godina mlađeg bracu. Zoran je, igrajući u Njemačkoj,teško povrijedio nogu. Zdravko se odmah angažirao, pronašao doktore u Švicarskoj, organizirao bratu prijevoz, platio troškove operacije i oporavka.
Zoran mu je godinama jedini saveznik. A saveznici mu u ovom trenutku trebaju. Cijelo ljeto navijači su tražili da ode. Saveznik Vlatko Marković možda ne preživi na vrhu HNS-a. I predsjednik države se oglasio s apelom da se riješe stvari kao što su neplaćanje poreza i namještanja utakmica.
Kako izabrati trenera... Jurčić živi blizu stadiona, na Bukovcu. To je zgodno, razmišlja Mamić, jer može brzo dojuriti - na vrijeme, do sjednice!
Vlaka su smijenili ubrzo nakon one slabije partije sa Slaven Belupom, nakon koje su se Zdravko i Zoran gotovo potukli.
Treba naći novog trenera. Kruno Jurčić je zainteresiran, ali Zdravko ne želi razgovarati o Jurčiću kao glavnom, već eventualno pomoćnom treneru. Traži se glavni. Jednog dana, točno u podne, nakon treninga, Zdravko poziva na sastanak Zorana Mamića i Iliju Lončarevića, trenera Lokomotive, Dinamove podružnice na Kajzerici.
“Nemojte se smijati, ali meni se noćas ukazao Bog. Ja sam našao rješenje za sve naše probleme”, otvara Zdravko sastanak. “Ilija, jel’ imaš ti noću uključen mobitel? U tri ujutro mislio sam te nazvati… Mi ti nudimo ono što si odavno htio, menadžer tipa Ferguson. Imaš tu Zorana kao sportskog direktora, ti i Zoran možete odlučivati o svemu, pa i o prodaji Mandžukića. Ja sutra na Izvršnom odboru dajem ostavku.”
U sobu je ušao i predsjednik kluba Barišić: “Ilija, ako to odbijete, morat ćemo se rastati…” I Lončarević pristaje, ali napomene: “Zdravko, želio bih da se nađemo predsjednik, ti i ja u šest očiju, još jednom, prije sjednice Izvršnog odbora.”
Zdravku je to odmah bilo sumnjivo. Zašto se Lončarević želi sastati prije Izvršnog? Pa on uopće ne mora biti tamo. Želi li potvrdu da će Mamić uistinu dati ostavku? Hoće li pokušati nešto kazati članovima odbora, učvrstiti svoju novu poziciju menadžera-trenera, preuzeti više ovlasti nego su mu htjeli dati...?
“Ti misliš nešto govoriti na Izvršnom odboru?”, pita naglo Lončarevića.
“Naravno.”
“Jel ti zaboravljaš tko je gazda u ovom klubu?”
“Znam tko je gazda. Vidimo se sutra prije sjednice.”
Sljedećeg dana Lončarević traži da se još jednom ponove i razjasne njegove ovlasti i moći. Ali Zdravko Mamić više nije raspoložen. Predomislio se preko noći.
“Ma, tko si ti? Šta ti?”, uzrujano govori i kreće van iz prostorije.
“Ilija, pa mi smo sad u skandalu!”, zavapi Mirko Barišić. Izvršni se odbor sastaje za pola sata, vodstvo kluba mora imati novog trenera, inače će ispasti smiješni.
“Ja sam još za stolom”, odgovara Lončarević.
“Samo vi razgovarajte…”, govori Mamić prije no što konačno zalupi vratima. Sada je u ozbiljnom cajtnotu. Sjeti se Krune Jurčića, koji živi blizu stadiona, na Bukovcu. To je zgodno, razmišlja, jer može brzo dojuriti - na vrijeme, do sjednice! Zove ga.
“Jurčiću, hoćeš li biti trener Dinama?”
“Paaa, jučer smo nešto drugo dogovorili…”, u prvi mah zbunjen je Jurčić.
“Hoćeš li ili nećeš?!”
“Hoću!”
I tako je izabran trener.
Više pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....